Dnevnik jedne dive
Posrnule djevice!
05.01.2012, Sex
Autor: Diva Foto: ilustracija
Kak je to dobro kad cijelu jednu godinu zajedno sa svim pizdarijama koje su se događale možeš zaboraviti u samo dva dana. Za vrijeme novogodišnjih blagdana.
U subotu smo otfrljili staru, a u nedjelju sretni i presretni dočekali novu! Ko da smo se spustili s nekog drugog planeta. Fakat smo žilavi i neuništivi. Ali to nešto i obećaje. Da nećemo nikad pokleknuti! Nego tu i tamo posrnuti.
Taj izraz „posrnuti“ mi je genijalan! Ne samo što me podsjeća na onu odličnu britansku seriju “Allo,“allo! i urnebesnu frku oko slike „posrnule djevice“, nego što je to džentlmenski izraz za ženu koja je, tko zna iz kojih razloga, zgriješila. Kad su žene u pitanju, Britanci stvarno znaju birati riječi. Zbog njih bih i ja radije bila posrnula djevica, nego po našem - kurva.
No mene više muči muška verzija tog epiteta. Nigdje nisam našla izraz, a ni čula za naziv „posrnuli djevci“! Kao da ne postoje, kao da ih nema. Ne spominju se ni u Evino doba, a ni danas. Usprkos činjenici da ih itekako puno ima i da - posrću! Čak i više od žena. Samo kaj je to, evolucijski gledano, postalo i ostalo normalno. I u prapovijesti su se, kao i danas, pravi kapitalci uvijek borili za svoje ženke. Oni su postali osvajači, pastusi, jebači, kurviši, ali nikad – posrnuli djevci.
I sad, tko je kriv nama ženama? Kad bi sve bile onako odvratno iskrene, tvrdim da bi svaka od nas bila radije s jednim od ova četiri prostačka komada, nego s nekim „posrnulim“. Koliko god je to sve u biti - jedno te isto!
Zato s novom godinom treba krenuti u život po novim pravilima. Isključivo svojim! Fućka mi se za britanske epitete, džentlmenske obzirnosti, građanske ili malograđanske predrasude i moralne stege. Hoću živjeti i uživati u životu! Kada, gdje i s kim, to je moj izbor. I kome trebam polagati račune? Kad kurva kurvi ionako neće vjerovati...
Ispiši članak
Pratite nas
FacebookTwitterYoutubeRSS