Redateljica Ksenija Krčar
Kad redateljica Ksenija Krčar govori o Heddi Gabler, glavnoj junakinji istoimene predstave, postavljene krajem prošloga tjedna u varaždinskom HNK, prva emocija koja “upada u oči” jest strast kojom ova praška diplomantica doživljava lik svoje nove predstave.
Čak toliko da u trenutku povjerujete kako je ovo predstava “njezina života”. Odmah će vas demantirati. – Istina jest da volim lik Hedde Gabler, ali za ovu, kako velite, strast, postoji i onaj prozaičniji dio. Hedu sam “čekala” i sanjala gotovo godinu i pol – veli. Toliko je, naime vremena prošlo otkada je predložila naslov do postavljanja ove Ibsenove drame čija se radnja odigrava u jednoj sobi, u dan i pol.
– Komad je zamišljen kao mješavina različitih stilova. Iako bih rekla da je ovdje najviše elemenata trilera. Naime, upotrebljavani su neki filmski principi, osobito u izmjenama komike i ozbiljnim situacijama. Primjerice, kako to radi Lynch. Film tjera kazalište da se razvija… – govori redateljica.
Kad je prvi put izvedena njezin su lik nazvali čudovištem
– Nakon stoljeća i stoljeća drame prvi se put pojavio jedan pravi ženski lik. Moram i to pojasniti jer netko će mi opet izvući iz konteksta i spomenuti, primjerice Lady Macbeht. Heda radi isključivo samo za sebe. Ali ne u sebičnom smislu. Potpuno je neprilagođena, ne može se uklopiti u svijet oko sebe. Ona je zapravo antijunakinja jer u tom komadu napravi užasne stvari. Sve to napravi iz jedne nemoći – samo želi da joj se dozvoli biti kakva jest. Zato je to prvi pravi ženski, punokrvni lik. Sve su žene do tada imale neke funkcije – ili su bile tu da pomažu muškarcima, ili su bile velike tragetkinje ili radile nešto zbog nekoga…
Nikada nisu radile nešto same za sebe. Hedda to radi, iako nesvjesno. Ona je jedna od neprilagođenih, pritisnuta sa svih strana – ženske i muške – zato što ne živi u nametnutom patrijarhalnom obrascu – govori Krčar. – Kad je prvi put izvedena, njezin su lik nazvali čudovištem i neslavno je propala. Jasno mi je za ono vijeme, ali danas ne vidim nikakvu razliku između nje i Hamleta. Radio je ogavne stvari, ali svi ga hvale i žele igrati – zaključuje Ksenija Krčar.
Hedda Gabler, “trilerast”, komičan, čak bi se prije reklo groteksan je komad smješten u današnjicu. Povremeno se doista prati kao krimić. Heda izgledom, stilom i odjećom više “baca” na ljepotice 30-ih godina poput Marlen Dietrich ili Grete Garbo. Bez obzira na njihove uloge, gledamo ih kao jake, neovisne, beskompromisne žene. – Predstava je testirana na mladoj publici, starosti 20-ak godina i oni su je “deklarirali” krimićem u kojemu čekaš što će se dalje dogoditi. Želim “dovući” mladu publiku u kazalište.Volim našu publiku, ali tako bih rado da dođu i mladi ljudi – da vide kako je kazalište predivno mjesto i da može pružiti stvari koje film ne može – priča Ksenija Krčar.
Baš u vrijeme dok su tekle zadnje pripreme pred premijeru u kazalištu se vodila bitka oko imenovanja intendantice. Na pitanje jesu li te “igre prijestolja” utjecale na završne pripreme, Ksenija Krčar odgovara.
– Niti malo. Bili smo zatvoreni na pozornici – najozbiljnije. Ovo je doista jako težak komad. Režirala sam ga jako matematički i precizno da sve bude “čisto”. Kako slučajno ne bi “ušli” u neku salonsku dramu. Radili smo korak po korak dok nismo dobili što smo željeli – veli Krčar.
Hedda izgledom, stilom i odjećom više “baca” na ljepotice 30-ih godina poput Marlen Dietrich ili Grete Garbo
Ksenija Krčar nije odradila puno cjelovečernjih predstava – što joj je žao – ali se dobro naradila. Sva gradska događanja, za čiju je organizaciju angažiran HNK kao po nepisanom pravilu, završe u njenoj radnoj bilježnici – osmišljava koncept, piše scenarij, režira… Ipak najviše ju vesele cjelovečernje predstave. Na pitanje ne padne li joj ikada na pamet „zašto uvijek ja“, kad treba režirati takva događanja, bez premišljanja odgovara. – Ne. Ja sam tu na plaći i sretna sam da plaću imam. Ono što se stavi pred mene, napravit ću apsolutno najbolje što mogu. Jer, svaki posao je posao. Ne volim kad se ide ispod granice dobrog ukusa, ali s ostalim stvarima nemam problema. Radila sam i Martinje ovdje u kazalištu, svašta…
Ipak, predstave su joj najveća ljubav – prvu predstavu odradila sam još kao studentica, češki komad Kraj karnevala. Puno sam radila u Podrumskoj sceni. To su bile dosta uspješne predstave, radili smo suvremene britanske i irske komade – predstave pune crnog humora koje su imale svoju vjernu publiku. Recimo Naočale Eltona Johna, Ljepotice iz Leenanea. Radila sam i jedan autorski projekt – Klub Tango – glumačko, plesno, glazbeno djelo – rađeno za otvaranje Europa medije. Radili smo i predstavu, autorski projekt, koja u nekim djelovima podsjeća na cabaret. Prema vlastitom sam tekstu radila dječju predstavu, na ho-ruk, jer smo shvatili da nam fali nešto za jako mlad uzrast, a kako je moj sin tada imao 7-8 godina, napravila sam i predstavu za njega koja se i danas igra. – Čarobnica Berta, Maks i Mala princeza – priča. I tako je stigla do Hedde Gabler.
Na opasku da je izjavila kako je Hedda najmanje izvođen Ibsenov komad, a što su kazališni laici doslovno shvatili, Ksenija kaže da je krivo interpretirana. – Rekla sam da s obzirom na sve analize, sve eseje koji su napisani o tom djelu, ono se vrlo malo izvodi. O njoj je zaista užasno puno pisano u raznoraznim kontekstima, pa je s obzirom na to malo izvođena. Malo su me skratili i, eto… kaže – Ksenija Krčar i nalazi opravdanje za postupke Hedde Gabler. – Kao junakinja mi se beskrajno dopada, samo vuče krive poteze. Ali bez toga ne bi bilo drame. Ja sam feministica i jako me nervira to ukalupljivanje, kad mi netko veli: “Malo si se zapustila” ili “Skini tri kilograma” – kaže Ksenija Krčar. No, smatra da to neme veze s time što je od jutra do mraka s crvenim ružem na usnama, voli crne satenske hlače iako “zna da nisu u modi”. – Kao Hedda Gabler, niti ja ne želim biti “ukalupljena” – zaključuje.
Izvor:
Foto: IVAN AGNEZOVIĆ
Varaždinski skladatelj Davor Bobić dobio je ovih dana prostor u stalnom izložbenom postavu u osebujnijoj „Kući tambure“ koja je svečano otvorena u petak, 12. travnja, u Slavonskom Brodu.
Odnosno u gradu koji ima najstariju folklornu manifestaciju u Slavoniji „Brodsko kolo“. Tambura je dobila još jedno priznanje na muzejskom prostoru površine gotovo 2500 metara četvornih.
U Tvrđavi Brod svečano je otvoren interpretacijski centar „Kuća tambure – slavonska notna bajka“. Svečanost je otvorio gradonačelnik Mirko Duspara, a svojim je dolaskom istu uveličao predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović sa svojom pratnjom, a koji je istaknuo kako grad Slavonski Brod može biti iznimno ponosan na realizaciju ovako velikoga projekta.
Jer malo se koji grad u Republici Hrvatskoj a i regiji može pohvaliti impozantnom građevinom, posebice u očuvanom spomeniku nulte kategorije Tvrđavi Brod. Predsjednik Svjetske tamburaške asocijacije i osnivač Tamburica Festa u Novom Sadu Jovan Pejčić također je posjetio Slavonski Brod i novootvorenu Kuću tambure te se pohvalio kako dobra suradnja među tamburaškim orkestrima dviju susjednih zemalja postoji već godinama jer i Hrvati sudjeluju na Tamburica festu.
Za glazbeni program bili su zaduženi učenici Glazbene škole Slavonski Brod, student Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, članovi Folklornog ansambla Broda i Hrvatskog pjevačkog društva „Davor“ te svjetski poznat duo Hojsak&Novosel. Moderator programa otvorenja bio je Branko Uvodić, dobitnik nagrade za životno djelo od strane Svjetske tamburaške asocijacije.
Obilaskom postava Interpretacijskog centra „Kuća tambure – slavonska notna bajka“ posjetitelji se upoznaju s poviješću toga glazbenog instrumenta, starim i suvremenim sustavima tambure, tamburaškim orkestrima i komornim tamburaškim sastavima, tamburom u školstvu kao i tradicijskom kulturom Slavonije. Osim postava, u Kuću tambure smještena je i majstorska radionica gdje posjetitelji mogu svjedočiti izgradnji tambura.
Također, Kuća tambure sadrži koncertnu dvoranu, ambijentalnu dvoranu, kao i suvremeni tonski studio.
Dodajmo da je varaždinski skladatelj Davor Bobić dobio prostor u stalnom izložbenom postavu!
– Velika je čast i privilegija dobiti prostor i vrijeme u stalnom postavu muzeja Nova kuće tambure – “Slavonska notna bajka”. Iznimno mi je drago da sam mogao podijeliti ove dragocjene trenutke otvaranja izložbenog prostora s mojim velikim prijateljem Ivanom Enjingijem. Naime, njemu je ujedno posvećena Vinska Simfonija za tamburašku filharmoniju, koja je briljantno praizvedena uz sjajni Tamburaški orkestar HRT-a pod ravnanjem uglednog maestra Siniše Leopolda. Radujem se skorom izlasku nosača zvuka u nakladi udruge Aulos i Koncertnog ureda Varaždin – ističe Bobić.
“Kuća tambure – slavonska notna bajka“ ne predstavlja samo očuvanje glazbenog stvaralaštva već je i promocija tambure kao simbola regije te potiče stvaralaštvo inovativnih kulturno-umjetničkih, edukativnih i drugih sadržaja. Projekt je trajao 72 mjeseca i financiran je sredstvima Europske unije iz Europskog fonda za regionalni razvoj, ukupne vrijednosti 4.296.585,80 eura, uključujući infrastrukturne radove i opremanje novoobnovljenih prostora ukupne površine 2.429,65 metara četvornih.
Iz EU fondova sufinancirano je 3.652.097,85 eura, a iz proračuna Grada Slavonskog Broda osigurano je 644.487,95 eura.
Nakon što su filmovi nastali u produkciji varaždinskog Filmsko kreativnog studija Vanima protekle godine neobično uspješno predstavljali ovaj filmsko kreativni studio i varaždinske animatore kako na festivalima i filmskim smotrama u Hrvatskoj i u njenom širem okruženju, tako i na brojnim europskim i svjetskim festivalima, uspješan put prošlogodišnje produkcije Vaniminih animiranih filmova po svjetskim filmskim festivalima i smotrama nastavlja se i dalje.
Film „Bastet-Božica mačaka“ čije su autorice Vita Dvoržak, Sara Majnarić i Inja Đolonga našao se tako u službenoj selekciji međunarodnog festivala „Smile“ u New Delhiju, a isto tako je odabran za prikazivanje u konkurenciji međunarodnog festivala CMS u Lucknowu u Indiji. Oba festivala održavaju se sredinom travnja.
Dva Vanimina filma našla su se i u službenoj selekciji međunarodnog filmskog festivala Baloss u Milanu u Italiji. Riječ je o filmovima „Što usta zbore to ruke stvore“ koji potpisuju autorice: Lucija Kranjčić, Kala Šmic, Franka Bogović, Vita Dvoržak i Anabela Mlinarić i „Treće oko“ autorice Anabele Mlinarić koji će biti prikazani u sklopu ovog festivala u svibnju u Milanu.
U sklopu internacionalnog, jubilarnog 15. Vafi-Rafi festivala u Varaždinu koncem svibnja i početkom lipnja, u službenoj će konkurenciji biti prikazana četiri Vanimina filma. Bit će to filmovi „Bastet-Božica mačaka“, „Što usta zbore to ruke stvore“, „Oko moje glave“ autora Viga Gulića, Oleksandra Saška Moskalova, Brune Tomašković, Brune Jovan, Kale Šmic, Bernarda Hercega, Klare Nagy i Lovra Ledenka, te film „GPT Meni“, stop animacija koju potpisuju Kala Šmic, Klara Nagy, Franka Bogović, Vita Dvoržak, Sara Majnarić, Anabela Mlinarić i Lucija Kranjčić.
Inače, varaždinski animatori redovno se sastaju nekoliko puta tjedno u svojim prostorima u Preradovićevoj 4 u Varaždinu učeći, zabavljajući se i intenzivno pripremajući nove filmove čije se finaliziranje očekuje do lipnja ove godine.
Pet Centar, vodeća specijalizirana maloprodaja za kućne ljubimce u Hrvatskoj, napokon dolazi i u Varaždin. Popularno odredište kućnih ljubimaca, a...
REPUBLIKA HRVATSKAVARAŽDINSKA ŽUPANIJAOPĆINA MARUŠEVECOPĆINSKI NAČELNIK KLASA: 933-01/24-01/1URBROJ: 2186-17-02-24-1Maruševec, 21. ožujka 2024. Na temelju članka 123. – 133. Zakona o cestama...
Beauty centar “Čarolija” u Varaždinu i 7Plus Regionalni tjednik daruje dva puta jedan poklon bon. Riječ je o mezo liftu...
