Početna KULTURA Kulturni koš Klemm: Varaždin premali grad za ljubitelje filma...

Do posljednjeg daha (1960) jedan je od kultnih filmova Jean-Luc Godarda

 

Nekolicina Varaždinaca s pojačanim senzibilitetom za filmove druži se tako unutar jedne sasvim drugačije koncepcije – Nepostojeće kinoteke, i gleda filmske klasike. - Nepostojeća kinoteka je književna doskočica koja govori o nečemu što ne postoji. Mi smo grupa ljubitelja filma koji se okupljaju i gledaju ih – pojasnio je muzejski savjetnik Miroslav Klemm, jedan od filmofila koji je Nepostojeću kinoteku stavio na noge. Sve je počelo u Rogozu gdje su se prvobitno održavali njihovi sastanci, nakon toga na redu je bio Stari grad. - Trenutno nam gostoprimstvo pruža Gradski muzej u palači Herzer. To je svarno jedan adekvatan prostor – rekao je Klemm. 

 

Ovi ljudi koji se okupljaju su pojedinci koji ne odlaze u kino radi zabave. To su ljudi srednjih godina ili stariji, ljudi koji su imali priliku vidjeti stvaranje povijesti filmske umjetnosti pa gledaju kako bi se prisjetili ili pogledali što još nisu - rekao je Klemm. Filmovi koje gledaju njihovo su privatno vlasništvo i sve su to filmski klasici i prava remek-djela filmske umjetnosti. 

U bogatom opusu koji imaju, nalaze se mnogi veliki autori i njihovi ostvaraji koji se rijetko gdje mogu naći – Godard, Forda, Lang i mnoga druga imena. 

S vremenom, ona je postala pravi varaždinski misterij. Nešto što postoji, ali je skriveno i teško dostupno. Čak i oni koji su htjeli nisu znali kako bi mogli postati dio te grupe. Iako su mislili da je to zbog nedovoljnog interesa ili slabe reklame, razlog skrivenosti od javnosti malo je drugačiji. - Mi smo grupa ljubitelja filma koji se povremeno sastaju, donose filmove koje su skupili i gledamo ih zajedno. To nije institucija ni udruga, nema program ni prostor ni točno vrijeme održavanja – pojasnio je Klemm. Njih nekolicina skrivena je od pogleda javnosti, a na tom jednom mjestu nalaze se zbog ljubavi prema ovoj vrsti umjetnosti koju u sebi nosi, prema mišljenju Klemma, vrlo malo ljudi. 

Ovakva mjesta koja u nama pobuđuju znatiželju i tjeraju nas da se uključimo, ipak su samo fiktivna i rijetkost. U krugu se stalno vrte dva klasična razloga zbog kojih Varaždin prestaje biti grad kulture – nedovoljan interes koji dovodi do slabih posjeta takvih događanja, ali isto tako i njihovo nepostojanje. - Varaždin nema instituciju koja bi prikazivala takve filmove. No isto tako i problemi su veliki.

 

Upitna je i sama nabava filma, a vjerojatno vas nitko neće doći gledati. Varaždin je premali za ljubitelje filma. Mlađa publika nema iskustva ni znanja da bi mogla vrednovati filmove, a ne postoji ni interes – smatra Klemm. No je li problem u malom Varaždinu i nezainteresiranim Varaždincima i Varaždinkama ili nedostatku sadržaja koji bi zaokupili pažnju? Nekolicina građana ipak si postavlja pitanje zašto ne bi, po uzoru na druge gradove, gradska kina bila mjesto prikazivanja upravo klasičnih djela i nezavisne filmske produkcije. Možda su oni među rijetkima, ali isto tako zaslužuju mjesto na kojem bi našli nešto što ih interesira. Ipak, to će do daljnjeg biti samo želje jer rješenja niti ideje za njih ne postoje.

 

Ima interesa, ali nema informacija
Nedostatak interesa među publikom neki ipak smatraju samo izlikom. - Nije da nema u Varaždinu interesa nego se ne zna zainteresirati ljude. Nije dosta staviti plakat formata A4 da se prikazuje neki film. Išla bih u kino kada bi se prikazivali takvi filmovi, a čak i kad je bilo nekih besplatnih dokumentaraca i europskih filmova u Kinu Gaj, nisam imala pojma o tome - komentirala je 28-godišnja Varaždinka. Smatra da bi se boljom organizacijom i voljom moglo to riješiti. - Dobar primjer je, recimo, Kino Europa u Zagrebu. Imaju bogat program i kroz razne događaje i festivale uspjeli su pridobiti svoju publiku - dodaje. I varaždinsko kino pokušalo je ići u tom smjeru. Tako su u studenom u Kinu Gaj bili prikazivani filmski naslovi europskih i nezavisnih produkcija, nagrađivani na festivalima. Također, prošle je godine u kinu osvanuo i program “Ciklusi filmske klasike”, koji je privukao publiku. No, kao što je rekla mlada Varaždinka, ne možeš prikazivati film Tramvaj zvan čežnja i to oglasiti jedino na malom papiru zalijepljenom na vrata kina.