STRUČNI OSVRT

Odabrana publika koja se u srijedu, 3. kolovoza, odazvala pozivu ravnateljice Zavičajnog muzeja Varaždinske Toplice Spomenke Vlahović zacijelo nije ni slutila da će prisustvovati prvom predstavljanju možda najvećega književnog iznenađenja posljednjih godina u sjevernohrvatskim okvirima.

Autor ovog osvrta može to argumentirano ustvrditi, jer je imao i čast biti urednikom zbirke priča „Antičke pripovijetke“ autora Maxa Aquile, što je pseudonim Vladimira Čajavca iz Zbelave.

Panonsko tlo

Iznenađenje je tim veće što je Čajavcu ovo prva knjiga i što prije nije nigdje objavljivao, pa je kao pisac dosad bio posve nepoznat. Iako inženjer građevinarstva u mirovini, Čajavec je sav posvećen umjetnosti, pa tako, osim što piše, također i slika i sklada (nekada davno imao je i kantautorski nastup na Zagrebfestu) te se amaterski bavi astronomijom i arheologijom.

Zasigurno je ovaj potonji, arheološki interes, posebice vezan uz antiku, konkretno rimsku vladavinu ovima našim prostorima, bio presudan u osmišljavanju „Antičkih pripovijetki“.

Čajavec je tako stvorio tematski novitet u hrvatskoj književnosti: dok se o Rimljanima na dalmatinskom tlu dosta pisalo, njihov boravak u Panoniji nije dosad poprimio literarno uobličenje. Naime, radnje priča iz njegove zbirke odvijaju se tu, „kod nas“, na području koje omeđuju Poetovia (Ptuj), Aqua Viva (Petrijanec), Iovia (Ludbreg) i Aqua Iasae (Varaždinske Toplice).

Kao i svako pravo književno djelo, i ove priče odlikuje temeljito istražena povijesna pozadina

Kako bi to ostvario, Čajavec je proveo temeljita istraživanja, stoga zbirka ima više od stotinu fusnota: ništa nije prepušteno slučaju, pa ako spominje pojedinoga tad aktualnoga rimskog cara, iz fusnote se točno može utvrditi kad je taj vladao, a tako i u kojem se razdoblju odvija radnja priče.

Sličnom akribijom provedena je i zemljopisna, mitološka, vojna, upravna i sva druga terminologija Rimskog Carstva. No, sve je to ipak samo temelj, nužan preduvjet prave dimenzije priča – one književne.

Na način na koji to rijetko koji pisac uspijeva, Čajavec uvjerljivo „ulazi u duše“ svojih junaka, mahom običnih, „malih“ ljudi s ruba golemog imperija, i tka priče toliko specifične po vremensko-prostornom određenju, a opet posve univerzalne i bezvremenske.

Duhovni spektar

Čajavec piše vješto i decentno, koristeći isprepletene narativne postupke, ali nadasve pregledno, prilagođeno svim uzrastima čitatelja. Ipak, posebna vrijednost „Antičkih pripovijetki“ je spomenuto uranjanje u duhovni spektar ondašnjih ljudi. Na tragu „Hadrijanovih memoara“ Marguerite Yourcenar, Čajavec ocrtava duhovni zemljovid homo romanusa: njegovih promišljanja, bojazni i iskupljenja, „metafiziku postojanja“.

To je ono što nam, za razliku od književnosti, znanost ne može predočiti, ili može samo kad se pretače upravo u književnost, kao kod npr. Johana Huizinge. Na posve suptilan način, kao u nekome mutnom ogledalu, u tom duhovnom zemljovidu rimskog čovjeka gotovo se magijski zrcali unutarnja topografija suvremenih ljudi: naših slutnji, strahova, ljubavi i nadanja…

Preporuke su izrečene, a knjiga se može kupiti u suvenirnici na Korzu!

Izvor:
Foto: