UZ MJESEC HRVATSKE KNJIGE

Krunoslav Kruljac pisanjem se bavi više od četiri desetljeća. Do mirovine uglavnom je pisao kao novinar, no sada je pravi autor, publicist, „vlasnik“ triju knjiga.  

– Davno sam pročitao da se piscem postaje tek nakon tri napisane knjige, i sada se mogu time pohvaliti – kaže. 
Ali nisu to bilo kakve knjige; svaka je drugačija po odabiru teme, formatu i – boji tiska! Kolege se razumiju, pa ćemo i ovaj intervju s Krunoslavom Kruljcem odraditi prigodno: u samo tri pitanja i tri odgovora!

– Poštovani kolega, idemo redom: prva knjiga, ona u smeđem tisku?
– „Galerija poznatih“ je iz 1993. godine. To je zbirka mojih javnih intervjua koje sam u kazališnoj Europa-mediji vodio kao ciklus prvoga pravog talk-showa na našim prostorima. Tada sam ugostio elitu naših poznatih osoba, vodeći brigu da su vezane uz naš Varaždin! Ovom prilikom spomenut ću samo pokojnog Arsena i njegovu Gabi. Malo je poznat podatak da je njihova veza počela u Cerju Nebojse, kada ih je pozvala Marija Rožman, veliki glazbeni talent, i Arsen i Gabica su se tamo „spanđali“! Nota bene, prvi suprug Gabi bio je Stipica Kalogjera, ali prva Arsenova supruga bila je podrijetlom – iz Varaždin Brega!

– Druga knjiga – u zelenom tisku! Logično, bavila se nogometom: najvećim uspjehom NK Varteks…
– Jednog jutra, prije 5 godina, probudio sam se i sinula mi je pomisao: dogodine će biti punih pola stoljeća od najveće utakmice NK Varteks. Dakako, bilo je to polufinale jakoga jugoslavenskoga Kupa, kada je Varteks 5. ožujka 1961. pobijedio europsku veličinu, Hajduk, predvođen Bajdom Vukasom, s 2-0. Varteks se plasirao u finale, gdje je poražen od Vardara, ali to je uspjeh za sva vremena. Pišući knjigu otputovao sam u Split, uspjevši pronaći šestoricu živih Hajdukovih igrača: Cuzzija, Šenauera, Papeca… Naravno i šestoricu preostalih Varteksovih veterana… U samo par godina od objave te knjige mnogih od njih više nema: ali drago mi je da će živjeti i preko moje knjige.

– Treća knjiga (i nedavno smo o njoj pisali, i s pravom je hvalili) zove se „Jagode na bunkeru“. Tema: Varteksovo naselje. Tisak: jagodasta boja?!
– To je kronika Varteksovog naselja, u kojem sam bio „kuhan i pečen“, i mislim da sam odao dug vlastitom djetinjstvu i naselju iz kojega sam potekao. Kako već i starimo, uvidio sam da se bolje sjećam stvari koje sam doživio kao petogodišnji dječak nego onoga što sam jučer ručao… No, malo samoironije ne škodi, zar ne?! Ponosan što sam uspio, kažu stručnjaci i čitatelji, ocrtati cijelu povijest toga varaždinskoga kvarta, koji je bio po svemu različit: Varteksovo naselje bilo je i predgrađe i središte, i ruralna i urbana sredina, prebivalište i vrhunskih intelektualaca i „vrhunskih“ vucibatina. Pozitivnim odazivom čitatelja zbilja sam ostao „paf“ – i to mi je silna satisfakcija. A to što sam knjigu dao otisnuti u boji jagoda… priznajem, malo sam pogriješio. Čak i oni mlađi su imali poteškoća s čitanjem, a kamoli moja ciljana publika – doajeni Varteksovog naselja… I zato ću…

– Čekaj, Kruno, da ubacimo i četvrto pitanje?! Najavljuješ i četvrtu knjigu?
– Moguće. Za 75. rođendan. Za „dijamantni pir“. Bez brige: bit će, napokon, u crno-bijelom tisku… Malo za promjenu! Mogao bih još probati sa žutim tiskom, ali žutilo ne volim!

A na koncu još malo zabave: znajte, dragi čitatelji, da sam ovaj tekst, simbolički, tempirao na točno 3333 slovna znaka…
 

Izvor:
Foto: