Povežite se s nama

Kolumne

Čak 700 zaposlenih jamči ubrzani razvoj

Objavljeno:

- dana

Tehnološki park II – projekt zajednice

Za svaki poduzetnički poduhvat važnu ulogu imaju ljudski resursi. Što je tehnologija posla složenija, potrebni su obrazovaniji kadrovi. Projekt Tehnološki park II (TPV II) spaja akademsku zajednicu i gospodarstvo, dakle posrijedi su visokoobrazovani ljudi i visoka tehnologija.

Naglasak je na razvoju novih proizvoda i usluga u području visokih tehnologija, a ne samo na primjeni. Time je zadatak složeniji. Gradovi i županije bore se za privlačenje investitora u visokotehnološkom području, jer spomenuti u lokalnu zajednicu u odnosu na druge investicije donose pozitivnije promjene. Drugačije žive visokoobrazovani ljudi, imaju drugačije potrebe i navike, sigurnost je veća, zajednica ide brže naprijed uz respekt prema svim ostalim skupinama. Mjere koje je potrebno pokrenuti u lokalnoj zajednici u području stanovanja i življenja kako bi projekt TPV II uspio kreću se od jednostavnih do vrlo složenih. Najvažnije je pitanje kako osigurati dovoljan broj kadrova, budućih zaposlenika u tvrtkama koje namjeravaju pokrenuti svoj posao u novom tehnoparku.

Novi projekt postojeće tvrtke pokreće se postojećim kadrovima koji u vremenu ekipiraju niže. Nasuprot njima, “start-up tvrtke” moraju se ekipirati od početka. Uglavnom, svi u nekom trenutku trebaju po svojoj mjeri pripremljene kolege. Zadatak TPV II tima je pomoći im na tom putu.
Pokaže li se da je u Varaždinu nemoguće osigurati dovoljan broj zaposlenika, projekt TPV II pada. To je razlog ozbiljnosti u smislu pokretanja mjera. U evidenciji Zavoda za zapošljavanje može se pronaći jedan manji dio. Za njih je potrebno osigurati dodatne edukacijske programe kako bi bili donekle konkurentni, što danas ne predstavlja problem. No ovako bi se vrlo teško osiguralo više od 700 novih zaposlenika, što je donja granica mogućih kapaciteta TPV II. Najviše se očekuje od ozbiljnih mjera koje valja pokrenuti u lokalnoj zajednici kako bi se iz drugih krajeva privukli visokoobrazovani ljudi.
Za početak potrebno je promovirati lokalnu zajednicu kao mjesto ugodnog obiteljskog života. Mjesto gdje će mladi ljudi riješiti stambeno pitanje povoljnije, brže i kvalitetnije nego negdje drugdje. Varaždin ima veliku šansu, ima obilježja većega grada – regionalnog centra, sve što je potrebno za ugodan život, a zapravo je mala sredina.

Prilikom odabira lokacije (zona Brezje) vodilo se računa o budućoj marketinškoj kampanji koja poručuje kako je ovo bolja destinacija, dinamičnija, jeftinija, a pritom i kvalitetnija nego neki zagrebački kvartovi. Posebno kad se radi o studentskoj populaciji. Kapacitet buduće institucije je velik, ali je implementacija fazna, sve ovo se treba događati u nekoliko godina. Zadatak lokalne zajednice jest osigurati minimalno 200 stambenih jedinica više klase po povoljnijim uvjetima za privlačenje novih obitelji koji će naći radno mjesto u tehnoparku.
Poduzetničke zone u širem području Brezja urbanistički bi se trebale pripremiti kao zone ugodnog radnog mjesta, sa zelenim oazama, biciklističkim stazama, s puno mjesta za rekreaciju i slično. Iznimno korisna bi bila revitalizacija projekta “Biotehnološki park Varaždin”. Pretpostavka je da će se bale sa smećem maknuti u narednih nekoliko mjeseci, jer u suprotnom nema smisla niti započeti gradnju novoga kompleksa. Za sve spomenuto postoje akcijski planovi koji će se lokalnoj zajednici ponuditi kao smjernica za postupanje. Nakon provedbe mjera može se očekivati veća pažnja javnosti prema Varaždinu, ne samo zbog mnogo novih ljudi u gradu, već zbog cijelog procesa. Očekuje se veća živost, veća potrošnja, ubrzani razvoj, dakako, u održivim okvirima.

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje