Varaždinske barokne večeri

Varaždinske barokne večeri imaju 46 godina. Unatoč turbulentnoj hrvatskoj povijesti zadnjih desetljeća, nijedna varaždinska jesen nije prošla bez baroknih nota Festivala.

Iako je pokrenut u vrijeme Hrvatskog proljeća, 1971. godine, i oduvijek imao predznak „hrvatskog festivala“, politika se nikad nije miješala u posao ravnateljstva Baroknih večeri

Na rasporedu je bio i u vrijeme Josipa Broza Tita, nakon njegove ere, u doba zračnih uzbuna tijekom Domovinskog rata… Iako je pokrenut u vrijeme Hrvatskog proljeća, 1971. godine, i oduvijek imao predznak „hrvatskog festivala“, politika se nikad nije miješala u posao ravnateljstva Baroknih večeri. Štoviše, Festival je tijekom gotovo pola stoljeća uživao podršku svih političkih opcija i gradskih vlasti. Ima onih koji će reći da su Barokne večeri od početka bile institucija – i to u glazbenom izričaju baš i nerazumljivom svima – pa će takav odmak nazvati strahopoštovanjem.

Iako se većina koncerata još od početka održavala u crkvi s programom barokne sakralne glazbe – što svojevremeno i nije baš bilo politički najsretnije – političari i uglednici bi redovito napunili katedralu na otvorenju. Barokni festival bio je i ostao veći od politikanstva. Ipak, koncerti su se tu i tamo – u skladu s parolom Kultura narodu – održavali i u tvornicama, pa se čak, prema riječima maestra Kranjčevića, sugeriralo “uvođenje više elemenata NOB-a u baroknu glazbu”. I unatoč svemu – ili baš zbog svega toga – Varaždinske barokne večeri postale su umjetnički brend.

Entuzijazam

Od četiri hrvatska nacionalna festivala Barokne večeri su jedini festival na kopnu.

Jednako u prvim godinama – kad je Festival trajao pet do osam dana, s isto tolikim brojem koncerata na rasporedu – ili tijekom devedesetih, kad su Varaždinske barokne večeri u velikom stilu zakoračile na međunarodnu glazbenu scenu. Danas je to etablirani festival koji se nalazi na svjetskoj karti festivalskih događanja. Od četiri hrvatska nacionalna festivala Barokne večeri su jedini festival na kopnu. Pokrovitelj je predsjednik/-ica države, neovisno o tome tko je na toj funkciji, po čemu je ovaj festival jedinstven.

A sve je počelo zahvaljujući entuzijazmu nekolicine uglednih ljudi, među kojima je bio i profesor Vladimir Kranjčević.

– Krajem šezdesetih su se počele održavati Glazbene svečanosti. U njima je sudjelovao niz profesora, među kojima i Vladimir Kranjčević. Počela se razvijati ideja o sustavnom održavanju festivala u Varaždinu. Promatrajući baroknu arhitekturu, ljubav djece koja su s voljom dolazila na Glazbene svečanosti, glazbenike koji su voljeli crkve kao koncertne pozornice, grupa ljudi – među kojima i Jurica Murai, Ruža Pospiš Baldani i Marijan Zuber – počela je razgovarati o novom festivalu. Tako su rođene Barokne večeri 1971. godine i odmah postale institucija, na čelu s maestrom Kranjčevićem, koji je bio ravnatelj do 2006. godine, kad ga zamjenjuje današnji umjetnički ravnatelj, Davor Bobić – govori Raymond Rojnik, ravnatelj VBV-a. Kad slušate Rojnika – koji radi na organizaciji Festivala 23 godine, bili biste uvjereni da je riječ o čovjeku iz glazbenih krugova. Stručni termini, poznavanje orkestara i arija, upućenost u svjetsku glazbenu scenu – sve će se to pokazati kao znanje stečeno tijekom te 23 godine rada u Koncertnom uredu. Svi upleteni u projekt Barokne večeri slažu se da je odlično poznavanje glazbe u kombinaciji s njegovim programerskim umom dobar adut za uspjeh Festivala na međunarodnom planu.

Festivalska desetljeća

 

Biti zemlja partner Baroknim večerima – pitanje je prestiža

Svako je desetljeće Festivalu donijelo nešto novo. – Za sedamdesete je bilo karakteristično kratko trajanje Festivala; osamdesetih su se počele dodjeljivati nagrade i počela su inozemna gostovanja, okupilo se više sponzora, pa je bilo više novaca; devedesetih se Festival održava unatoč ratu pa i za vrijeme uzbuna, mijenja se organizacijski koncept zbog novih zakona, pa se osniva i Koncertni ured Varaždin; u 21. stoljeću je najznačajnija novost zemlja partner. Titula koja će odmah postati stvar prestiža. Zemlje same iskazuju volju za partnerstvom, pa potom čekaju i po nekoliko godina da dođu na red. Prva zemlja partner je bila Slovačka, a uslijedili su Izrael, Njemačka, Poljska, Češka, Francuska, Italija, Austrija, Rusija i ove godine Španjolska, dok je za sljedeću godina već dogovoreno partnerstvo s Mađarskom.

Partneri su došli zahvaljujući zaljubljenosti slovačkog veleposlanika u glazbu. – Došao je i pitao za neki oblik suradnje, mi smo ponudili Varaždinske barokne večeri. Tako je počelo – prepričava Rojnik. Osnovni uvjet za odabir partnera su ansambli koji sviraju baroknu glazbu, koji će izvoditi barokne autore iz svojih zemalja. – Puno znači i financijska pomoć zemlje partnera. Uglavnom je to pokrivanje putnih troškova njihovih glazbenika. Ako znamo da samo jedan orkestar ima i 20-ak ljudi, onda znamo o kolikim svotama je riječ – veli Rojnik i ističe da ništa nije slučajno, nego da Koncertni ured intenzivno surađuje s diplomatskim zborom u Hrvatskoj. Među diplomatima se pročulo o značaju partnerstva s Baroknim večerima, pa partnerstvo „kombiniraju“ s nekim drugim, važnim događajem za svoju zemlju. – Tako je Italija bila partner u vrijeme predsjedanja Europskom unijom, Francuska u vrijeme održavanja festivala Rendezvous… Festival je postao kruna diplomatske aktivnosti na polju kulture – veli Rojnik. 

Nikad se nisu otkazivali koncerti ili mijenjali termini

Svaka od zemalja partnera je donijela poseban štih Baroknim večerima. – Izrael je donio egzotiku i novoistražena barokna, nikad ranije izvedena djela koja su pisali Židovi u Amsterdamu; Rusija je iz doba baroka donijela liturgijsko i višeglasno pjevanje; Francuska raskoš baroka Luja XIV.; Austrija svoju pedantnost i preciznost izvođenja, Bečke dječake… A tek nas čekaju Portugal, Nizozemska, Velika Britanija… Svi oni čekaju red…. – smije se Raymond Rojnik. Inicijalni kontakt odrađuju veleposlanici koji izražavaju želju za partnerstvom, potom se održavaju sastanci u Ministartvu kulture, Ministarstvu vanjskih poslova, Vladi…

 

Ljubav

Dolaskom zemalja partnera VBV su započele s nastupima u inozemstvu. Iako Raymond Rojnik neće to tako reći – riječ je o ekskluzivnim koncertima s probranom publikom. Predsjednici zemalja domaćina redovni su gosti na koncertima Baroknih večeri, prijemi se pretvaraju u gospodarske susrete na visokome nivou.
Sve je to toliki napredak u odnosu na početak da se ona prva, 1971. godina, čini jako dalekom. Festival je napredovao u svakom pogledu. Još prije 24 godine Festival nije imao službena vozila, unificiranu tehničku ekipu, pravnu osobu, profesionalno osoblje. U organizaciji je bilo troje-četvero ljudi, desetak članova osoblja… – Festival se odrađivao na bazi čistog entuzijazma, želje i muke ljudi koji su ga organizirali. Unatoč tome, svi oni su to jako voljeli raditi – govori Rojnik.

Stepenice

U 23 godine Festival je narastao tri puta. Od tada do danas raste broj sponzora, ali ne i iznos novca u blagajni.

Danas je 50-ak članova osoblja, organizator je Koncertni ured, desetak vozila je na raspolaganju, postoji služba koja se samo brine o održavanju i čuvanju instrumenata, umjetnici imaju svoje pratitelje koji su s njima od ulaska u Hrvatsku do napuštanja zemlje. S poboljšanjem organizacije rastao je i broj koncerata i umjetnika. U 23 godine Festival je narastao tri puta. Od tada do danas raste broj sponzora, ali ne i iznos novca u blagajni. Takvu situaciju ravnatelj pripisuje gospodarskoj krizi, zbog koje tvrtke puno manje novca daju za kulturu. Iako je počeo u dramatično vrijeme, preživio komunizam i rat da bi danas festival svjetskih razmjera organizirao Koncertni ured s tri zaposlena u podstanarskom smještaju, na Baroknim večerima nikad nije bilo dramatike – osim kroz glazbene note s pozornice. Koncerti se nisu otkazivali, nije bilo promjena termina ili straha za novčano pokriće. – Festival je uvijek održavao visoki organizacijski standard. Dovest ćemo flamenco na pozornicu, napraviti nove internetske stranice, poslužiti gastronomske delicije zemlje partnera… Sve kako bi se Festival svake godine popeo jednu stepenicu više – govori Raymond Rojnik.

Festival svjetskog značaja organizira Koncertni ured s tri zaposlena u podstanarskom smještaju

Već sad je puno stuba preko kojih se Festival popeo, a rekli bismo da ih je dvostruko više i preskočenih. Jer Varaždinske barokne večeri – prema kriterijima koje si nameće organizator – grabe i po tri stube odjedanput. Doma stuba više nema, a i na međunarodnoj su sceni pri samom vrhu. O tome govori i činjenica da nema pozvanoga glazbenika koji se nije odazvao nastupiti na Baroknim večerima. A puno njih još čeka pozivnicu.

FINANCIJE

Budžet ovogodišnjeg Festivala je oko dva milijuna kuna. Barokne večeri se s više od 30 posto financiraju samostalno – sponzorstavima , donacijama, mecenstvom…; iz proračunskih prihoda 570 tisuća kuna daje Grad, 800 tisuća Ministarstvo kulture i 170 tisuća kuna.  Potpora Županije i Grada preko 10 posto je . skromnijia nego lani.

„Hirovi“ klasičara

Raymond Rojnik naviknuo je na brojne zahtjeve glazbenika koji dolaze svirati na Baroknim večerima: – Naravno da i oni imaju svoje zahtjeve, ali puno manje i jednostavnije nego glazbenici nekog drugog faha. Tako je, primjerice, čembalist tražio toplu vodu s bojlerom na licu mjesta da si „namače“ ruke prije koncerta, nerijetko se traže bejbisiteri ili šetači pasa… pa sve ono usput, kaso primjerice kad nekome pukne peta pa treba postolara ili tenor banči cijelu noć pa mu treba hitno liječnik za grlo…- veli Rojnik. Na pitanje koji su klasičari „najrazmaženiji“ – ne imenom i prezimenom nego „fahom“ – saznajemo da su to svakako pjevači. Umjetnike tretiramo kako i zaslužuju pa je i to pridonijelo imageu festivala na kojemu se rado nastupa.

Visoki organizacijski standardi 

Organizacija Baroknih večeri je vrlo kompleksna. Dovoljno je reći da se uz finiširanje ovogodišnjeg Festivala paralelno već radi na sljedećem. Jer priprema svakog izdanja počinje i do dvije godine unaprijed. Dogovara se s glazbenicima, utvrđuje se program, organizira se dolazak glazbenika, smještaj, image Festivala, marketing, promocija, financije… I dok sve te stvari na drugima – pa i puno manjima – festivalima rade profesionalci, kojima je isključivi posao određeni festival, Koncertnom uredu je to samo jedan u nizu godišnjih projekata. Tijekom godine organiziraju više od 130 koncertnih programa. Tri su osobe profesionalno zaposlene, dok se ostale ekipe formiraju po projektima. Koncertni ured punih 46 godina nije dobio svoj prostor, pa se kompleksne Barokne večeri organiziraju u podstanarskoj sobi u HNK-u. Raymond Rojnik pomirljivo kaže da Festival rade ljudi, a ne prostori. – Naravno da smo tražili prostor, jednog dana ćemo ga dobiti. Bio sam u puno raskošnijim festivalskim prostorima s puno lošijim projektima. Ako prostor moramo tražiti nauštrb programa, mi to ne želimo. Program nam mora biti okosnica – veli Rojnik. Tako ljudi iz Koncertnog ureda glazbenike iz inozemstva primaju na mjestu izvođenja koncerata.

Izvor:
Foto: