Početna LIFESTYLE Putopisi Varanasi – grad svjetla u kojem se tijela spaljuju 24 sata na dan

Jedno od sedam glavnih hodočasničkih mjesta u Indiji

Varanasi – grad svjetla u kojem se tijela spaljuju 24 sata na dan

18.02.2012, Putopisi

Autor: Hrvoje Ivančić Foto: Hrvoje Ivančić

Ostanete li u gradu duže, shvatit ćete da se siromah puno smije, a ljudi koji bez krova nad glavom žive na ulici, svaki dan pjevaju.

Dok su mnogi dijelovi Indije podijeljeni po principu religije, kaste ili jezika, Varanasi je poput magneta privukao sve različitosti k sebi. U ovaj su se grad stoljećima slijevali stanovnici cijelog indijskog potkontinenta prihvaćajući način života uz rijeku Ganges. Sve te različitosti danas se kupaju u Svetoj rijeci, klanjaju se u jednom od bezbrojnih hramova i žive uz posebnu energiju kojom taj grad zrači.

Hinduistički grad

Prema hinduističkom vjerovanju, Varanasi spada među sedam glavnih mjesta hodočašća u Indiji. Vjeruje se da smrt u jednom od svetih mjesta omogućava ponovno rođenje u Varanasiju dok umrijeti u Varanasiju znači doživjeti potpuno oslobođenje od kruga ponovnih rođenja. Udovice i stariji ljudi dolaze ovdje ne bi li pronašli utočište pred svoje zadnje dane. Za hinduiste, rijeka Ganges je eliksir života koji donosi čistoću živima i spas mrtvima. Lokalni stanovnici vjeruju da je dobro popiti malo vode sa sredine rijeke pa tamo odlaze čamcima ne bi li to i napravili. U stvarnosti, za Europljane, ova je rijeka oličenje prljavštine i zagađenja te nije preporučljivo ni kupati se, a kamoli piti. No to nikako nemojte govoriti uvjerenom hinduistu.

svi od reda od vas žele izmusti novac jer vi ste bijelac i imate ga

Varanasi je mjesto koje jedni vole, drugi mrze, a trećih nema. Teško je reći i opisati zašto. Osjetiti Varanasi je duhovno, a ne samo tjelesno iskustvo. Ostajem ovdje i po nekoliko tjedana jer grad je kao predstava. Dok se provlačite ulicama, izmičući se kravama i volovima koji kao prava gospoda marširaju preko cijeloga grada, razmišljat ćete što vam to treba u životu. Zatim vas u prolazu napadnu prodavači toaletnog papira koji žele da kupite baš njihov proizvod.

Poslije toga prikrpaju vam se dvojica prosjaka i ne puštaju vas dok ne udijelite rupiju. Svi od reda od vas žele izmusti neki novac jer vi ste bijelac i imate ga, a oni su najsiromašniji ljudi na svijetu. Morate se cjenkati i za najmanju namirnicu u uličnoj prodavaonici, a na kraju opet platite duplo. To duplo nikako nije puno za vas, ali se ipak malo osjećate nasamareno.

Sveti ljudi

Kada sve to prođe, onda nailazite na svete ljude sadue, koji bez imovine lutaju Indijom i prose za svakodnevni obrok. Shvaćate da i oni žele samo novac i napadaju stranca ne bi li izmuzli više. Mnogi posjetitelji u tom trenutku odluče uzeti stvari i pokupiti se čim dalje od ovog kaosa. Ostanete li u gradu duže, shvatit ćete da se siromah puno smije, a ljudi koji bez krova nad glavom žive na ulici, svaki dan pjevaju. Oni se kupaju u svetoj rijeci i nisu agresivni. Vidjet ćete sadue koji nisu postali sveci zbog novca nego zbog čiste duhovnosti. Oni lutaju Indijom i žive u dubokoj meditaciji.

Spaljivanje tijela 24 sata na dan

Bliskost života i smrti u Varanasiju se osjeća na svakom koraku. Svakih nekoliko minuta ulicom prođe povorka ljudi noseći mrtvo tijelo pritom izgovarajući “Rama je velik, istina mu je ime”. U povorci nema žena i zabranjeno je plakati jer suze štete pokojniku pri prelasku u nirvanu. Tijela se spaljuju 24 sata dnevno, a samo spaljivanje obavljaju ljudi iz najniže kaste – nedodirljivi. Promatranje spaljivanja događaj je koji ljudi slabijeg želuca trebaju izbjegavati. Dok se ulicama širi miris marihuane koju puše štovatelji boga Shive, spaljuju se tijela, pjeva se ispred hramova, ljudi se kupaju i peru odjeću u rijeci, ljudi se na ulici rađaju. Većina odraslih muškaraca žvače paan što je list betel oraha u koji se stavlja duhan obogaćen mnoštvom začina. Taj blago opojni pripravak obiluje raznim okusima koji variraju od slatkog, gorkog i kiselog do slanog i paprenog. List koji se žvače diljem Indije upravo se s Indijom i može usporediti jer Indija je mnogo različitih osjećaja u isto vrijeme.

Dunavski blues

Hrvoje Ivančić autor je knjige „Dunavski blues“ koja govori o njegovom 2000 kilometara dugom putovanju na gumenom čamcu od Zagreba do Crnog mora. Ivančić je dojmove s putovanja zabilježio u knjizi, i dobili smo priču o rijeci, o ljudima uz rijeku i o prijateljstvu. Knjigu možete nabavati u knjižarama diljem Hrvatske ili je naručiti direktno od Hrvoja na e-mail hrvojeivancic@yahoo.com.