NAŠA POSLA

Kad je Udruga Kerameikon kao grupni član primljena u Međunarodnu akademiju za keramiku, elitno društvo sa sjedištem u Genevi i samo 600 članova iz cijelog svijeta, predsjednica i osnivačica Blaženka Šoić Štebih prvo je ovu veliku vijest željela prenijeti gradonačelniku Varaždina, Goranu Habušu.

No, očekivati da će ulazak jedne varaždinske kulturne grupe biti zanimljivo prvom čovjeku Grada koji se voli kititi nazivom „grada kulture“, pokazalo se iluzornim. Blaženka Šoić Šteib – uzgred rečeno članica Gradskog vijeća za kulturu – prebačena je na dogradonačelnikovu „listu čekanja“. Dok čeka priliku da nekome iz Grada objasni da Kerameikon želi zbirku od 300-tinjak predmeta iz cijelog svijeta donirati Gradu koji bi postao pokroviteljem i vlasnikom, ova keramičarka po struci i životnoj vokaciji ne miruje.

U Kerameikonu je upravo po peti put otvoren Međunarodni festival postmoderne keramike

U Kerameikonu je upravo u tijeku prvi dio 5. Međunarodnog festivala postmoderne keramike, dok bi se drugi dio, CERAMICA MULTIPLEX, trebao održati sliedeće godine.

– Izložba je dvojakog karaktera. Jedan dio posvećen je Adventu, izlaže 26 domaćih umjetnika, dok je u drugom djelu izložen dio zbirke američkih umjetnika koji su sudjelovali na postmodernom festivalu keramike Kerameikona od 2002. godine do danas. Radove je poklonilo 34 Amerikanca, a izloženo je njih 24. Najvažnija festivalska manifestacija je njezina glavna izložba „Keramika multiplex“, na koju se prije tri godine, primjerice, prijavilo 400 potencijalnih izlagača, govori ova kustosica, urednica web stranice Kerameikona, kataloga, čistačica… “Katica za sve“ Udruge koja se, kako veli, „unatoč redovitim objavama u svjetskoj stručnoj literaturi u Gradu tretira kao amaterska družina“. 

– Nažalost, u Gradu kulture nema novca za kulturu, veli. Zbirku su prikupili donacijama. – Udruženje je osnovano 2002. godine s namjerom da organiziramo velike međunarodne izložbe. Pozvali smo umjetnike, odazvali su se i samovoljno donirali radove jer se ova izložba pokazala kao odlična, prva odskočna stepenica k svjetskom uspjehu. Odlična referenca u biografiji, govori aludirajući na činjenicu da su upravo ovdje karijeru započeli keramičari svjetskog glasa – Ursula Commandeur, Maria Geszler Garzuli te da, kako ga nazivaju, papa europske keramike Gustav Weiss iz Berlina, izdavač keramičke „Biblije“ „Neue Keramik“, redovito objavljuje reportaže iz Kerameikona.

– Štoviše, Weiss je želio organizirati svoju izložbu upravo kod nas i donirati nam cijelu zbirku, ali nismo imali novac za tiskanje kataloga. To se pročulo, pa su došli neki znalci i dali mu cijeli dvorac za izložbu od njegovih početaka do danas, govori gospođa Blaženka.

Eksponati na tavanu

Podatak da se predmeti iznimne umjetničke vrijednosti djelomice čuvaju u skladištu izložbenog prostora, a djelomice na tavanu kuće gospođe Blaženke, nema smisla komentirati.

– Strašno smo loše rangirani na gradskoj ljestvici. Postojimo, ali nas ne percipiraju, govori. Do 2012. godine zbirka je bila podstanar u njezinoj kući, gdje se nalaze njezin atelier i izložbeni prostor, da bi danas bila, nećemo pretjerati ako velimo „sqoter“ u ovom prostoru. Jer dogovoreno je da prostor besplatno dobiju na raspolaganje pod uvjetom da neprestano izlažu i mijenjaju postav.

No netko je previdio preliminarni dogovor na relaciji Kerameikon – Grad, pa su prostori – među kojima i ovaj – koji nisu bili zanimljivi Gradu, predani DUDDI-ju. – Valja reći da je u Križanićevoj ostala knjižnica, donacija Weissa – bogata stručna literatura širokog spektra. – U ovom dijelu Europe sigurno ne postoji slična zbirka. Niti s njom nemamo kud. Mislili smo dio izložiti ovdje, ali nemamo novca za stalaže, govori Blaženka.

Osim u „Neue Keramik“, o Kerameikonu su pisali prestižni Ceramics Monthly, The Studio Potter, A Jour… Čak je i tajvanski časopis za keramičare ovih dana objavio osvrt na izložbe i događanja vezana uz godišnju skupštinu Međunarodne akademije za keramiku, IAC2014, u Dublinu, dvorani Bedford Hall, gdje su se predstavili i hrvatski keramičari. – Kakva prilika za promociju Grada. Svi smo dobili veliki prostor za domjenak – nismo imali što podijeliti – otišli smo bez ijednog prospekta Grada, nekog simboličnog suvenira, domaćeg proizvoda… Bogu za plakati, govori.

 

Blaženka Šoić Štebih: “Unatoč redovitim objavama u svjetskoj stručnoj literaturi, Grad nas tretira kao amatersku družinu.”

Gospođa Blaženka će prešutjeti, ali valja spomenuti još jedan podatak koji zorno pokazuje odnos Grada prema programima u kulturi – Grad je od svih udruga u kulturi zatražio da im pošalju raspored svojih programa za Advent u Varaždinu, uz to da potpišu kako za svoje programe neće tražiti niti lipu, od 200 tisuća kuna koliki je budžet Grada za advent.  – Jasno je da smo, kao i mnogi drugi kulturnjaci, na margini gradskog intertesa. Nemamo nikakav status. Ne treba nas nitko glorificirati. Samo, teško je uvijek iznova pričati da to što radimo vrijedi. Kao početnici – uvijek iznova. Jako frustrira da netko tko bi trebao prepoznati kulturnu scenu grada ne prepoznaje naš rad. Tretirani smo kao građani drugog reda. Dovoljno je reći da se i ova vrijedna međunarodna izložba održava u prostoru bez grijanja. Očekujemo pomoć ne za ništa nego za NEŠTO. To je zbirka koju skupljamo i želimo pokloniti Gradu za opće dobro.

Izvor:
Foto: