Priča o ljepoti koja postane jako ružna

23.01.2012, Kulturni koš

Autor: Tihana Drumev Foto: Siniša Sović

Četiri glumca bez gotovo ikakvih rekvizita s minimalnim efektima i bez glazbe skaču iz jednog lika u drugi.

Posve jednostavna predstava, bez nekih spektakularnih efekata, bez glazbe, bez raskošne kostimografije i s rekvizitima koji se svode na dvije kirurške maske, jednu jabuku obične sorte i jednu zapaljenu cigaretu. “Ružnome” više od toga što ima ni ne treba. Ono što je ovoj predstavi dovoljno je dobra gluma. Tri glumca i jedna glumica tumače osam likova, a nerijetko u sekundi moraju promijeniti svoju scensku ličnost. Ni u jednom trenutku publiku ne ostavljaju u nedoumici tko su. Ali da se vratimo na samu predstavu koja je u petak doživjela prvo izdanje.

Bez “prčkanja”

Jernej Kobal:
“Ružni” je sam po sebi dobar tekst i ne treba izmišljati nikakve njegove dublje aspekte

”Ružni” je crnohumorna drama nastala prema tekstu Nijemca Mariusa von Mayerburga, autora mlađe generacije. Tekst iz 2007. govori o bolesti modernog društva, zapravo njegovoj opsjednutosti ljepotom i iskrivljenim vrijednostima. Tekst je u ruke uzeo mladi slovenski redatelj Jernej Kobal, a kako je i sam rekao – nije ga puno prilagođavao.

- Tekst sam preradio, ali nisam niti neću raditi nikakve dodatke, stvari koje bi škodile glumcu ili sceni. “Ružni” je sam po sebi dobar tekst i ne treba izmišljati nikakve njegove dublje aspekte. Neka publika sama dođe do zaključka – rekao je redatelj.

Ljepota prodaje

I doista. Dovoljno je samo “ufurati se” u predstavu da bismo došli do osnovne ideje – društvo nam se počelo temeljiti na nekim drugim vrijednostima. Bez obzira na to koliko radili i koliko kvalitetno, vaš šef će favorizirati vašeg kolegu koji bolje izgleda, ima ljepše lice i na temelju toga može prodati proizvod.

Točno to dogodilo se glavnom liku Letteu (Robert Plemić), koji zbog svoje strahovite ružnoće nije bio dovoljno cijenjen u firmi u kojoj je izumio nekakav revolucionarni industrijski utikač. Malo je doduše iritantno koliko on nije shvaćao svijet oko sebe (da je ružan, da ga se zbog toga šikanira ili činjenicu da se veliki poslovi često dogovaraju preko kreveta), ali vjerojatno je namjerno toliko iskarikiran. Stvar je u tome da je on nakon plastične operacije postao lijep, a s tim je došao novi pogled na svijet – “meni se gleda kroz prste samo zbog mog lica i ja sam svemoćan”.

Njegova vanjska ljepota je u jednom trenu prošla i to zato jer su svi postali isti kao on (paralela s tim kako sve današnje ljepotice izgledaju isto) i on je ostao sam s pitanjem – tko sam ja sad zapravo? Sve u svemu, “Ružni” je ne tako uobičajena predstava koju se isplati pogledati.

Svi su likovi u predstavi tipični
Osim Lettea, glavnog lika koji baš iritantno ne shvaća svijet oko sebe, ostali likovi u predstavi tipično su tipični. Kirurg (Ivica Pucar) želi što više novaca, Letteov šef (isto Pucar) karakterističan je direktor korporacije kojem je svejedno što tko radi – glavno da dobro izgleda i da nosi profit. Barbara Rocco tumači pak tri Fanny – jedna je žena glavnog lika, druga je grozna stara bogatašica, a jedna je i kirurgova asistentica. Karlmann (Mitja Smiljanić) utjelovljuje dva tipa. Jedan Karlmann je Letteov asistent koji pada u njegovu sjenu nakon što mu šef postane lijep, a drugi je homoseksualac, mamina maza - sin stare operirane bogatašice Fanny. Kako su i sami glumci rekli – ova je predstava bila izazov. - Već dugo nisam imala priliku suočiti se s tako izazovnim tekstom. Na početku nisam bila sigurna kako će se mlad i neiskusan redatelj suočiti s time, ali Jernej nas je pozitivno iznenadio – veli Rocco.