Hrvoje Ivančić posjetio je Birobidžan, glavni grad sibirske oblasti

Život Židova u Sibiru

Nađe li se putnik na transsibirskoj ruti i iskrca se iz vlaka na točno 8351. kilometru istočno od Moskve, iznenadit će se kad ga na željezničkoj stanici dočeka ogromna fontana sa židovskim simbolom - menorom na velikom kapitalnom stupu i natpisom grada na jidišu. Prošećete li gradom, uočit ćete i novoizgrađenu sinagogu, tvornicu košer hrane i muzej Židovske autonomne oblasti. Grad stvoren za Židove bivšeg SSSR-a prošao je svoje najgore dane i danas, 75 godina nakon osnutka, budi se iz dubokog sna.

Povijest Birobidžana

Pored sinagoge, otvorene 2004., nalazi se židovski kulturni centar „Freid“, koji djeluje i kao humanitarna organizacija.

Ovdje se židovska zajednica brine o najsiromašnijim građanima regije. Anatolij, dugogodišnji zaposlenik udruge, hodajuća je enciklopedija povijesti Birobidžana. - Eh nemate sreće, rabin Scheiner otišao je na praznike u Izrael.

On i njegova žena očekuju sedmo dijete pa su otišli u domovinu ne bi li se rodilo - objasnio je Anatolij i otvorio vrata koja vode na dugi hodnik, ukrašen tematskim plakatima židovske povijesti. Rabin Mordechai Scheiner, inače rodom iz Izraela, na dužnosti je već petu godinu i od njegova dolaska stvari su se počele mijenjati nabolje. U istom je dvorištu uz sinagogu otvorena i škola te pučka kuhinja. - Ovdje živim cijeli svoj život, dakle 67 godina, i o ovom kraju znam sve! Još mi je i majka pričala o vremenu kada je doselila u tek osnovanu Židovsku oblast. Tada, davnih 1930-ih, vladala je velika glad i ljudima je bilo teško, ali ipak su svaki dan doseljavali novi. Staljinova vlada vabila je ljude u ovaj kraj, ali nije uvijek bilo kako su očekivali. Vladala je ovdje velika glad - otkriva Anatolij. Doseljenici su dolazili od kasnih dvadesetih nadalje da bi naposljetku 1934.

krajem 1980-ih i početkom 90-ih mnogo se Židova iz Oblasti preselilo u Izrael

Oblast bila službeno uvrštena kao federalni subjekt SSSR-a. Stizali su tada uz Židove i Rusi, Ukrajinci, Moldavci te svi koji su zamislili bolji život na dalekom istoku Rusije. Puno je Židova tada promijenilo imena i prezimena u ruska, a svoje su kćeri radije udavali za Ruse negoli za Židove. Miješanje stanovništva rezultiralo je specifičnim, židovskim naglaskom ruskog jezika koji je lako primijetiti kod većine stanovnika, a ne samo kod pripadnika židovske skupine. Autonomna oblast opstala je sve do danas bez obzira na to što postotak židovskih stanovnika nikad nije premašio 5 posto, a jidiš i dalje, uz ruski, ostaje službenim jezikom cijele regije. Sama oblast površinom je gotovo veličine Hrvatske i svakako je veća od moderne Republike Izraela.

Mali ali značajni

Židovska autonomna oblast neuspjeli je pokušaj stvaranja židovske domovine na ruskom istoku. Iako je uz ruski i jidiš službeni jezik, na ulicama Birobidžana ne možete ga čuti. Da Staljinova ideja nije zaživjela, dokazuje i vrlo mali postotak židovskog stanovništva isto kao i tendencije preseljenja u Izrael. Međutim, Birobidžan kotira visoko na ljestvici ekonomskog razvitka. Godine 2004. dodijeljena mu je posebna nagrada - Zlatna rublja jer regija je trenutno izvor velikog bogatstva. Nova otkrića nafte i plina u ovaj kraj mame nove investicije isto kao i blizina Kine s kojom raste trgovinska razmjena. Židovska zajednica svaki dan sve više napreduje. Svaki se dan sve više pažnje posvećuje proučavanju židovskih korijena i židovske kulture. U javnim je školama obavezno predavanje na jidišu, a postoje i tečajevi tradicionalnih plesova.

Dunavski blues
Hrvoje Ivančić autor je knjige „Dunavski blues“ koja govori o njegovom 2000 kilometara dugom putovanju na gumenom čamcu od Zagreba do Crnog mora. Ivančić je dojmove s putovanja zabilježio u knjizi, i dobili smo priču o rijeci, o ljudima uz rijeku i o prijateljstvu. Knjigu možete nabavati u knjižarama diljem Hrvatske ili je naručiti direktno od Hrvoja na e-mail hrvojeivancic@yahoo.com.