INTERVJU S FRONTMENOM VATRE

Ivan Dečak: Dosadni su, jer to što rade je taaako normalno!

Prošlo je 3 godine od "Sputnika" do "Ima li budnih?". Mnogi kritičari hvale album – da je puno zreliji od prethodnog, da ste napredovali u zvuku i tekstovima... Da li bi se složili s njima?
Mišljenja sam kako je i naš prvi album“Između nas“ bio zreo u potpunosti, naravno za godine koje smo imali dok smo radili na njemu (tad sam imao 18). I danas kada poslušam te materijale mogu reći kako je taj golobradi osamnaestogodišnjak u svojim tekstualnim i glazbenim umotvorinama bio i više nego zreo. Naravno sa vremenskim odmakom čovjek uviđa detalje koje bi danas drugačije brusio,ali bitno je da se svoga rada i sa vremenskim odmakom od 13 godina, koliko je prošlo od objave našeg prvog albuma ne stidim.

ja kao golobradi 18-godišnjak bio sam i više nego zreo

Zbog čega baš album nazvati po "Ima li budnih?".
Mi smo taj slogan zamislili kao parolu uspavanim generacijama.

Svaki bend ima neku svoju tematiku, ono čime se najviše bave u svojim tekstovima. Koja je vaša?
Ne okupira me baš socijalna tematika, moje su teme odnosi među ljudima i preispitivanje sebe samoga, a to su neiscrpna vrela.Ipak na svakom albumu se dotaknem aktualnih tema u zemlji i svijetu, jer kao i svaki normalan čovjek nisam imun na njih, pa tako na albumima Vatre možete čuti i pjesme kao što su; Odbrojavanja, Mašine, Samo Bog zna, Ne vjeruj nikome….

mi i Ramirez slični smo kao Blur i Oasis ili Oasis i The Verve

Kad u medijima čujemo Vatra, čujemo i Ramirez i obrnuto. Da li vas to živcira?
Svojevremeno su nas provlačili skupno kroz medije, a dečki iz Ramireza i mi zapravo se i privatno puno družimo, slušamo sličnu glazbu, gledamo slične filmove, čitamo slične knjige, ali svatko ima svoje omiljene junake, koji se u konačnici ipak razlikuju. Slični smo koliko su slični Blur i Oasis ili Oasis i The Verve, onako na prvu pomisliš kako je riječ o istom bendu, ali ako zagrebeš ispod površine otkriješ kako se zapravo radi o dva različita svemira.

Mislite li da rock scena u Hrvatskoj stoji? Ili su novi (da ne velim mladi) bendovi postali totalni underground?
Ne samo mlade bendove već i mlade pisce, slikare, redatelje u underground su gurnuli infantilni mediji gladni i žedni izopačenih bolesnika i njihovih praznih mozgova.Svi oni koji imaju nešto pametno za poručiti ili ne daj Bože napraviti jednostavno su „dosadni“, jer to što rade je taaaaaako normalno! I tako eventualna publika biva uskraćena za nešto od čega bi se moglo i naučiti ili makar kvalitetno ispuniti vrijeme, a svi gore navedeni htjeli ne htjeli postaju underground.

Skidanje da, ali legalno

Vatru sluša puno ljudi, popularni ste... da li je muzika jedino čime se bavite u životu? Imate neki, kak bi se to prevelo na hrvatski – dnevni posao? Dva člana benda rade, bubnjar Mario i gitarist Robert, koji zapravo radi u našoj izdavačkoj kući, pa možemo reći kako mu je i dnevni posao usko vezan uz glazbu.Ostatak ekipe živi isključivo i samo od glazbe.

I za kraj, jer je to zabavno pitati glazbenika trenutno... Što mislite o skidanju glazbe s neta?
Odgovor na ovo pitanje zapravo se nadovezuje na prethodni;kako živim isključivo i samo od glazbe, te uz honorar koji zarađujem na koncertima, svoj kućni proračun popunjavam autorskim pravima.Što zapravo želim reći; jasno mi je kako su nosači zvuka preskupi i savršeno sam svjestan kako će rijetko tko odvojiti 100 i više kuna za jedan album, ali upravo zato nudi se legalan download albuma ili samo jedne pjesme ako tako pojedinac želi. To zadovoljstvo koštati će vas svega nekoliko kuna, a rad svakog autora time će biti zaštićen, te ćemo svi mi koji od toga živimo, u današnje vrijeme imati plaću, a u budućnosti mirovinu, kako bi na kraju krajeva i trebalo biti u civiliziranim i uređenim zemljama. Dakle nemam ništa protiv skidanja glazbe sa interneta, ukoliko je ista skinuta legalno!

Vatra je jučer svoj novi album promovirala i u Varaždinu, a kako je bilo pogledajte u našoj fotogaleriji na Facebooku.

Vlasnik im rekao da su preglasni i prekinuo koncert
Prvi put "Vatra" je u Varaždinu svirala prije 12 godine. - To nije bio koncert, to je bio pokušaj koncerta. Vlasnik kluba ili kafića, više se ne sjećam, ga je prekinuo nakon treće pjesme jer smo bili preglasni – prisjeća se Ivan. No, drugi nastupi u Varaždinu ostali su mu u super sjećanju. - Do sada smo nastupali nekoliko puta na Špancirfestu i svaki puta je sve bolje i bolje. Ekipa koja radi na festivalu stvarno je profesionalna i dovela je festival do svjetskih razmjera, ne znam jesu li ljudi u Varaždinu toga svjesni, ali Špancir je po mnogočemu jedan od boljih festivala u Europi, pa i šire – kaže Ivan.