U zemlji grofa Drakule

Znam, zvuči kao otrcani uvod u horor film B kategorije, ali otprilike tako vam to izgleda kada ulazite u središnji dio Rumunjske, koji je ovjekovječen u mnogo romana i novela, a u opisu tog je mjesta poprilično  doprinijela i američka filmska industrija, koja i nije baš pretjerala.  Iako nas nije dočekala tabla s dobrodošlicom, po krajoliku, vremenu, ali  i općoj atmosferi, znao sam da sam konačno došao u – Transilvaniju.

Ulazak u legende

Vjerovali ili ne, ovo mjesto, koje je iz nepoznatih razloga gotovo uvijek izostavljeno iz inače bogatih ponuda turističkih agencija, nudi mnogo više nego ostala, uglavnom južna, mondena mjesta. Transilvanija se nalazi u samom centru Rumunjske i prostire se na preko 60.000 kvadratnih kilometara i u pitanju je najheterogeniji prostor te države. Osnovu  stanovništva čine Rumunji, Mađari i Sasi. No i preostali broj nacionalnih manjina nije zanemariv.

Pri samom ulasku u Transilvaniju, prvo što ćete uočiti su veliki, derutni i napušteni tvornički kompleksi, koje uskoro zamjenjuje pomalo sumoran ambijent malenih kuća s blatnjavim dvorištima većinom siromašnog stanovništva koje se uglavnom bavi poljoprivredom ili stočarstvom. Na takvim ćete mjestima nerijetko vidjeti gotovo tipičnu sliku Rumunjske. Nasred polja, mnoštvo ovaca i pastir koji čeka sumrak kako bi se vratili kući.

Poprilično me iznenadilo to kako se na nekoliko pročelja tih trošnih ali simpatičnih kućica nalazi raspelo obrubljeno vijencem češnjaka – što me i vraća na moj razlog putovanja, a to su mitovi i legende vezane uz vampire, kojima se bavim proteklih 15-ak godina. Iako mnogi od vas misle kako je domovina vampira upravo Rumunjska – prevarili ste se. Što i ne čudi s obzirom na to kako je tom razmišljanju u mnogočemu doprinio Vlad Tepeš, poznatiji kao Drakula, kojeg je s vampirima povezao još davne 1897. godine u svojem romanu irski književnik i kazališni scenarist Abraham “Bram” Stoker, koji inače nikad nije bio u Rumunjskoj.

Naime, kada bismo govorili o potencijalnoj domovini vampira, to bi prije bila Srbija ili čak Hrvatska sa svojim Jurom Grandom. No o tome neki drugi put. Rumunjska svakako ima svoje vampirske priče koje su, barem se tako čini, još uvijek žive. Uglavnom ih dijele na dvije vrste, zovu se Strigoii i Moroii. I dok su Strigoii za vrijeme života bili uglavnom osobe koje su se bavile vradžbinama ili crnom magijom te nakon smrti postale vampiri, Moroii su postali vampiri zahvaljujući svom načinu života. To su redom bili nevjernici, lopovi, kriminalci svih vrsta, ubojice ili samoubojice.

Tako kažu priče. Što se samog Vlada Tepeša tiče – ne smijemo zaboraviti kako se on u Rumunjskoj još uvijek smatra nacionalnim herojem. Što je i razumljivo s obzirom na to kako su njegova vojska, ali i način ratovanja tijekom 13. st., relativno uspješno branili ovaj dio Europe od turske najezde.

Odakle mu ime Drakula?

Drakulinog oca Vlada II. primio je Žigmund Luksemburški 1431. u Red zmajeva, zahvaljujući njegovim vojnim zaslugama, i dodijelio mu nadimak Drakul (na rumunjskom: “zmaj”). Poslije očeve smrti, Vlad Tepeš naslijedio je i njegov nadimak, ali kao Drakula - Zmajev Sin. No Tepeš nije Drakulino prezime, već također nadimak. Tepeš na rumunjskom znači “nabijač”, a tu su mu titulu pripisali turski vojnici, koje je obožavao nabijati na kolac. Prema jednoj legendi, u jednom je danu Drakulina vojska uspjela na kolac nabiti preko 30.000 turskih vojnika. Uz to se veže još jedna legenda koja govori kako je pod tom šumom sačinjenom od tijela sam Drakula postavio stol za kojim je ručao.

Prišao mu je jedan od njegovih bliskih slugu te ga pitao kako je moguće da mu ne smeta smrad od leševa koji ga okružuju. Na to ga je Drakula pitao smetaju li njemu. Nakon što je sluga potvrdno odgovorio, Vlad ga je dao nabiti na najviši kolac kako ne bi morao mirisati trulež koja je ispod njega.”

Kristijan Petrović