PLES

S 11 godina Ivan Jarnec poklonio je nogometne kopačke koje su stajale u ormaru. Poklonio ih je prijatelju kad je shvatio da odlazak na plesne treninge nije samo hir nego aktivnost kojoj se ozbiljno želi posvetiti.

Pet godina kasnije, krajem prošle godoine, Ivan Jarnec i Ana Ekart na Svjetskom prvenstvu u španjolskoj Guadalajari izborili su polufinale i osvojili 12. mjesto u kombinaciji deset latinoameričkih i standardnih plesova u kategoriji mladeži.

Kriva mama

Nije teško pretpostaviti kako su tinejdžeri gledali Ivanov odabir plesnog trikoa umjesto nogometne lopte.
– U početku su me malo zezali, ali kasnije, kad su shvatili ozbiljnost sportskog plesa, prestali su. Štoviše, počeli su me podržavati – govori Ivan, koji se zbog plesa nije samo borio s predrasudama već se, s obzirom na to da je njegova plesna partnerica Slovenka te da treniraju u slovenskom klubu Pingi, zbog intenzivnih treninga preselio u Maribor gdje pohađa Gimnaziju. Plesom se počeo baviti u jesen 2007. godine da bi već godinu kasnije nastupio na prvom turniru. Za sve je “kriva” mama.
– Mama mi je rekla kako bi bilo dobro naučiti neke plesove pa da se ne sramotim kad izađem s društvom – priča Ivan.
Pretpostavili smo da je s tatom bilo teže dogovoriti zamjenu kopački za triko.

 

U početku su me malo zezali, no kasnije, kad su shvatili ozbiljnost sportskog plesa, prestali su

– Ispočetka nisam sve to shvaćao ozbiljno, već sam mislio da je to samo jedna od Ivanovih izvanškolslih aktivnosti, jer ih je u to vrijeme bilo više – plivanje, engleski i kazalište. Ali kad sam shvatio da misli ozbiljno, u potpunosti sam ga podržao tako da ima podršku cijele obitelji – govori otac od kojega je Ivan naslijedio ime.
Jarnec junior tako se, uz podršku prijatelja i obitelji, bez opterećenja posvetio plesu. Bogata scenska kostimografija laicima često djeluje “uštirkano” i neudobno.
– U plesnom kostimu se osjećam kao u vlastitoj koži. Mogao bih u njemu provoditi dane – veli. Što osjeća dok pleše? Misli li na korake ili se jednostavno prepusti glazbi?

– Kad plešem, važno je samo da se opustim. Tada zaboravim na sve i radim ono što najviše volim – govori Ivan.Gledajući plesače stječe se dojam kao da oduvijek nastupaju zajedno što, rečeno nam je, i jest jedna od krucijalnih stvari – da plesači djeluju kao jedno.

Anu izabrao sam

– Prvu partnericu mi je izabrao trener, dok sam Anu izabrao sam – ispričao je.
Prve partnerice se uvijek sjećate, to je nešto što se nikad ne zaboravlja. Osim te neke “kemije”, partneri trebaju biti i karakterno slični – u smislu da vole trenirati, odlaziti na turnire te nastupati. S obzirom na to da na podiju djeluju kao jedno, da puno vremena provode zajedno te da je opće poznato kako ples senzualno djeluje na partnere, zanimalo nas je privatno pitanje – zaljubljuju li se partneri međusobno?

– Istina je da osjećamo posebnu povezanost. Postoje dva tipa: onaj u kojemu se zaljube te onaj u kojemu su kao brat i sestra. Moj moto je da ljubav i ples ne idu zajedno – smije se.

Ana i Ivan slovenski prvaci

Ivan i Ana aktualni su slovenski prvaci u standardnim, latinoameričkim plesovima i dvostruki državni prvaci u kombinaciji latinoameričkih i standardnih plesova. 

Ivan privatno voli plesati na svaku vrstu glazbe, osim narodne. Život ne misli posvetiti plesu, već dvoji između zanimanja pilota, profesora povijesti ili tjelesne kulture. – Ali tko zna? Tek sam drugi razred gimnazije. Zahvaljujući plesu, upoznao sam puno prijatelja iz cijelog svijeta, uživam u mnogobrojnim putovanjima, pa čak i u napornim treninzima. U Mariboru imam odlične prijatelje i nastavnike, prilagodio sam se njihovom jeziku i načinu školovanja koji mi se dopada. Preko tjedna živim u đačkom domu gdje mi odgojiteljice zamjenjuju roditelje – zaključuje Ivan.

Izvor:
Foto: