SUSRET

Silvija Habunek ima dvije ljubavi – glazbu i farmaciju. I dok je farmaciju davno diplomirala, u varaždinskoj se Glazbenoj školi tek priprema za maturu iz solo pjevanja. S jedne strane šefica, s druge učenica. Muzičko obrazovanje ove sopranistice osciliralo je počecima, prekidima, novim počecima…

Iako, dakle, još uvijek maturantica, Silvija Habunek prije desetak je dana održala svoj prvi solo koncert. Pozornica joj nije strana. Do sada je redovito pjevala kao članica zbora i solistica “Chorus Angelicusa”, nekoliko puta s Varaždinskim komornim orkestrom, Glazbenom školom…

Počeci i prekidi

– U Glazbenu školu krenula sam još kao predškolsko dijete. Već tada se rodila spoznaja o ljubavi prema glazbi, pa sam u osnovnoj školi učila svirati flautu.

Glazbeno školovanje Silvije Habunek osciliralo je počecima i prekidima. Nakon prvog razreda srednje škole matematičke gimnazije prekinula je Glazbenu školu. Iako je vjerovala da je nikada neće upisivati ponovno, “nikad ne reci nikad” u njezinu se slučaju ponavljalo nekoliko puta.

Kad je, dakle, nakon prve godine srednje Glazbene, prekinula istu, nakon dvije godine upisala je pripremne razrede solo pjevanja, kao da nikada nije išla u Glazbenu školu. Upisom fakulteta u Zagrebu, opet prekida s glazbenom naobrazbom. I opet na nekoliko godina. Pa ponovno počinje – Ne možete pobjeći od toga.

Kad sam završila fakultet, upisala sam srednju Glazbenu školu solo pjevanja. Prošla audiciju i sve što je trebalo. Malo obrnuto, je l’? Čak mi je profesorica bila bivša razredna kolegica iz srednje Glazbene škole, veli Silvija, koja je na srednjoškolskoj audiciji otpjevala “Ave Maria”.

Bila je to pjesma klasičnog dijela njezina repertoara na vjenčanim obredima kojima je zarađivala za studentski džeparac. – Upisala sam se u zadnji trenutak, jer jedan od kriterija za redovno školovanje su i godine.

Nitko joj, zbog tih godina, magisterija i ranijeg glazbenog školovanja, nije “progledao kroz prste”. Niti je to željela – Išla sam redovito na sve predmete, zajedno sa svim ostalim učenicima, kaže. Jedino što je za razliku od svojih kolega koji su se vraćali doma pisati zadaću, Silvija odlazila na radno mjesto voditeljice apoteke. – Pola dana voditeljica, pola učenica, smije se.

Suverenost

Većina njezinih razrednih kolega mlađa je od nje sedam do osam godina. Silvija Habunek jednaku pažnju posvećuje farmaciji kao i glazbi.

Redovito ide na profesionalna usavršavanja, kongrese, predavanja, educira zaposlenike. Na pitanje kako je s jedne strane biti šefica, s druge učenica, bez premišljanja veli: – Super. Jako dobar spoj. Kao šef sam ozbiljnija, dok u glazbi više mogu biti “ja”. No, jednako sam vedra i raspoložena u oba slučaja. Ljudi primjećuju ono što se radi s ljubavlju i velikim angažmanom. Potreban je taj feedback – povratna informacija.

S današnjom profesoricom zajedno krenula u Glazbenu školu

Magistrica će maturirati 25. svibnja. Je li je strah? – Jooooj. Nakon svega što sam prošla, to je jedna trešnjica na vrhu voćnog kupa. Završetak jednog poglavlja, iako mislim da to neće biti završetak ničega. Već sad snujem o nekom drugom terminu, drugom koncertu…

Silvija Habunek ne misli otići nikamo, ali normalno je da je razmišljala u kojemu bi gradu najbolje spojila svoje dvije strasti. – Beč.

Pruža ogromne mogućnosti. Ima posla za farmaceute, dvorana za pjevanje, publiku, Akademiju… nabraja. Akademiju? Znači, možda još obrazovanja? – Trenutno ne mislim na to, kaže. Zašto je onda spomenula Akademiju? – Tko zna. Možda se kroz koju godinu opet javi ta velika želja. Životni putevi su krivudavi, kaže sopranistica koja najviše voli pjevati romantične napjeve. – Volim dati, prenijeti emociju. Scenski izražaj je vrlo bitan, vizualni efekt. Što se toga tiče, Silvija Habunek može biti mirna. Na njezinom solo koncertu poznavatelji ozbiljne glazbe složili su se da suvereno vlada scenom – od pokreta do geste. Komplimentiraju joj da njezini aduti nisu samo glas i vokalna izvedba nego kompletan doživljaj. – To je jedini smisao. Ne pjevaju se note, nego svakoj noti treba udahnuti život. Da ona prestane biti nota i postane glazba.

“Mnogi bi na mom mjestu odustali”

Još se nisam, ali voljela bih se etablirati u glazbenom svijetu. Voljela bih još koji solo koncert što je u Varaždinu teško. Nema puno koncerata, ne znam jeste li to uopće primjetili. Ima par velikih događanja i tu je kraj. Nadam se boljoj budućnosti po tom pitanju. I još nekom vlastitom koncertu. Ovaj je odrađen s velikom ljubavlju. Mnogi bi na mom mjestu odavno odustali. Teško je dogovoriti termin, lokaciju, plaća se ZAMP, dvorana, PR, oglašavanje, pozivnice… Imala sam sreću pa je ovoga puta sve određeno u organizaciji Glazbene škole. Ljudi koji u Gradu organiziraju koncerte nedovoljno su kompetentni u umjetničkom smislu i, ako se to izuzme, upitna je  njihova ljubav prema glazbi. Istovremeno Grad želi biti prijestolnicom kulture. To je kontradiktorno. Nadam se da će se poduzeti nešto po tom pitanju.

Izvor:
Foto: Siniša Sović