Živa rusko-kineska granica

05.02.2012, LIFESTYLE

Autor: Hrvoje Ivančić Foto: Hrvoje Ivančić

Posebnim sporazumima iz 19. st., Kina je ovo područje prepustila Rusiji. Danas se čini da se Kinezi postupno naseljavaju.

- Ovaj grad više nije za mene, prvom prilikom pakiram kofere i odlazim u St. Petersburg! - izjavio je Denis Puškin, stanovnik Vladivostoka, glavnoga grada ruskog Dalekog istoka.

”Kineski” Vladek

Srž njegova nezadovoljstva su odnedavno povećane takse na uvoz automobila iz Japana i Koreje, koje su promijenile živote uvoznika poput Denisa. Oni svoju priliku sada traže drugdje, na Zapadu. No Vladivostok nikako ne postaje pusti grad! U njega se svakodnevno slijevaju potoci radnika iz susjedne Kine i Sjeverne Koreje isto kao i stanovnici bivših sovjetskih republika iz srednje Azije. Vladek, kako ga zovu od milja, za brojne Kineze zvuči kao obećana zemlja. Realnost Vladivostoka je, smatra Denis, takva da on malo pomalo postaje kineski grad.

većina sokova i grickalica stoji za trećinu više nego u centralnoj Rusiji

U isto vrijeme, u samom centru Vladivostoka svoj svakodnevni posao čuvara u restoranu Kopjejka odrađivao je Juraj. On je, za razliku od Denisa, u potpunosti zadovoljan sa situacijom. Međutim, namirnice proizvedene u centralnoj Rusiji mnogo su skuplje kad jednom stignu u daleki Vladivostok. Tako npr. većina sokova, grickalica i konzerviranih proizvoda stoji za trećinu više.

- Ne kažem da ne bi moglo biti bolje, ali odavde npr. možemo u kupovinu u Kinu ili u Japan. Možemo na praznike u Tajland ili Maleziju jer bliže nam je nego Europa - rekao je Juraj.

Veze sa susjednom Kinom osebujne su dakako u slučaju trgovine. Rusi u Kinu mogu bez vize na pet dana.

Povijest i politika

Posebnim sporazumima iz 1858. i 1860. godine, Kina je ovo područje prepustila Rusiji. Da službena kineska politika komad zemlje na ruskom Dalekom istoku smatra svojim, dokazuju kineski udžbenici povijesti. U njima stoji da je druga strana 4300 km duge rusko-kineske granice zapravo Kina. Danas se čini da Kinezi teritorij vraćaju postupnim naseljavanjem.

Bacimo npr. pogled na grad Blagoveshchensk uz pograničnu rijeku Amur, 1500 kilometara zapadno od Vladivostoka. Ovdje je u samo tri godine izraslo nekoliko kineskih trgovačkih centara gdje radnici zapravo i žive. Lagana šetnja kineskom četvrti otkrit će vam sve detalje njihova dolaska u Rusiju. Radi se o tome da, uoče li prodavači fotoaparat, postaju vrlo nemirni. Razlog tome njihov je ilegalni dolazak ili ilegalno prebivanje iako kažu da su došli na „buissines“ vizi.

Da kineska trgovina smeta domaćim radnicima nije dvojbeno jer oni sada, poput gospođe Larise, vlasnice salona odjeće, imaju puno manje mušterija. Koliko je kineski građevinski lobi jak dokazuje najveća zgrada u Blagoveshchensku, hotel Asia, čiji je vlasnik Hua Fu, direktor građevinske firme. Kinezi dakle grade, prodaju tekstil i povrće dok Rusi u Kinu odlaze na jeftin provod i isto tako u shopping.

S Istoka na Zapad i obratno
Opće je poznata činjenica da je populacija u Kini narasla preko svake mjere što je uzrokovalo novu, veliku seobu naroda koja se upravo događa i koja će se događati narednih nekoliko desetljeća. Dok Kinezi dolaze u pogranične gradove Vladivostok, Blagoveshchensk, Khabarovsk, nije rijetkost da Rusi poslom odu u Koreju ili u Japan. Denis Puškin iz Vladivostoka živi je primjer ove prakse. - Kažem ti, volim svoju zemlju! Shvatio sam to dok sam godinu dana radio u Koreji. Tamo su ljudi kao roboti, samo rade, rade i rade. Previše je to za mene, ja volim da stvari idu lagano, opušteno. U Koreji sam odbrojavao dane do povratka, a na silasku s broda poljubio sam svoju, rusku zemlju - rekao je Denis.

Dunavski blues
Hrvoje Ivančić autor je knjige „Dunavski blues“ koja govori o njegovom 2000 kilometara dugom putovanju na gumenom čamcu od Zagreba do Crnog mora. Ivančić je dojmove s putovanja zabilježio u knjizi, i dobili smo priču o rijeci, o ljudima uz rijeku i o prijateljstvu. Knjigu možete nabavati u knjižarama diljem Hrvatske ili je naručiti direktno od Hrvoja na e-mail hrvojeivancic@yahoo.com.