Odlikašu Filipu Kosu (14) prijeti da bude zarobljen u stanu

“Ja sam Filip Kos, imam 14 godina i učenik sam 8. razreda. Moja dijagnoza je cerebralna paraliza i u invalidskim kolicima sam. Mislite da je to problem? Ne, nije. Rođen sam takav i uspješno savladavam sve prepreke. Ono što meni predstavlja problem su stepenice koje, nažalost, ne mogu nikako izbjeći.

 Živim na katu i s njima se suočavam svaki dan. Najteže je poslije operacija na koje idem često. Jedino na koga se mogu osloniti u tim trenucima su moji mama i tata.

Bezizlazna situacija

Ali budući da sam sada velik, njima je sve veći problem prenositi me stubištem i po nekoliko puta na dan. Ja vas zato molim za pomoć u moje ime i u ime mojih roditelja. Pomozite mi onoliko koliko možete. Ja ću vam biti vječno zahvalan, a uz vašu pomoć savladat ću zajedno s vama još jednu životnu prepreku. Hvala vam!”
Ovo je pismo odlikaša, učenika 8. razreda VI. osnovne škole u Varaždinu. Filip i njegovi roditelji Manda i Neven našli su se u bezizlaznoj situaciji: prisiljeni su moliti za pomoć kako Filip ne bi ostao zarobljen u stanu.
Dječak je rođen s najtežim, četvrtim stupnjem oštećenja. Prognoze su bile loše: liječnici su predviđali da će mu biti oduzete ruke i noge, tešku mentalnu retardaciju. No uporni roditelji učinili su sve što je bilo moguće i Filip danas ne samo da pohađa redovnu nastavu, nego je odličan đak. Može se čak osloniti na noge. Samostalno hodati, nažalost, nikada neće moći. Stepenice koje vode do stana na katu zgrade u Cehovskoj ulici postale su ogromna prepreka za njegov normalan život.

Filip je rođen s najtežim, četvrtim stupnjem oštećenja i nikada neće moći hodati

– Sve je bilo lako dok je Filip bio mali. Bez problema sam ga mogla nositi po stepenicama. No danas je visok 167 centimetara i težak 45 kilograma. Premršav je, ali ne znam kako bismo ga nosili da je teži. Ja ga jedva mogu odnijeti po stepenicama, pa smo se organizirali tako da suprug, kada god je to moguće, dođe s posla i odnese ga u stan. No bojimo se proljeća sljedeće godine. Filip tada ide na novu operaciju tetiva, šestu po redu. Imat će gips i ne znam što ćemo – kaže nam njegova majka Manda.

Nužnost, ne luksuz

Razmotrili su sve mogućnosti. Ne žale se na svakodnevne visoke troškove prijevoza Igora do škole, na terapije u bolnicu u Varaždinske Toplice, na preglede, pretrage u Zagrebu, operacije… Ali za kupnju stana nemaju: Manda ima status njegovateljice i 2.500 kuna mjesečno, a njezin suprug ne zarađuje puno više, ima prosječnu plaću za našu županiju. Ne mogu si priuštiti ni najam stana koji bi bio u prizemlju, a po prihvatljivoj cijeni. U stanu u kojem žive najjeftinije rješenje je postavljanje lifta, točnije platforme s ogradom pomoću koje bi Filip mogao samostalno ući i izaći iz stana. Prikupili su pet ponuda, od kojih je najjeftinija 119.000 kuna. Bez pomoći za njih je ta svota nedostižna.

 

Filipu, koji će vam biti vječno zahvalan, možete pomoći uplatom na žiro-račun broj HR0423400093110782494.

– Ne mogu vam opisati osjećaj kad smo shvatili da sami nećemo moći pomoći Filipu. Dugo smo razmišljali što učiniti, jer je teško tražiti pomoć. Čak smo išli pitati ima li kao osoba s invaliditetom pravo na sufinanciranje postavljanja dizala od države. Nema na to pravo iako za mojeg Filipa dizalo nije luksuz, nego nužnost. I zato nemamo drugog izbora, nego javno moliti pomoć – teško je Mandi i Nevenu.
Za Filipa i njegove roditelje svaka pomoć je dobrodošla. Pomoći možete uplatom na žiro-račun broj HR0423400093110782494. Mamu Mandu možete kontaktirati na broj 091/763-61-05.

O Moniki na Gradskom vijeću

Slučaj Monike Hajdin, 14-godišnje djevojčice koja boluje od skolioze i spinalne mišićne atrofije, sličan je Filipovom. Mama i baka Moniku svakog dana nose na 4. kat u kolicima i više puta molile su za ugradnju lifta u zgradi u Ulici Zrinskih i Frankopana. Razmatrala se i zamjena njihovog stana za gradski s liftom. Je li to provedeno, pitao je vijećnik Božidar Kolarić na prošloj sjednici Gradskog vijeća. – Razmatralo se o zamjeni stana, ali se od toga odustalo, jer je procjena bila da je gradski stan vredniji 300.000 kuna – odgovorio je gradonačelnik Goran Habuš. (td)

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović