Černobil je zastrašujući “spomenik”

Prva zona, krug promjera dvadeset kilometara kojem je u centru četvrti reaktor nekadašnje nuklearne elektrane, potpuno je zabranjena zona za život. Ovdje nakratko navraćaju samo oni koji se brinu o sablasnoj ugasloj centrali i nitko više.

A ta elektrana, izvor sveg zla koje je zateklo stotine tisuća ljudi, radila je do prije nekoliko godina. Tek je jedan reaktor eksplodirao, ostali su dalje normalno radili. Danas je nestali reaktor potpuno prekriven debelim betonskim sarkofagom. Nekad ponos Sovjetskog Saveza, elektrana je postala simbol komunističkog društva u raspadanju - eksplozija je uzrokovana nizom bizarnih pogrešaka (ne)stručnjaka koji su u njoj radili.

Naziv je dobila po manjem gradu Černobilu, Ukrajinci ga zovu Chornobyl, udaljenom dvadesetak kilometara. Nekad lijep povijesni gradić danas je napušten, a još uvijek malo života daju mu malobrojni vojnici i službenici koji su tamo smješteni.

Grad duhova

Međutim, grad Pripjat, nekad otprilike veličine Varaždina (zbog strašne sudbine možda je bolje ne raditi usporedbe), nalazio se u neposrednoj blizini elektrane. U svega nekoliko sati stanovnici su pobjegli i nikad se više nisu vratili. Iza njih je sve ostalo. Sve osim ljudi.

Zelene površine pretvorile su se u šumu. Nekad vjerojatno lijepa glavna ulica imala je maleni zeleni pojas sa svake strane. Divlje raslinje danas zaklanja visoke stambene zgrade, pa se vožnja glavnom ulicom doima kao vožnja šumom.

Glavni trg okruživali su objekti različitih namjena – Dom kulture, restorani, hotel, robna kuća... I danas sve tako stoji kao nekad, ali sve krhko poput stakla ili drva je oštećeno ili nestalo. Betonske građevine i dalje uporno stoje, kao i obilježja socijalizma načičkana na njihovim vrhovima.

Cijelom zonom, pa i samim Pripjatom, lutaju divlje životinje. Budući da više nema ljudi, Černobil je postao čudna divljina na tlu Europe i pokusni teren kako radijacija utječe na životinjski svijet. Stoga je najveća opasnost lutanja po Pripijatu mogućnost urušavanja zgrada i - susret s divljim životinjama.

Što me tjeralo da dolazim ovamo? Ako odete u černobilsku zonu, sigurno ćete se to pitati. Strašno, depresivno, upozoravajuće... U jednom jedinom danu mogu zauvijek nestati cijeli gradovi, mogu se potpuno promijeniti životi stotina tisuća ljudi. Eto kamo vodi ljudska neodgovornost!

Zabavni park bez djece

Odmah pokraj glavnog trga napuštenog Pripjata nalazi se zabavni park. Trebao je biti otvoren 1. svibnja 1986. godine, četiri dana nakon katastrofe. I danas je tu ogroman panoramski kotač s kabinama, nekoliko ringišpila, “treskači”... Ovakva mjesta, zajedno s obližnjom školom i dječjim vrtićem, pogotovo bude jezu.  Umjesto dječjeg smijeha sad su tu samo tišina i pustoš. Tko zna što nekadašnji stanovnici ovog grada misle o svemu?

Krešimir Kovač