INOVACIJE

Bernarda Cecelja i Ambienta proslavili su međusobnu punoljetnost. Iako je tvrtka prije 18 godina bila u povojima, odlučili su te 1997. godine nastupiti na 24. Međunarodnom sajmu namještaja, unutarnjeg uređenja i prateće industrije.

Da bi se pojavili na listi izlagača na Ambienti, Bernarda Cecelja, koja je s 13 radnika tada proizvodila samo krevete, posudila je madrac kako bi izložila krevet… Tvrtka “Bernarda” službeno je osnovana godinu dana kasnije, a danas  u njoj radi 200 radnika, „Bernarda“ je u europskom vrhu proizvodnje kreveta i madraca, na ženevskom je sajmu inovacija u travnju nadmašila 752 sudionika iz 48 zemalja svijeta i zlatnu medalju donijela u Pušćine.

Poslovna biografija poduzetnice, čijim radnicima nikada u 18 godina nije kasnila plaća, uglavnom je poznata. Ali nije naodmet ponoviti kako je u vrijeme dok su tvrtke propadale ili su ih vlasnici radije odlučili zatvoriti a novac deponirati u nekoj od „sigurnih“ banaka u očekivanju boljih vremena, Bernarda Cecelja učinila upravo suprotno. Svu svoju imovinu, zarađenu u Švicarskoj, uložila je otvaranje svoje tvrtke. Zanat za proizvodnju kreveta „ispekla“ je radeći u „Oprugi“ u rodnim Varaždinskim Toplicama, gdje živi i danas. – Prvo sam kupila tu jednu halu i jedan stroj. I počela. Danas su na istom mjestu tri poslovne hale, govori Bernarda Cecelja, koja, ma koliko puta razgovarali s njom, uvijek „izvuče“ još poneku, javnosti nepoznatu, zanimljivu priču iz svoje biografije.

Proizvodnja

Žena koja je sav svoj kapital, dakle, uložila u proizvodnju, dok su drugi bježali iz nje, decidirano tvrdi da je proizvodnja temelj privrede i razvitka države. – Imamo li zdravu i dobru prizvodnju, ekonomija je stabilna, BDP raste… Uostalom, primjer sam kako se proizvodnjom može ostvarivati dobit i pristojno živjeti, što dokazujemo svih ovih godina. Nikad je nisam iskoristila za vlastite potrebe, niti jednu kunu, nego je sve uloženo dalje u proizvodnju, govori Bernarda Cecelja, koja, kao i svi njezini radnici, 15. u mjesecu dobiva platni listić i živi od svoje plaće. – Razlika između plaća zaposlenika i moje nije velika. Zaista je tako. Ima radnih mjesta gdje smo u omjeru plaća 1:0,75. Znači, niti 1:1, govori i kaže da joj nikad nije palo na pamet uzimati novac iz blagajne tvrtke. – Često me u dućanu pitaju želim li kupljeno staviti na račun tvrtke. Niti slučajno. Izvadim novčanik i platim. Nikad nisam živjela na račun firme, govori Bernarda Cecelja i, osim drugih razloga, spominje i onaj najvažniji – još u trenutku otvaranja tvrtke bila je materijalno zbrinuta. – Kuću sam napravila još 1976., apartman na moru imamo od 1995., vinograd sam naslijedila, kuću od roditelja naslijedila, stan u Zagrebu naslijedila od majčine sestre koja nije imala vlastitu djecu. Automobil sam naslijedila od majke. I on je sada punoljetan – star je 18 godina. Još uvijek ga imam, premda, naravno, sada imamo i poslovni automobil tvrtke, govori Bernarda Cecelja. Možda bi netko i posumnjao u navod da baš nikad nije došla u napast posuditi koju kunu iz kase vlastite tvrtke, ali kad se pogleda kako je firma napredovala i rasla tijekom 18 godina, nema razloga sumnji. – Početi s jednim strojem prije 18 godina, danas imati dvije tvornice, strojeva da im ne znam broj… Trebalo je to kupiti s nečim. Naravno, radilo se uz kredite. Kao žena-poduzetnica dobila sam zaista brojne subvencije od Županije, Ministarstva, iz EU fondova… Znamo, uz dobre programe, povući sredstva tamo gdje se nude, iskreno govori Bernarda Cecelja, ne pokušavajući umaknuti činjenici da joj je, uz iznimnu poslovnu sposobnost i upornost, pripomoglo i to što je žena-poduzetnica.

Sve joj može dosaditi, ali posao nikako. Uvijek ide dalje. – Ulažemo puno novca u nove strojeve. Razlog su i nove tehnologije. Firma je stara 18 godina, naš najstariji stroj – 10. Vijek tih strojeva je 50-60 godina. Znači, na jednom mjestu već je treća „generacija“ stroja. Umjesto da ih pustimo da odrade svojih 50 godina, mi smo u roku od 18 godina, ponavljam, promijenili strojeve treći put, govori žena koja je nekoliko puta bila proglašena poduzetnicom godine, dok je 2014. bila i Žena godine.

Recesije

Tri recesije u vrijeme poslovanja “Bernarde” – 1999., 2004. i 2009. godine – nisu uspjele naškoditi velikoj tvrtki iz malih Pušćina. Recesije pred kojima su pokleknule mnoge firme, tvrtku iz Pušćina kao da su naizgled poštedjele. – Nije baš da nas je skroz zaobišla. Bila sam spremna i napravila plan u slučaju „udara“. Bio je period, 2004. godine, kad je poslovanje mirovalo. – Tada smo jedini put smanjili plaće. Okupila sam radnike i rekla im „ili ćemo smanjiti plaće ili morati davati otkaze“. To je trajalo pet mjeseci i plaće su se vratile na staro.

Kad je opet, 2009., krenula recesija, bila sam spremna. Išli smo na soluciju da radnike u proizvodnji, nažalost najlošije plaćene – ne diramo. Konkretno, dogovorili smo da se, ukoliko će trebati, plaće smanje onima koji imaju preko 3,5 tisuća kuna netto. Međutim, nije trebalo jer, eto, ta nas je recesija zaobišla i nije se odrazila na poslovanje, govori Bernarda, koja je, kao i uvijek – govore oni koji je dobro poznaju – unaprijed pripremila plan za svaku potencijalnu varijantu, kako je ništa ne bi zateklo nespremnu. Tako je firma, u vrijeme dok su druge propadale, odlazile u predstečaj, stečaj, radnici radili mjesecima bez plaće, prošla kroz sve tri krize u 18 godina bez ijednog dana kašnjenja plaće ili duga dobavljačima. – Nikada niti jednom dobavljaču nismo ostali dužni ili kasnili s plaćanjem. Čak, ako nas netko zamoli, platimo i unaprijed. Nikada nismo morali platiti niti jedan dan zateznih kamata zbog kredita. Tako rasporedimo troškove. Primjeri su i naše alternativno grijanje, proizvodnja struje, novi strojevi… sve u konačnici smanjuje troškove. Gutači energije daleko su manji s novim strojevima. Dobrim gospodarenjem, kao što gospodarite i u svojoj kući. Jer, ovo je naša kuća, govori Bernarda Cecelja. – Uvijek osmišljavamo nove planove, uvijek me nešto tjera, nisam tip statičara.

Da je zaista tako pokazuju i turistički planovi „Bernarde“. Od njihove najave nije prošlo puno vremena da bi se danas već naveliko počelo s realizacijom. Unatoč svemu, za Bernardu Cecelja je, kako veli, “proizvodnja bila i ostala na prvome mjestu”.

Upornost

Ako je autorica ovoga teksta nešto naučio tijekom suradnje s gospođom Bernardom, svakako je da ona nikada “ne priča na pamet”. Govori o činjenicama i o dobro promišljenim planovima. – Volim stvarati. Ovo u Toplicama nije mi bilo potrebno, ali boljelo me srce kad sam vidjela kako zaostaju i propadaju. Nisam to mogla gledati.
Iako je sklona inovacijama, neke navike ne mijenja. Sebe naziva “pospankom” jer ne voli rano ustati ujutro. Ako mora na put, radije ide dan ranije nego da mora ustati rano ujutro. Još uvijek spava na krevetu Royal, madrace mijenja, ali još uvijek je na Lahoru i jastuku Pospanko, za koji veli “kud’ ja tud’ i on”.

 

“Bernarda” je uspjela preživjeti tri recesije – samo jednom smanjene plaće na pet mjeseci

Tako je Pospanko s Bernardom Cecelja sada u Zagrebu na Ambienti i paralelnom Sajmu inovacija “Arka”, potom idu u Nürnberg pa u Bruxelles. Čovjek stječe dojam da je osmišljeno sve što se dalo osmisliti u svijetu madraca. Bernarda Cecelja zna da nije tako. – Pratimo materijale koji diktiraju nove inovacije. Materijali se nude s različitom namjenom, ali mi ih također ukomponiramo u naše madrace. Tema je uvijek bila i ostat će prirodni materijal. Tako je sad na tržištu njemačka tkanina napravljena od crnogorice, “Wood”, koju već i koristimo. Drvo je ubrizgano u spužvu i tkanina je, dakle, napravljena od drveta. Izvanredna kombinacija, govori.
Na pitanje vjeruje li da ima još puno prostora u inovaciji kreveta i madraca, veli: – Teško je to reći. Od 1999., kad smo počeli proizvoditi madrace, počeli smo s dva tipa i vidite gdje je to “otišlo”. – Danas imamo više od 70 tipova.

Kako bi u novu inovacijjsku avanturu – nakon godine bez radnog vremena, s uvijek spakiranim koferima i danom koji bi trebao trajati barem 30-ak sati, ušla s dovoljno energije – Bernarda Cecelja je učinila ono što najviše voli – otputovala. Put ju je odnio na krstarenje Engleskom, Irskom i Škotskom. 

