Vesna Kosec Torjanac, dramaturginja HNK Varaždin

Kad je Vesna Kosec Torjanac pisala pismo Kazališnom vijeću varaždinskog HNK, trebalo je to biti interno pismo koje ukazuje na probleme u struci s kojima se susreću u nacionalnoj kući. Ali pismo je uskoro preraslo u osobne obračune, svađe na relaciji zagrebačkih i varaždinskih kulturnih krugova i deklariranje dramaturginje kao neprijatelja broj jedan varaždinske kulture.

Dok Torjanac veli kako je samo riječ o kulminaciji nagomilanih problema, teorije se gomilaju. Prema jednoj, posrijedi su zapravo „igre prijestolja“ – borba za neku od fotelja nove nacionalne kuće koja treba dobiti intendanticu do 15. siječnja iduće godine. Druga govori da se radi o pokušaju opstruiranja Varaždina u borbi za europsku kulturnu prijestolnicu, treća govori o podmetanjima onih koji se ne mogu pomiriti s činjenicom da je varaždinski HNK dobio status nacionalnog teatra, četvrta da se samo radi o nastojanju da se poprave stvari na koje je u svom pismu ukazala dramaturginja Vesna Kosec Torjanac.

Sindikat tražio sankcije

Na oglasnoj ploči kazališta tjednima je stajao materijal sa zamjerkama sindikata, sličnima onima Vesne Torjanac. Povjerenica Marija Krpan, međutim, zamjerila nam je što smo spomenuli sindikat u istome kontekstu s pismom Vesne Kosec Torjanac. Sindikat je zatražio sankcije za Vesnu Torjanac. Kada je Vijeće to odbilo, sindikat je zatražio smjenu Vijeća.

Kad je, pak, pismo, koje je trebalo ostati internim objavljeno na jednom portalu, svi su utihnuli. Vesna Kosec Torjanac ostala je sama na “pozornici”.
Lani je igralo 20 stalno zaposlenih glumaca varaždinskog HNK, od kojih neki, matematičkim zbrojem, igrali po 1,4 predstave godišnje. Neki čak uopće nisu igrali, a istovremeno zarađuju honorare u Kazališnom studiju. Vanjskih glumaca je bilo 23, s preko 50 posto odigranih uloga u odnosu na stalni ansambl.

Dok se govori o (ne)angažiranosti glumaca iz ansambla, ali i o tome da nekima to paše jer odrađuju privatne projekte, dok drugi zaista nemaju posla unatoč raspoloživosti – o imenima svi šute. Kako provjeriti o čemu je riječ ako se ne želi reći o kome se radi?

Podatke o angažiranosti zaposlenog ansambla redovito dobiva Kazališno vijeće, kao i osnivač, Grad Varaždin. Pitanje je čita li to itko. Ja u tom smislu ne “otkrivam toplu vodu”, jer ima glumaca koji nemaju ni jednu odigranu predstavu u godinu dana ili 4… I ranije su glumci snimali, pa nije bilo problema, jer se sve može uskladiti ako postoji planiranje i dogovor koji ne remeti redovni rad kazališta. Glumci koji su zastupljeni u medijima poznati su širokoj publici i to bismo mogli iskoristiti u vlastitu promidžbu. Ukoliko obave zadatke u matičnom kazalištu, ne vidim razlog zašto ne bi mogli snimati. No budući da mi u kazalištu ne raspolažemo s točnim informacijama kada se što radi i tko radi, s jedne je strane nekima dozvoljeno da odbiju posao, a neki ostaju bez uloga, ne svojom krivicom.

Svojim ste pismom ispali jedini i glavni krivac za otkrivanje “tajni kazališta”.

Kako je rekao jedan naš kolega, svi vidimo da kuća gori, samo je problem kad netko vikne: “Vatra!”. Da, ja sam napisala i potpisala pismo upućeno Kazališnom vijeću, kako bi se raspravilo o određenim temama, a s ciljem da se određeni problemi riješe.

Što su zapravo glavni problemi?

Glavna tema pisma bile su nepravilnosti poslovanja vezano uz repertoar. Naime, jedan smo repertoar dogovorili, a bez ikakve najave krenuli raditi sasvim nešto drugo. Odgovora na pitanja što će biti s najavljenim repertoarom nije bilo, a i danas nikome nije jasno što će se realizirati do konca godine. Od 1. siječnja do sada realizirali smo dvije premijere, a od rujna do konca godine trebali bismo još osam, što ranije planiranih, što naknadno dogovorenih koprodukcijskih projekata.
Problemi kao što su hiperprodukcija, reprize bez kontinuiteta, nedostatak ikakvog terminskog i programskog plana, nepovjerenje u suradnike, autokratsko i nekompetentno vođenje kazališta, povlašten položaj nekolicine djelatnika, netransparentnost…, nužno dovode do nemotiviranosti zaposlenika u svim radnim jedinicama, nepovjerenja, otežane komunikacije, tenzija, straha i panike.

Optužuju vas da je jedini interes zbog kojega to radite vaša ambicija da dobijete mjesto umjetničke ravnateljice?

Nikad nisam imala ambicija postati umjetničkom ravnateljicom. Osim toga, bilo bi nelogično suprotstaviti se v.d. intendantici i očekivati od nje da me imenuje umjetničkom ravnateljicom! A umjetnički ravnatelj ionako ne može promijeniti ništa bez suradnje s intendantom, jer njegova je zadnja.

Sindikat vas također ne podupire. Čak su tražili smjenu Kazališnog vijeća jer vas nije kaznilo zbog pisma.

Ne znam za Sindikat, ali znam za izjave sindikalne povjerenice, gospođe Marije Krpan. Prije nekoliko tjedana smo imali sastanak Sindikata na kojem je gđa Pilić iz središnjice upravo naglasila potrebu da se za probleme u nadležnosti Kazališnog vijeća obratimo vijećnicima, što sam ja i učinila. No u svojem sam pismu, koje je u javnosti postalo novinarskom poslasticom za stvaranje skandala, neoprostivom nepažnjom navela podatak kojim sam naštetila našem zaposleniku. Spremna sam na sve posljedice koje iz toga mogu proizaći. No stav oko toga treba zauzeti v. d. intendantice i oštećeni djelatnik. Sindikat treba štititi svoje djelatnike, a vijećnike može smijeniti onaj tko ih je odabrao, ne Sindikat.

Je li izvješće koje će se u četvrtak naći na Gadskom vijeću frizirano i u kojemu dijelu?

Iako sam zamolila predsjednicu Kazališnog vijeća da mi se da Izvješće, nisam ga dobila, pa ne mogu komentirati. Naime, predsjednica je moju molbu proslijedila Kazalištu, a ja sam dobila list papira s jednom rečenicom u kojoj piše da nepravilnosti nema.

Goran Habuš i Dubravka Biberdžić dijele mišljenje da je cijeli problem vezan uz činjenicu da je kazalište dobilo status nacionalnog i zbog kandidature Varaždina za europsku prijestolnicu što nekim krugovima “jako bode oči” pa koriste svaku situaciju kako bi ocrnili jednu od glavnih gradskih kulturnih institucija.

Problem naveden u mojem pismu ne može nikako biti vezan uz tu činjenicu! Interpretacijama se ne bih bavila. Vrlo jednostavno: kad sam zaključila da naše unutarnje probleme ne mogu riješiti na jedan način, pokušala sam na drugi, još uvijek u neku ruku, interni. Blogovi i skandali nemaju s tim nikakve veze! Svi smo ponosni zbog statusa koji nam pripada, ali tim više, trebamo ukloniti nedostatke i opravdati taj status. Što se kandidature tiče, Varaždin ima sve predispozicije za tu prestižnu titulu. Kazalište kao najveća kulturna institucija trebalo bi biti vodeće u osmišljavanju projekata te tako profitirati, čak ako nas titula u konačnici i mimoiđe. Uvjerena sam da uz poboljšanu organizaciju, odnosno razrađenu strategiju, djelatnici Kazališta mogu itekako doprinijeti u aktivnostima Grada vezanim uz kandidaturu.

Izvor:
Foto: