Povežite se s nama

Međimurje

Šeik iz Katara od Novomarofčanke naručio uzorke pozlaćenih čaša i boca za ulje

Objavljeno:

- dana

PODUZETNIŠTVO IZ KAMENA

Jednoga dana je Novomarofčanka Ivana Puškadija dobila poruku iz Katara. Šeik želi da mu napravi pozlaćene čaše u kamenu i boce za maslinovo ulje. Nakon razgovora sa šeikovim službenicima, Ivana je otišla je u svoju građevinsku firmu, pa nekoliko sati radila betonažu.

To je život ekonomistice iz Novog Marofa, direktorice obiteljske građevinske tvrtke i umjetnice Ivane Puškadija. Pun kontradiktornosti, kao i ona – energična dok radi građevinu, beskrajno strpljiva dok malenim čekićem kucka po kamenu kojim je “obavijena” staklena čaša.

”Zaražena” kamenom

Građevina ju je i “odvela” u umjetnost. – Baveći se građevinom, osobito poslovima na Jadranu, zarazila sam se kamenom. Stalno sam slušala priče kako, recimo, vino mora biti rashlađeno na određenoj temperaturi. Kamen je najbolji izolator, najdulje zadržava temperaturu. Sinula mi je ideja da počnem raditi čaše u kamenu. Pelješac mi je posebno drag, Plavac mali raste u kamenu, čuva se u kamenim bocama i pije iz kamenih čaša. Sve je povezano, govori Ivana, koja se jedina u Hrvatskoj bavi umjetnošću najsličnijom kiparstvu. Jednostavnije bi joj bilo raditi čaše samo od kamena, ali Ivana, prvenstveno iz higijenskih, a potom i iz bojazni da vino ne poprimi miris kamena, radije rabi staklenu čašu, koju potom “obavije” kamenom. – Čaša se normalno može oprati, ručno i u perilici.

Kupaonice od kamena

Kako bi ipak nešto od svog talenta za rad u kamenu i unovčila, Ivana je počela raditi i uporabne predmete za koje treba puno manje vremena. – Radim zdjele za voće, boce za maslinovo ulje, napravila sam prvu za bučino ulje… Maslinovo ulje mora biti na hladnom i tamnom mjestu. Kamen je idealan za to, govori Ivana i opet „ode“ malo na more.
– Radim i tegle za cvijeće – kako kućno, tako i za groblje. Na moru je veliki problem bura i teško je da će vaze na grobovima ostati uspravne. Moje hoće, veli.
Ivanina ljubav prema moru nije se zaustavila samo na kamenim predmetima.

– Imamo malu konobu na Pelješcu koju mislim kompletno urediti. Sve ću napraviti sama. Šank, police, čaše, vino u kamenim bačvama, pipe… govori. Ivana je očigledno prava tatina kćer i ne smeta je kad se to izgovori naglas. Čak štoviše, veli da to „definitivno potpisuje“.
Ivana zamišlja još puno toga. Tako sada misli kako treba naći vremena da izradi cijelu kupaonicu od kamena. – Radim od bračkog kamena, kamena s Visa, Pelješca ali i od kamena iz lokalnih kamenoloma. To bih voljela plasirati na tržište. Problem je što nemam adekvatni prostor za takvo što, niti ljude. Niti imam novac. Trebala bih neku instituciju koja bi pratila moj tempo, možda banku… ali, probala sam, i ništa.

 

Kako bi ipak nešto od svog talenta za rad u kamenu i unovčila, Ivana je počela raditi i uporabne predmete za koje treba puno manje vremena

– Dođem s gotovim projektom, imam poslovni plan, ali nema sluha. Nisam dovoljno financijski jaka da krenem sama, ali se nadam da će netko prepoznati ideju, zaključuje Ivana Puškadija.
Ideju je prepoznao šeik s početka naše priče. Pa Ivana ovih dana radi na kombinacijaama kamena i zlata. Uzorci su već otputovali u Katar.

Čaša s likom Marka Pola od kamena – 70 sati rada

Iako interes za njezine čaše svakodnevno raste, nemoguće joj je komercijalizirati svoj hobi. Iz jednostavnog razloga – za izradu jedne čaše potrebno je između 20 i 50 sati rada – Nek’ malo jače lupiš, ode sve. Nije jedna čaša završila kao tegla za kaktus – kaže. – Uostalom, nije mi cilj doći u dućan i vidjeti stotinu mojih čaša na polici. Želim unikatnu selekciju vrhunskih primjeraka čaša, veli. O tehnici rada ne želi govoriti jer ipak tajnu zanata čuva za sebe. Autorska zaštita joj je preskupa.