Tako je sad puna dojmova, koje prepričava sa žarom svjetskog putnika, krenula u nove poslovne obveze – odmah na sajmove u Brest, Moskvu i Minsk. Da – i domaćinske. Jer, žena koja ima 200 zaposlenih, pansion i otvara luksuzni hotelski resort u Varaždinskim Toplicama – sama čisti, pere, posprema, kuha… Kućnu pomoćnicu nema. Nakon dana  bez radnog vremena, putovanja, sajmova, poslovnih pregovora… dolazi kući i slobodno vrijeme provodi – radeći. – Kućanski poslovi me opuštaju, što mogu, smije se žena koja, kako ne bi gubila vrijeme na razmišljanje što obući – sedam dana unaprijed pripremi kompletan outfit  za predstojeći tjedan. Kako ne bi bilo neugodih iznenađenja – unaprijed dobro prouči vremensku prognozu.

Pansion “Bernarda”

Bernardini madraci i posteljina za sada su jedino te marke u pansionu s četiri zvjezdice. Jer, iako Bernarda na velika vrata ulazi u turističke vode izgradnjom hotelsko-zdravstvenog kompleksa u Varaždinskim Toplicama, pansion „Bernarda“ 1. je svibnja otvoren gotovo preko noći, bez pompe. 
– Preuzeli smo pansion na ulazu s autoputa u Toplice. Hranu još uvijek ne poslužujemo, ali sada nastojimo “krenuti” barem s doručkom. To, pak, podrazumijeva otvaranje malog restorana, čime bismo zaokružili ponudu, govori Bernarda Cecelja o svojoj prvoj turističkoj akviziciji na kontinentu.  Pansion ima 10 soba i četiri apartmana. Iako je pansion zajedno s kreditnim obvezama preuzet u svibnju, službeno je, s kategorizacijom “otvoren” u rujnu. 
– Idemo polako. Pazimo na svaku kunu. Pansion je radio od 2007. godine pa nije nužno odmah promijeniti sav namještaj. Ali to je zacrtano našim petogodišnjim planom.  – Bitno je da su madraci promijenjeni “u roku odmah”, smije se.

“Coolvision by Bernarda”

Na jednom od najpoznatijih svjetskih sajmova inovacije, onom ženevskom, proizvod “Coolvision by Bernarda”, osmišljen i napravljen u Pušćinama – za koje sigurno nije čulo 99,9 posto od 752 sudionika iz 48 zemalja i 60 tisuća posjetitelja – “pomeo” je konkurenciju od 1000 inovacija i dobio zlatnu medalju. U međunarodnom ocjenjivačkom sudu sjedilo je više od 75 stručnjaka. Prvo događanje u festivalskoj sezoni, koja obično počinje u travnju, održava se pod pokroviteljstvom Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, švicarske Vlade, Švicarske i grada Ženeve.

-To je tip madraca koji vas hladi. Lani smo imali madrac koji grije i sterilizira – Thermocare – a sad kontra. “Coolvision” služi kao klima uređaj. Unutra su kapsule polimera koje su se također upotrebljavale i kod izrade majici za sportaše. Ustanovljeno je da te majice šest posto pospješuju njihove mogućnosti. Tijelo se znoji, koža dehidrira, ali kroz polimer se iznova vraća vlaga u tijelo. Zapravo je riječ o tkanini koja se može staviti na svaki drugi “Bernardin” madrac. Evo, i Ženeva nas je prepoznala u inovacijama kad su nam dali zlatnu medalju.

Vlastita struja, grijanje…

kla novac iz Fonda za zaštitu na natječaju za energetsku učinkovitost okoliša – milijun kuna, ostatak plaćamo sami – za proizvodnju struje solarnim panelima na krovištima. Dva krovišta su u Pušćinama, jedno u Nedeljancu. Prema proračunu ta će se investicija isplatiti za šest godina. Za dio ćemo novca uzeti kredit kako ne bi trošili vlastita sredstva i doveli u pitanje likvidnost tvrtke. Koristimo sve raspoložive resurse.
Grijemo se otpadom iz tvrtke, drveta. U svemu tome pokazale su se velike uštede. Čak od tog otpada, primjerice od onoga koji skupimo pražnjenjem silosa, radimo brikete i s njima smo mislili ložiti i grijati hale. Međutim, imamo toliko ostalog drvenog otpada da smo bili prisiljeni doregistrirati se i sada se bavimo i prodajom briketa.

Europa

Osim prodajnih salona u Moskvi, Beogradu, Skopju, Ohridu i u Zürichu, otvoren je i novi – u Brestu. – Bez lažne skromnosti, svugdje smo dobrodošli, jer smo s našim inovacijama uvijek korak ispred. Stoga nije čudno što tvrtka Bernarda radi 85 posto za izvoz. Na njihovoj listi klijenata su i prestižni svjetski hoteli – Marriot, Holliday in, Sheraton, Kempinski…

Izvor:
Foto: