KRAĐE

Dvjestotinjak kokoši, petnaestak pataka, dvadeset guskaka, janjad, vrtna kućica sa solarnim panelom i instalacijama za panel, poljski zahod… Bila bi to zgodna mala farma. Ali ovo nije nabrajanje inventara poljoprivrednog gospodarstva, već popis s liste krađa koje su se dogodile tijekom zadnja dva mjeseca u Sračincu.

Iako lopovi očigledno ne biraju, kokoši i ostala perad izgleda su postale omiljena predblagdanska „lovina“. To dobro zna Martin Fajfar, vlasnik sve navedene peradi, bez koje je ostao tijekom dviju krađa. Obje su se dogodile noću, obje tijekom vikenda – s petka na subotu. Prva prije dva mjeseca, druga prije dva tjedna. Jednom je kišilo, drugi je put bila magla. Fajfari su životinje držali za osobne potrebe.

– Prvi je put ukradeno između 90 i 100 komada kokoši hrvatica i grahorica, nestale su i četiri guske te četiri do šest pataka. Drugi je put ukradeno 75 kokoši, koje sam dovezao od kćeri, 16 gusaka i 10 pataka Taj su put ostale tri kokice i jedan pijetao, pokazuje nam Martin Fajfar na veliki kokošinjac s desetkovanim „stanarima“. Lopovi su također ukrali i jednog zeca te pet zečica orijašica. Sve su bile namijenjene daljnjem uzgoju, od kojih si je jedna baš radila gnijezdo, očekujući mlade, govori Martin Fajfar.

Novac

Na pitanje o vrijednosti ukadenoga veli da ne može točno izračunati. S obzirom na to da nije mjerio kilažu, znao točno starost… jer su kokoši bile za privatne potrebe. Vjeruje da je oba puta u pitanju vrijednost ukradenih životinja po 1000 eura. Tako je Martin Fajfar ostao bez dvije tisuće eura u dva mjeseca. Malo ga je, veli, začudilo policijsko inzistiranje kod uviđaja nakon prve krađe, jer ponavlja kako su kokoši „bile za vlastitu upotrebu pa nisam mjerio težinu svake pojedinačno, znao njezinu vrijednost“.

Vrijednost ukradenih životinja sveukupno oko dvije tisuće eura

Iako je pozvao policiju i drugi put, zbog istog „problema“, tog puta nije podnio kaznenu prijavu. – Da sam znao da će biti ukradene i da zakon inzistira na konkretnim podacima, izvagao bi ih prije krađe, pomalo je ironičan Martin Fajfar. Ali to mu nije niti za zamjeriti kad, umjesto farme, koja se prostire na više od šest tisuća kvadrata, umjesto kokodanja, vlada tišina i čuje se samo fijuk vjetra. Jer pet burdskih koza, osim što znatiželjno, iz sigurne udaljenosti, promatra pridošlice, ne „pušta glas“.

Čak se ne javljaju ni ona dva psića koja su bila tu da bi sačuvala farmu upravo od onoga što se dogodilo. Nekoliko desetaka metara je i veliki šarplaninac, ali i on je tiho. No, sve da su i lajali te noći, sumnjamo da bi ih itko čuo. Jer, farma Fajfarovih, na žalost po vlasnike, idealna je za krađu – prve kuće udaljene su nekoliko stotinjaka metara, s dvije strane uokolo su samo polja, dok je jedna uz napuštene plastenike.

Ali lopovi se nisu ni trudili zamarati težim putom, već su komotno ušli kroz velika ulazna vrata, što dokazuju i tragovi guma koje je Martin Fajfar dva puta u dva mjeseca, kad je ujutro došao na farmu, ugledao umjesto svoje peradi. Umjesto u kokošinjcima, sudeći prema broju prijava, većina peradi završit će na blagdanskim stolovima.

POLICIJA

Na sumnju Martina Fajfara da policija ne uzima ozbiljno “tako sitne krađe”, iz policije odgovaraju: Naglašavamo da je policija temeljem Zakonske regulative dužna postupati po svakoj prijavi/dojavi građana… Jedina razlika je da se kazneno djelo progoni po službenoj dužnosti ako je predmet vrijedan 1000 kuna i više, a ako vrijedi manje progoni se po privatnoj tužbi, odgovaraju iz policije.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović