Povežite se s nama

U fokusu

Rade vani, voze skupe automobile i žive u varaždinskim socijalnim stanovima za sto kuna mjesečno

Objavljeno:

- dana

DONOSIMO

Grad kreće u lov na sve koji više ne ispunjavaju kriterije za život u gradskom stanu. Tko ima veći cenzus ili broj soba od propisanog, iz stana će morati otići.

„Zrihtana“ gospođa je parkirala automobil nedaleko Korza i oprezno se – jer je bilo sklisko, svježe poslije kiše – uputila prema Gradskoj vijećnici. Usput se nekoliko puta zaustavila, provirila u finu parfumeriju i prodavaonicu skupog rublja kako bi pozdravila prodavačice, s kojima je već gotovo prijateljica otkad kupuje u tim mirišljavim interijerima. Javila se i u frizeraj da dogovori termin za balajage, pakung i antistresni, inovativni tretman za korijen kose. Još je na brzaka htjela kupila kroasan, ali to se malo otegnulo, jer njezin zlatni Amex nije prošao, pa nisu prošli ni Diners ni Visa, da bi pekarica zaključila da ne radi uređaj za kartično plaćanje. Gospođa je nekako uspjela u „oversize“ Louis Vouiton torbi pronaći malo sitniša i, već na „knap“ s vremenom, požurila prema Vijećnici.

Potpisom ugovora stanar pristaje na kontrole, a one će odsad biti puno rigoroznije.

Na prvom katu su je čekali zamjenik gradonačelnika Varaždina Zlatan Avar i ravnatelj Javne ustanove „Gradski stanovi“ (JUGS) Zoran Svetec. Pričekala je da joj jedan od njih priskoči i pridrži jaknu s krznenim orukavljem, sjela i sastanak je mogao početi.
– Gospođo N. N. (podaci poznati redakciji, op. a.), htjeli smo Vam reći da se morate iseliti iz gradskog stana.
– Zašto?
– Zato što se Vaša situacija promijenila. Više niste socijalni slučaj kao prije deset godina kad ste se uselili u stan, pa se prema pravilima morate iseliti.
– Ma, je l’ baš moram? Znate, to je moj dom, jako lijepo sam si ga sredila… I unuci se dopada, pa joj je baka mislila ostaviti nešto…
– Gospođo, stan nije Vaš i ne možete ga nikome ostavljati u naslijeđe. I da, morate se iseliti ili ćemo Vas morati tužiti, pa će se stvar rješavati na sudu.
– Baš moram?
– Morate.
– Sredite mi preko reda jedan od onih jeftinih POS stanova?
Dogradonačelnika i ravnatelja ovakvo, kako vele, pitanje bez srama i nije pretjerano začudilo. Svega su se njih dvojica naslušala u zadnjih nekoliko mjeseci otkad je Grad odlučio uvesti red na „tržište“ gradskih stanova.
Nova pravila
Ovo je uvertira u ono što će, kažu, tek uslijediti, jer krajem prošlog tjedna je završena revizija gradskih stanova za 2016. godinu: prema rezultatima ih čeka još petnaestak susreta sa stanarima koji će morati izaći iz gradskog stana jer više ne ulaze u kategoriju socijalnih slučajeva.
Istovremeno sa završetkom revizije, završene su i prijave na Natječaj za dodjelu gradskih stanova.

Ubuduće će se odmah po promjeni nekog od cenzusa tražiti iseljenje ili preseljenje

Grad Varaždin ima vlasništvo ili pravo raspolaganja na 308 stanova, u kojima danas živi 778 stanara. Do proljeća ove godine takvih je stanova bilo 367, kad je Grad zbog zakonskih pravila državi vratio 59 stanova. Najviše ih je u dvjema gradskim zgradama u Harambašićevoj ulici i u Hrašćici, a ostali su po raznim zgradama u Varaždinu.
I dok iz stanova treba izaći petnaestak korisnika, na Natječaj se javilo 106 potencijalnih stanara. U ovom je trenutku prazno osam gradskih stanova.
Za sve će stanare ubuduće vrijediti novi Pravilnik o najmu stanova, donijet u kolovozu. Promjene su velike, a između ostaloga se mijenja i rok za donošenje Liste reda prvenstva. Dosad je Lista vrijedila četiri godine, a sad je taj rok upola skraćen, pa će se Lista donositi svake dvije godine. Određeno je, također, koliko soba se dodjeljuje za koliko članova obitelji, što se dosad mjerilo u kvadraturi, pa se znalo dogoditi da jedna osoba bude u manjem dvosobnom stanu, a tročlana obitelj u velikom jednosobnom, što će novim odredbama biti spriječeno. U broju soba nikakvu ulogu nema spol djece, a baš to je jedan od najčešćih razloga posjeta korisnika gradskih stanova Vijećnici.
Ucjene
– Svaki drugi stanar koji dođe na razgovor dođe zbog „potrebe“ za još jednom sobom, jer imaju kćer i sina koji su sad pubertetlije, pa roditelji smatraju da bi trebali imati odvojene sobe. Ljudi zaista ne razumiju da su oni samo privremeni korisnici stana zbog socijalnog problema u kojem su se našli i da ne mogu birati u koliko bi soba željeli živjeti. Nedavno je došao čovjek i baš iz tog razloga tražio stan ili, kako je rekao, ide u Njemačku. Što bih mu ja mu trebao reći? – govori ravnatelj JUGS-a Zoran Svetec.
– Ljudi pokušavaju “igrati” na sažaljenje i na kartu loše demografije – dopunjuje Avar.

Korisnici gradskih stanova se ne žele iseliti – najamninu plaćaju 2,7 kuna po kvadratu

Rok za natječaj je s četiri skraćen na dvije godine jer se, kako veli ravnatelj, u četiri godine svašta se promijeni, nabolje ili nagore. – U jednom trenutku ljudi dobro žive, u sljedećem su socijala ili obrnuto, danas su bez posla i primaju socijalnu pomoć, sutra pronađu posao… Čekati četiri godine na natječaj je dugo – kaže.
Nakon obrade podataka se sastavlja Lista, slijede žalbe, nakon čijeg se rješavanja određuje Konačna lista reda prvenstva.
U ovom je trenutku prazno osm gradskih stanova. Biti prvi na Listi ne znači odmah se i useliti, jer se tek čeka da se isprazni neki od gradskih stanova za koji imate uvjete, a to i nije lako dočekati.
Zbog toga će svi novi stanari potpisivati ugovore na trogodišnji najam, a ne kao dosad, kad su se ugovori potpisivali individualno, pa i na deset godina najma.
Također, a što je i najvažnije, svake godine će se provoditi revizija. Konkretnije, revizija je bilo i prijašnjih godina, ali će se sad početi i strogo provoditi pravila.
– Tko ne zadovoljava kriterije i ima veći imovinski cenzus od utvrđenog, tražit ćemo da se iseli. Voljeli bismo da to naprave sami, ali ako ne žele, idemo na sud. Dosad se to gotovo nikad nije tražilo. Jednako će biti i s površinskim cenzusom. Ako stanari imaju više soba, a djeca se, primjerice, odsele, oni će morati u manji stan.Ubuduće će se odmah po promjeni nekog od cenzusa tražiti iseljenje ili preseljenje – govori ravnatelj JUGS-a.
Sve su ove mjere donijete kako bi se pokušala spriječiti zloupotreba gradskih stanova.
Muljaže i amoral
Korisnici gradskih stanova u pravilu se iz tih stanova ne žele iseliti: najamninu plaćaju 2,7 kuna po kvadratu, što znači da stanarina u 30 kvadrata stoji 81 kunu.
– Ljudi su dobili osjećaj da su stanovi njihovi, da je to njihovo nasljedno pravo koje mogu dalje prosljeđivati. Ne ide to tako. Stanari trebaju napokon shvatiti da su u stanu samo dok su socijalno ugroženi i da, kad se njihova situacija popravi, iz tog stana moraju izaći i prepustiti ga nekome tko sad ima isti problem koji su oni imali prije – kaže Zoran Svetec, koji je na slučaju gradskih stanova naučio koliko je ogromna ljudska sebičnost.
Dogradonačelnik Avar spominje primjer žene s početka našeg teksta. Razgovor je prepričan, dok smo šetnju gradom prije sastanka zamislili prema modusu načina života više srednje klase u Hrvatskoj, kako gospođa sad i živi. – Gospođa je bila u vrlo teškoj situaciji i dobila je socijalni stan. U međuvremenu je našla partnera koji radi u inozemstvu i dobro zarađuje pa je njezina obveza vratiti stan. Gradski stan nije doživotna varijanta, to je samo pomoć u teškim trenucima. Amoralno je misliti i raditi drukčije – govori Zlatan Avar, a nadovezuje se i Zoran Svetec. – Ako zarađujete deset tisuća kuna, nemate što raditi u gradskom stanu. Kako uopće ljudi imaju obraza? Susjedi, rodbina, a i puno drugih ljudi – jer ponavljam, ovo je mali grad – znaju da zarađujete pristojno, a živite u socijalnom stanu. To su ljudi koji su se odrekli svakog morala i pristaju na sud okoline samo da ne bi morali vratiti stan koji nije njihov – ljut je.
Rigorozne kontrole
Potpisom ugovora stanar pristaje na kontrole, a one će odsad biti puno rigoroznije. – Po puno se stvari može zaključiti živi li netko u stanu ili je samo gost. Mi ne moramo u stanu zateći tu drugu osobu, ali imamo pravo zaviriti u ormare, kupaonicu… i donijeti prosudbu jesu li to stvari slučajnog posjetitelja ili stanara. Dosad kontrole nisu bile nešto oko čega su se stanari trebali brinuti, a sad će one postati rigorozne. Za sve koji ništa ne muljaju to neće biti problem, ali jako ćemo se potruditi da svatko kome ne treba gradski stan iz njega izađe i prepusti mjesto onima kojima je potreban – najavljuje.

– Čovjek je danas u teškoj situaciji, moli za pomoć, teško preživljava dok je ne dobije. Onda ta pomoć dođe, čovjek se snađe i nema ni trunke empatije prema nekome tko je u istoj situaciji u kojoj je on bio jučer. Štoviše, on će se svim silama truditi da ostane u stanu, a to znači da će netko drugi ostati na ulici. Kad radimo reviziju, suočavamo se sa svom domišljatošću naših ljudi. Recimo, automobili nikad ne glase na njih. Imamo kontrolora koji izlazi na teren, danima dolazi ispred zgrada i vidi tko se kojim automobilom koristi i koliko često da bi to bio posuđen auto ili prijatelj u posjetu, fotografira te automobile… Ljudi se zaposle u inozemstvu, zarađuju više od većine sugrađana, ali donesu prijavu s Porezne u kojoj piše da ne ostvaruju nikakva primanja. Zarađuju na tisuće eura, tu su na burzi. Ovo je mali grad, teško je sakriti takve stvari, ali mi dosad tu nismo mogli ništa, ali sad su se pravila promijenila i još će se mijenjati, pa će sve muljaže biti teže izvoditi.

Izvor: RT
Foto:

U fokusu

INTERVJU Dubravko Bilić: Besplatni vrtići i jeftiniji domovi za starije umjesto politike stranačkih i osobnih interesa

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ludbreg danas slavi Dan Grada, a s gradonačelnikom Bilićem razgovarali smo o projektima, planovima, ali i trenutnoj političkoj situaciji. Među osnivačima je Nezavisne platforme sjever, čiji je predsjednik međimurski župan Matija Posavec.

Ludbreg se ove godine opet upisao na kartu svijeta. Ovaj put zbog jedinstvenog obrazovnog programa kakvog nitko prije njih u Hrvatskoj nije realizirao. Kroz projekt “Regionalni znanstveni centar za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje u STEM području”, izgradili su Newton sobe, i to uz stari mlin, na području koje je bilo prepušteno propadanju. U svijetu postoji samo 45 Newton soba, a jedine u Hrvatskoj imat će Ludbreg.

Za Ludbreškog gradonačelnika Dubravka Bilića ovo je jedan od najljepših projekata, a za Ludbreg koji slavi svoj dan, sigurno jedan od ljepših poklona.

– Riječ je o obrazovanju i ulaganju u naše najmlađe. Želja nam je da kroz priču Regionalnog znanstvenog centra Lori govorimo i o Ludbregu kao mjestu koje pruža dodatne mogućnosti za obrazovanje za cijeli sjever, odnosno Varaždinsku, Međimursku, Koprivničko-križevačku županiju i Krapinsko-zagorsku županiju te Zagrebačku županiju – rekao nam je Bilić.

Obrazovanje je sigurno prioritet, ali po pitanju projekata, Ludbreg je daleko dogurao i u drugim područjima. Među vodećima su po pitanju EU projekata, konstantno ulažu u komunalnu infrastrukturu, a ulažu i velike napore u brendiranju outdoor turizma. Da se trud isplati i da Ludbreg postaje sve više prepoznatljiv sportašima, rekreativcima i svima onima koji vole boravak u prirodi i takve sadržaje govori i činjenica da se upravo u Centru svijeta odvija Welcome Spring festival, manifestacija koja iz godine u godinu privlači sve više ljudi.

Razvoju turizma sigurno je doprinijela i suradnja s okolnim općinama, a da je spajanje i povezivanje itekako neophodno Bilić napominje već dulje vrijeme.

– Povezivanje i suradnja su ključni ako želimo razvijati ovaj naš kraj. Praktički od osnutka države stvara se ovisnost o Zagrebu, što politički, što u samom funkcioniranju, a prvenstveno financiranju. Turistička zajednica područja Centar svijeta obuhvaća područje Grada Ludbrega, Općine Martijanec, Sveti Đurđ, Veliki Bukovec, Mali Bukovec, Jalžabet, a nedavno nam se priključila i Općina Trnovec Bartolovečki. I to je jedan dobar primjer kako se zajednički može bolje i efikasnije funkcionirati – kaže Bilić.

Kad ste već spomenuli financiranje, nedavno je baš iz Ludbrega stigla inicijativa o financiranju vrtića, odnosno stvaranju preduvjeta da vrtiću budu besplatni za sve roditelje.

Naša je država centralizirana fiskalno, teritorijalno, ali prije svega politički. Da, vrtići za mališane od 4 do 6 godina starosti mogu i trebaju biti besplatni, a inicijativa i prijedlog Nezavisne platforme sjever je da država preuzme financiranje vrtića na način kako se financira i osnovnoškolsko obrazovanje. Time bi se gradovima i općinama dala mogućnost za razvijanje projekata poput naših Newton soba. Međutim, prvenstveno je cilj olakšati roditeljima.

Znači li to da gradovi i općine sada ne mogu razvijati takve projekte?

Mogu, neki gradovi, ali u manjoj mjeri. Većina općina nažalost nema tu mogućnost. Sada ima novca, puno više nego prije 20 ili 30 godina, ali čeka u EU fondovima. Zbog smanjenog financijskog kapaciteta pojedinih općina taj novac ostaje neiskorišten. Općine jednostavno nemaju novca da bi takve projekte sufinancirale. Tu je i nedostatak stručnih kadrova koji bi u općinama projekte pripremali. Svjestan sam da je možda kriva percepcija da ljudi po općinama ne rade ništa. To zaista nije tako. Naša država i dalje ima ogromni birokratski aparat, koji JLS-ovi moraju zakonski poštovati pa se događa da se zaposlenici općina isključivo time bave. Grad Ludbreg s druge strane ima i kapaciteta i stručnih kadrova da takve projekte izradi i privede kraju, ali se vrtimo u krug. Nažalost postali smo zemlja koju je zarobila birokracija i politika interesa, prije svega stranačkih, a i osobnih.

Došli smo u situaciju da smo postali zemlja nezadovoljnih ljudi, u situaciju da ljudi više ne vjeruju ni u dobre projekte jer je javni prostor godinama zagađen aferama, raznim neispunjenim obećanjima i svađama među političarima. Toliko se kao pojedinci povlačimo u sebe i više ne percipiramo ni ono dobro za našu sredinu. Prije svega trebamo vratiti povjerenje u ljude, međusobnu suradnju i u konačnici, moramo postati svjesni da ovaj kraj vrijedi, isto kao i ljudi koji ovdje žive. Predugo smo bili zapostavljeni.

Kako to mislite zapostavljeni?

Premijer Plenković, ministri, i ostali dužnosnici su zaista u zadnja dva mjeseca bili puno putra u našem kraju. Ali nije ništa novo da nas pohodi vrh države pred izbore. Sve dosadašnje vlade zapostavljale su ovaj kraj. Nemamo more, ali mi ovdje imamo Bednju, Plitvicu, Dravu i Muru, plodnu zemlju, šume, vinograde… I jako vrijedne ljude, koji su doduše tihi. Pa se onda dogodi da je sjever Hrvatske i dalje na začelju po plaćama, da se pomaže istoku i jugu, da se ulaže u tunele i ceste uz obalu, a mi na primjer čekamo rotor u Selniku ili rekonstrukciju ceste prema Varaždinskim Toplicama godinama, iako svi znaju da su to crne točke i predstavljaju prometnu ugrozu.

Ljudima je bitno da imaju standard kakav zaslužuju, od cesta, uređenih ulica, makadamskih puteva, pa do ulaganja u obrazovanje i turizam. Lokalne sredine moraju biti bogatije, u smislu stvaranja boljih mogućnosti i boljeg standarda za svoje mještane. Ovako ih stalno tjeramo da budu na čekanju, da budu strpljivi jer ima važnijih projekata u drugim sredinama.

Naši ljudi nisu zaslužili da budu potplaćeni, da rade za premale plaće i jedva preživljavaju u miroviiu, da im se stalno govori da nema novca da bi im se uredila ulica ili uredilo igralište… a upravo s takvim problemima se suočavaju brojni načelnici. Znam da to nije jasno ljudima koji dane provode u zagrebačkim uredima i budimo realni, takvi ljudi pišu pravila, uredbe i zakone. I zato kažem da je politika sve udaljenija od ljudi.

Kad smo kod politike, Grad Ludbreg najdalje je stigao s projektom integriranog prijevoza. Ipak, nije bilo političke volje s viših instanca da projekt zaživi.

Da, ali to ne znači da ćemo mi odustati. Cilj je uspostaviti prijevoz koji bi zadovoljavao potrebe naših sugrađana, ali i koji bi bio jeftiniji. Trenutno imamo situaciju da recimo iz Ludbrega u Veliki Bukovec vozi jedna ili dvije linije dnevno ili ako odete u jednu od okolnih općina autobusom, nemate se više isti dan kako vratiti. I ljudi su ovisni o automobilima.

Integrirani prijevoz je jedan od najvažnijih projekata ne samo Ludbrega već i svih okolnih općina. Drago mi je da se napokon i na razini županije govori o važnosti uvođenja novog modela javnog prijevoza, ali isto tako znamo da problem nije od jučer.

Mi smo taj projekt do sada uložili smo dosta novaca, ali i dosta truda, dosta istraživanja i došli smo do faze kad ga možemo implementirati. I tu se najbolje vidi što znači biti na čekanju. Čekati autobus da odete do doktora, u školu, na trening, na kavu s prijateljima koji neće doći. Ali zato dolazi autobus za Njemačku, Norvešku, Nizozemsku koji odvozi naše mlade ljude koji se ne budu vratili.

Projekt je vrijedan tridesetak milijuna kuna s uključenim obnovljivim izvorima energije. Ukoliko bismo radili klasičnu priču ona bi bila puno, puno jeftinija, ali očekujemo da bismo se mogli javiti na neki od natječaja upravo koji potenciraju autobuse ili na električni pogon ili na vodik. Mi smo istovremeno s tim projektom spremili projekt punionice vodika odnosno proizvodnje solarne energije. Jedan smo od rijetkih malih gradova koji ima spreman projekt. Očekujem da ćemo uspjeti pronaći financiranje za ovaj projekt jer je uistinu kvalitetan i vrijedan i sve susjedne općine jednako su kao i mi zainteresirane da on zaživi. Realizacija projekta bi ujedno značila i uštedu gospodarstvu jer bi stanovnici našega kraja mogli s posla i na posao odlaziti autobusom koji je jeftiniji od javnoga prijevoza, a tu je i smanjenje emisija stakleničkih plinova.

Osobno mi je želja da ovaj projekt što prije zaživi. Jer sada imamo ljude u općinama odsječene od gradova. Zaboga, nismo u srednjem vijeku da ne možemo omogućiti školarcima da idu na treninge autobusom u Ludbreg ili Varaždin ili umirovljenicima da odu liječniku ili u trgovinu. Kao da nije dovoljno da ti umirovljenici jedva krpaju kraj s krajem. Na žalost, do ovoga projekta je stalo jedino nama i nikome drugom.

Umirovljenike u zadnjih nekoliko mjeseci svi spominju

Zapravo je to tužno jer umirovljenici ne žive teško samo pred izbore, a nažalost već smo se više puta uvjerili da im nije bilo bolje ni poslije izbora. Kad letimično pročitate medije vidite da dosta stranaka ima dobrih dijelova programa, pa i onih vezanih za umirovljenike. Nažalost, većina tih predizbornih ostane samo to – predizborni program. Povećanje mirovina svakako treba biti prioritet jer ove jednokratne pomoći ne rješavaju problem dugoročno. Međutim, isto tako je važno riješiti problem nedostatka domova za starije, što je jedan od razloga što je smještaj u domovima toliko poskupio da si ga sve manje ljudi uopće i može priuštiti. Zato smo mi u Nezavisnoj platformi sjever razradili model prema kojem bi se u svakom gradu, a po potrebi i u pojedinim općinama, izgradio dom za starije odnosno centri koji bi pružali cjelodnevnu skrb starijim osobama koji bi na taj način mogli čim dulje u svojim domovima. Time bi omogućili da naši stariji mirovinu provode blizu svojim obitelji, u svom gradu, a i puno, puno jeftinije.

I za kraj, što očekujete od kampanje, a što od rezultata izbora ?

Ako je suditi prema ovome što smo do sad gledali i slušali, dobro je da će kampanja biti kratka. Jer, sve se svodi na svađe, pozive na testiranja i tko je bolji ili jači. Nažalost takva se politika iz saborskih klupa preselila i na lokalnu razinu i to je zato jer u politici zapravo i nema nekih promjena, ljudima su se nudile stalno iste opcije, koje su, ovisno o rezultatima izbora, samo mijenjale strane. Pa vidimo i sada da su stranke koje su još donedavno bile u Vladi s HDZ-om, sad idu u koaliciju s SDP-om. To je samo dokaz da je politika sama sebi svrha i da se sve svodi na interese pojedinaca u strankama. Mislim da je građanima dosta velikih političkih priča i zastava koje nastoje biti dobri i prema jugu i sjeveru i zapadu i istoku. I u takvim odnosima uvijek bolje prolaze oni koji su glasni i imaju više vremena od nas.

U stvarnom životu, a pod tim mislim sve ono što se ljudima događa, od malih plaća, visokih cijena, mizernih mirovina, nemogućnosti da djeci omoguće sve što bi htjeli, je nažalost situacija sve teža. Jer kako drugačije objasniti s jedne strane da netko tvrdi da nam nikad nije bilo bolje i da plaće nisu bile nikad veće, a s druge strane one koji govore da su ovi prvi krivi što nam nije dobro. Zato je jasno i normalno da je izlaznost na izborima sve manja i da ljudi imaju osjećaj da nemaju za koga glasati. Nezavisna platforma Sjever na izbore izlazi samostalno u našoj izbornoj jedinici jer smatramo da je vrijeme da kažemo dosta odnosu na koji se država i politika odnosila prema ovome kraju. Za razliku od većine ostalih mi ne moramo slušati nikoga u Zagrebu, nismo nikome ništa dužni, politički put nam ne određuju iz nekih ureda u metropoli i u Saboru ćemo biti glas naših vrijednih ljudi sa sjevera. Svi već lokalno radimo kao načelnici, gradonačelnici, župani, vijećnici i svakodnevno rješavamo probleme i vodim nove projekte.

Podravci najbolje znaju kako je u Podravini i koliko nam svima znači Podravska magistrala koje nema ni u planovima, isto tako Međimurci najbolje znaju šta treba Međimurju, Zagorci najbolje znaju što treba Zagorju. I to je bit priče. Ne trebaju nam strančarenja jer si takvu politiku više Hrvatska ne može priuštiti zbog realnih problema koje sam ranije spomenuo. Bolji standard, veće plaće i mirovine, besplatni vrtići, jeftiniji domovi i efikasniji prijevoz, uređene ceste i modernije obrazovanje, zdravstvo bez korupcije… Zvuči jednostavno jer zapravo i je jednostavno, ali to ni jednoj političkoj opciji do sad nije odgovaralo jer im se valjda činilo da bi bez ideologija i svađa njihovo djelovanje izgubilo smisao.

Nastavite čitati

U fokusu

Hrvati dramatično lošije ocjenjuju zdravstvo nego prije četiri godine

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Građani Hrvatske dramatično lošije ocjenjuju zdravstvo nego prije četiri godine te velika većina (njih čak 88 posto) tvrdi da će na njihovu odluku o odabiru političke opcije u najvećoj mjeri utjecati programi usmjereni na poboljšanje kvalitete zdravstvene skrbi.

Konkretno, ocjena zdravstva koja je 2020. bila prosječnih 3.3 danas je pala na jako niskih 2.7, piše index.hr.

Pri tome, samo 13 posto građana hrvatskom zdravstvu daje ocjenu vrlo dobar, a gotovo nitko odličan, dok tek svaki šesti građanin misli da je zdravstveni sustav fokusiran na pacijenta.

Najvažniji su to nalazi istraživanja o stanju zdravstvu u Hrvatskoj koje je prošlog mjeseca za HealthComm Forum provela agencija Ipsos.

Osim što su, ocjenjujući stanje po različitim aspektima zdravstva, nikad nezadovoljniji hrvatskim zdravstvenim sustavom, građani ističu da su iznimno nezadovoljni javnim zdravstvenim politikama Vlade i ministarstva (samo 17 posto građana ocjenjuje ih visokom ocjenom), a najviše hvale kvalitetu privatnih zdravstvenih ustanova i digitalizaciju zdravstva (52 posto daje visoku ocjenu privatnim zdravstvenim ustanovama, odnosno 53 posto digitalizaciji).

Kada se govori o konkretnim temama u zdravstvu, buduća Vlada najhitnije bi trebala riješiti pitanje lista čekanja jer čak 56 posto građana smatra ukidanje ili skraćivanje liste čekanja za dijagnosticiranje i liječenje, posebno za onkološka oboljenja, najvažnijom pojedinačnom zdravstvenom temom kampanje koja utječe na njihov odabir političara odnosno stranaka na proljeće.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje