MIROVINE UPOLA MANJE OD PLAĆA

Iako se ljudi treće dobi u svojoj svakodnevici nastoje okrenuti nečemu pozitivnom i napredovati, za većinu umirovljenika koji preživljavaju na rubu egzistencije to je skoro nemoguća misija, tuže se Semir Muminović (80) iz Nedelišća i Antun Miholček (70) iz Čakovca.

– Sindikati i krovna udruga umirovljenika već godinama neuspješno pokušavaju utjecati na Vladu da se makar malo poboljša položaj umirovljenika. Naše mirovine daleko su od one razine koja osigurava dostojanstven život u trećoj dobi – ističe Antun Miholček, koji je penziju dočekao u čakovečkoj “Vajdi“.

– U mesnoj industriji proveo sam punih 40 godina i pokazalo se da se nisam fizički i psihički pripremio za sve šokove koje donosi odlazak u mirovinu. Naime, već nakon šest mjeseci doživio sam teški infarkt koji mi je potpuno promijenio život. Na svome radnome mjestu svih tih godina imao sam pristup masnoj i slanoj hrani u enormnim količinama. To mi se osvetilo čim sam prestao raditi, jer sam silom prilika promijenio navike – prisjeća se ovaj vrsni šahist i dugogodišnji član Udruge penzionera Jug u Čakovcu.

Dodao je da sada daleko više brine o svom zdravlju.

– Odlazim u redovne šetnje i smršavio sam 20 kilograma. Moja supruga, troje djece i četiri unuka uvijek mi daju nužnu podršku, jer čovjek, ako je sam, teško prolazi kroza životne krize – rekao je Miholček.

Umirovljenici bez obitelji su, nažalost, svedeni na socijalu i prisiljeni na kopanje po kontejnerima

Otkrio nam je da je njegova mirovina prosječna, dok ona koju prima njegova supruga iznosi mizernih 1.620 kuna!

– Radila je 33 godine u čakovečkom “Jelenu“, na poslovima u proizvodnji, gdje je neprekidno bila izložena štetnim isparavanjima ljepila. Jedna je od pet radnica koje su uspijevale postići normu, koja je svako malo povećavana. Kao „zahvalu“ za predani rad, nju i kolege otpustili su kao tehnološki višak radi tzv. pomlađivanja zaposlenika. Sad kao umirovljenica, zbog svega, između ostaloga, boluje od astme i alergija – ističe Miholček, kojem je nepojmljivo da se u Hrvatskoj radnici s 25 godina staža tjeraju u mirovinu.

Ti ljudi su, napominje, svedeni na socijalu i ako im obitelj ne pomogne – prisiljeni na kopanje po kontejnerima. Slično razmišlja i Semir Muminović, koji je radni vijek proveo na održavanju u Čateksu.

– Žalosti me činjenica da je velika većina umirovljenika u toliko teškoj situaciji. U mojoj bivšoj tvrtki sad radi upola manje zaposlenika, imaju male plaće i ne piše im se dobro kad odu u penziju – veli ovaj vitalni umirovljenik kojeg zdravlje dobro služi te još uvijek rekreativno skija.

Neće rektor u penziju

Naši sugovornici poručili su svim potencijalnim umirovljenicima neka nastoje što duže ostati u radnom odnosu.

– Nemojte ni pomišljati na odlazak u penziju prije nego što se za to ispune svi uvjeti. Ugledajte se na ovog rektora Filozofskog fakulteta koji ima 70 godina i radite dokle god možete. Ne baš do posljednjeg daha, ali imajte na umu da je plaća ipak barem dva puta veća od onoga što se naziva mirovinom – ističu. 

Na kraju su se osvrnuli i na odnos općina i gradova u Međimurskoj županiji prema umirovljenicima, nazvavši, između ostalog – sramotnom isplatu tako mizernih božićnica i uskrsnica.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović