AFERA BAZENI

I dok su se ulaznice za bazene naplaćivale putem kase, za što su izdavani računi, svi ostali programi koje je organizirala Javna ustanova Gradski bazeni – obuka neplivača, škola plivanja Barakude, sportski kamp i sinkronizirano plivanje – naplaćivali su se putem paragon blokova. T

aj novac nije išao u kasu, nego se čuvao u koverti u zaključanoj ladici. Takva praksa nije uvedena odmah po otvaranju Bazena 2005. godine, nego nešto kasnije, a završila je negdje ujesen 2009. godine. Ovako su prošli tjedan na Županijskom sudu u Varaždinu svjedočili tadašnji recepcionari, i to u postupku koji se vodi protiv Natalije Žetko, Željka Čengića, Ljiljane Golić Domislović i Lidije Kojdić koje Županijsko državno odvjetništvo tereti za zlouporabu položaja i ovlasti, pomaganja u utaji poreza ili carine te krivotvorenja službene izjave.

– Smatram da su se putem paragon-blokova izvlačili novci iz javne ustanove. Moj dojam je da su se Žetko i Čengić ponašali kao da su bazene gradili svojim novcima, kao da je to njihovo vlasništvo. Što se tiče nezakonitog poslovanja u ustanovi i povezanom trgovačkom društvu Varaždinski bazeni, apsolutno sam siguran da su za to poslovanje znali kako Žetko, tako i Čengić. Smatram da je apsolutno nemoguće da se na taj nezakoniti način poslovalo bez njihovog znanja – rekao je u svojstvu svjedoka Božidar Kolarić, koji je i danas zaposlen na Bazenima.

 

Novac od ulaznica stavljao se u kasu, a od ostalih programa u kovert

Na pitanje prvooptužene Natalije Žetko je li mu Zlatko Horvat obećao posao na Gradskim bazenima, Kolarić je rekao da nije. Na to je Žetko ustvrdila da je po nalogu Zlatka Horvata Kolariću rekla da se pojavi na radnom mjestu iako stvarne potrebe za njegovim radom nije bilo. Svjedočili su i treneri koji su doista odrađivali posao na Bazenima, kao i osobe koje su davale svoje studentske ugovore, ali nisu odrađivale posao. – Negdje u lipnju ili srpnju 2009. kolega Silvio Horvat, s kojim sam studirao na Kineziološkom fakultetu, pitao me da li želim dati svoj studentski ugovor osobama kojima bi se time plaćao rad na Bazenima uz zadržavanje provizije od 10 posto vrijednosti ugovora. Budući da je većina mojih kolega to radila, prihvatio sam to kao nešto najnormalnije te sam pristao na ponudu – svjedočio je Alen Melnjak.

Naveo je da su gotovo svi ugovori glasili na iznos od preko 5.000 kuna, a provizija je iznosila 10 posto ili oko 500 kuna. Svjedočila je i Josipa Šipek, koja je oko tri godine radila na u restoranu, u marketingu, a navela je da joj je Čengić zabranio dolazak u prostore Uprave, pa nije mogla putem kompjuterskog programa, čije je postavljanje ona inicirala, obavljati kontrolu ulaznih i izlaznih troškova restorana.

Izvor:
Foto: