Početna KULTURA Kist i pero Sjajno izdanje!

O domaćim djelima ovdje se rijetko piše, a rijetko je i cijela rubrika posvećena jednoj knjizi. Kad se takvo što dogodi, znači da je riječ o svojevrsnoj senzaciji. A da sve bude još ljepše, ta je senzacija gotovo u potpunosti – varaždinski proizvod.

Uz Lovrenčića i strica mu Mikloušića, Ignac Kristijanović jedan je od „posljednjih Mohikanaca“ starije kajkavske književnosti. Ustrajući na kajkavštini i nakon ilirske pobjede, 1843. je objavio knjigu „Ezopuševe basne pohorvačene“ te iste u listu „Danica zagrebečka“ nastavio tiskati sve do 1850. godine. U nakladi Tonimira i varaždinske Matice i u obradi prof. dr. Jože Skoka, suvremeni čitatelj sada može prvi put uživati u tom važnom djelu.

 

A kakvo je to izdanje! Veliki format, tvrde korice; na svakoj stranici pretisak originalne, njena transkripcija na suvremeni pravopis, pa kajkavski rječnik te ilustracije, velikim dijelom u boji, prikupljene iz svjetske baštine, a na kraju opsežni Skokov pogovor s potrebnim podacima. Suvremena izdanja kajkavskih klasika nisu česta, a znaju patiti od slabe opreme, pa i od brojnih, čak i amaterskih propusta u obradi teksta, kao što je pisanje velikih slova tamo gdje im u današnje doba nema mjesta. Skoku se takvo što ne može dogoditi. „Ezopuš“ je već sada veliki kandidat za knjigu godine, barem u svom žanrovskom odnosno stručnom okviru. Ni cijena od 140 kuna neće biti prepreka za prave bibliofile. Idealno za stručnjake i laike, za velike i male.