Za Ivanu je svaka čaša neprocijenjiva, pa teško razgovara o cijenama. – Primjerice, čaša Marka Pola vrijedila bi najmanje 100 eura na tržištu, što je kupcima puno, dok taj novac za 70 sati rada nije vrijedan spomena. Ipak, kupaca se nađe. Poznati hrvatski vinar, čija butelja vina stoji nekoliko tisuća kuna, želi da se u njegovom restoranu ta skupa vina piju iz mojih čaša. To i jest moj cilj. On bi u restoranu imao desetak čaša i, kad netko naruči najskuplje vino, želi prirediti „pravi doživljaj“. Želio bi servirati vino u mojim čašama, kaže.

Turistička ponuda Hrvatske upotpunjena originalnim idejama kojih nikad ne manjka – dobitna kombinacija.

Izvor:
Foto:

Međimurje

Usred noći 27-godišnji vozač stisnuo papučicu gasa i Malom Suboticom projurio sa 133 km/h

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Policijski službenici Policijske uprave međimurske u razdoblju od 15. do 21. travnja 2024. godine proveli su pojačane aktivnosti iz akcije “Nadzor brzine kretanja vozila”.

Tijekom akcije utvrđeno je ukupno 262 prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, od čega:

  • 142 prekršaja nepropisne brzine kretanja,
  • devet prekršaja upravljanja vozilima pod utjecajem alkohola,
  • sedam prekršaja nepropisnog zaustavljanja i parkiranja,
  • pet prekršaja nepropisne uporabe svjetala u prometu,
  • sedam prekršaja nepropisne uporabe mobitela tijekom vožnje,
  • jedan prekršaj tehničke neispravnosti vozila,
  • šest prekršaja upravljanja neregistriranim vozilom,
  • tri prekršaja upravljanja vozilom nakon isteka važenje prometne dozvole za više od 15 dana,
  • jedna prekršaj upravljanja za vrijeme izrečene zabrane upravljanja motornim vozilima,
  • 56 prekršaja nekorištenja sigurnosnog pojasa te,
  • 25 ostalih prekršaja.

Najveća brzina od 133 km/h utvrđena je u subotu, 20. travnja, u 2:44 sati u Maloj Subotici, Glavnoj ulici (brzina ograničena na 50 km/h), kod 27-godišnjeg vozača osobnog automobila, čakovečkih registarskih oznaka. Odredbom članka 53. Zakona o sigurnosti prometa, vozač koji se u naselju kreće brzinom koja je za više od 50 km/h veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1320 do 2650 eura ili kaznom zatvora do 60 dana. Također, za spomenuti prekršaj predviđena je i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 3 do 12 mjeseci.

Nastavite čitati

Međimurje

Autohtoni doživljaji kod Spomen doma rudarstva Cimper

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U sklopu turističko – volonterskog programa Turističke zajednice Međimurske županije „Z cugom v zeleno Međimurje“, turistima – volonterima predstavilo se i Mursko Središće i Spomen dom rudarstva „Cimper“.

Grad Mursko Središće, Centar za kulturu „Rudar“ i Turistička zajednica područja „Mura i gorice“ uz podršku Društva žena Mursko Središće i Udruge međimurska žganica „Tepka“ turistima – volonterima su približeni autohtoni sadržaji koje mogu upoznati samo ovdje.

Po razgledu interpretacijskog centra Spomen dom rudarstva „Cimper“, krenulo se u radionicu izrade tradicijske maske cimeri, maske koja svoje korijene ima upravo u rudarskoj mitologiji. Radionicu su držale članice „Društva žena Mursko Središće“, koje i baštine tradiciju izrade maske. Nekoliko metara dalje pekla se prava međimurska žganica, što su prezentirali članovi Udruge međimurska žganica „Tepka“, a u drugom kraju parkića ispred Spomen doma kuhao se pravi međimurski grah, za što je na području Murskog Središća već tradicionalno zadužen Rudi Mesarić.

Ovaj oblik volonterskog turizma jedinstvena je prilika da se uz razgledavanje povijesnih vrijednosti osjeti i sudjeluje u pravim autohtonim aktivnostima ovog kraja.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje