OBIČAJI KOJE VOLIMO

Na dan Svetog Martina (11. studeni) proslavlja se sazrijevanje mošta u vino. Moštu se izabere kum, a biškup mošt prekrsti u vino. Najpoznatiji obred krštenja mošta zabilježen je u Križevačkim statutima.

Na Martinje se obilno jelo. Svaka je kuća na stolu morala imati pečenu gusku s mlincima. Tako je to nekad bilo, no ni danas nije mnogo drukčije, jer se upravo po Križevačkim statutima krstio mošt u vino na proslavi Martinja prošle subote u Novom Marofu.

Vino na posvetu

Ipak, nije samo Sveti Martin vinogradarski svetac. Gotovo u svakom mjesecu ima neki svetac kojeg vinogradari i vinari štuju.

– Evo, mjesec dana prije Svetog Martina blagdan je Svete Terezije, koji se slavi 15. listopada. Nakon tog blagdana, u sjevernijim vinogorjima pravilo je da se započinje s berbom graševine. Nakon Sv. Martina, pak, dolazi Božić, a na božićnome stolu, uz blagoslovljenu svijeću, kruh, slamu i novac, stajao je i vrč vina. Ispijanje vina simboliziralo je potvrdu dogovora, odavanja časti i potvrde dobrih želja prigodom zdravica. Na blagdan Svetog Ivana apostola, 27. prosinca, nekad se odnosilo vino na posvetu u crkvu. Dio blagoslovljenog vina ulijevao se u bačve da čuva vino od kvarenja, a drugi se dio pio u slučaju bolesti – ističe etnolog Tibor Martan, predsjednik Etno udruge Greben iz Madžareva.

Ako na Vrbana sunce grije, jesen pune bačve nalije!, jedna je od izreka

Jedan od najvažnijih vinogradarskih svetaca je Sveti Vinko, koji se obilježava 22. siječnja. Stari pučki običaj nalaže da se tada prvi put u novome ljetu pohodi vinograd.

Običaj je, kaže Martan, da se toga dana tri mladice vinove loze odrežu i stave u pehar s vodom te se drže u toploj prostoriji kraj prozora. Po tome koliko će pupova potjerati, vinogradar procjenjuje kako će godina biti rodna. Nakon toga trsovi se blagoslove, zaliju vinom i okite kobasicama.

Za Jurjevo, pak, 23. travnja, valja posaditi novi nasad loze, a u starom vinogradu zašiljiti kolje, pognojiti trsje, okopati ih i završiti rezidbu.

Sv. Juraj i vrijeme

– Izgled vremena na blagdan Svetog Jurja određuje urod vina. U Podrutama vele: “Jurjevska rosa, trojačka vedrina, onda ima kruha i vina!”. Jurjevo se smatra početkom proljeća i svježa rosa potiče vegetaciju. Ima i izreka koja povezuje Svetog Martina i Svetog Jurja. U Madžarevu vele: “Martinski sneg do Jurjeva ne prejde!”, što znači ako prvi snijeg padne na blagdan Svetog Martina, zima će biti duga s mnogo snijega i potrajat će sve do Jurjeva – pojašnjava Martan.

Na božićnome stolu, uz blagoslovljenu svijeću, kruh, slamu i novac, nekad je uvijek stajao i vrč vina

Blagdan Svetog Filipa slavi se 1. svibnja, a blagdan Svete Sofije 15. svibnja. Mraz u tom dijelu godine pogibeljan je za vinograde, pa i za urod vina.

U svibnju se slavi i Sveti Urban i to 25. svibnja. Prema vremenu toga dana može se odrediti vrijeme cijelog srpnja, a i rujna, pa je kiša znak lošeg ishoda berbe.

– U narodu su poznate ove izreke: „Kaj sveti Vrban natače, to mimo lagva teče!“ te „Ako na Vrbana sunce grije, jesen pune bačve nalije!“ – priča Martan.

Za Ivanje, 24. lipnja, trsje se mora drugi put okopati, povezati, oplijeviti i poprskati. Poslije Ivanja, u vinograde se ide samo prskati i odstraniti mladice i zaperke, a jedan od lijepih vinogradarskih običaja odvija se na dan Svetog Bartola, 24. kolovoza, kada se u vinogradima podiže klopotec koji će tjerati čvorke i nagovijestiti da se bliži berba.

– Ako je godina bila dobra, bez tuča, nevremena i preobilnih kiša za Miholje, 29. rujna, započinje berba. Ranije se sorte grožđa mogu brati ranije, ali prava bi berba trebala započeti sedam dana nakon Miholja – istaknuo je Tibor Martan.

Veselo i živo i u Vinici

U nedjelju se u Vinici po osmi put održala manifestacija Martinje – krštenje mošta u Vinici. U organizaciju Martinja bile su uključene sve viničke udruge koje se financiraju iz općinskog proračuna, od kojih se svaka predstavila svojom ponudom. Udruga vinogradara Vinea pobrinula se da svi posjetitelji imaju dovoljne količine mošta i vina, a viničke žene uključene u razne udruge bile su zadužene za domaće kolače. Vatrogasci su preuzeli obvezu pečenja kestenja, nogometaši i košarkaši okušali su se u spremanju kotlovine, branitelji su pripremali grah, ribiči fiš-paprikaš, a lovci lovačke specijalitete.

Svoje rukotvorine predstavila su djeca iz Dječjeg vrtića Sreća, djeca uključena u radionicu VIKI – Vinički kreativci te učenici, članovi školske zadruge Vrčeki, a vinički pčelari prisutnima su ponudili med, rakiju od meda i medenjake.
Za krštenje mošta u vino i razne špelancije te za dobro raspoloženje bili su zaduženi članovi KUD-a Vinica te članice ŽVS Leluja. Posebni gosti viničkog Martinja i ove su godine bili članovi Kuburaške udruge KUM iz Maruševca koji su ispalili plotun u čast sv. Martina i početka ceremonijala krštenja mošta.

Topliji dani pred zimu – Martinje ljeto

Otac sv. Martina bio je časnik rimske vojske, pa je potkraj svoje karijere dosegao visoki čin tribuna. Kad mu se rodio sin, nazvao ga je Martinom, što je umanjenica od imena Mars, koji je bio rimski bog rata. Otac je tako nazvao sina da počasti vlastito vojničko zvanje, a ujedno naznači budućnost djeteta. Nije tada ni mogao zamišljati da će mu sina Martina pamtiti povijest, ali ne kao vojskovođu okićenog ratnim uspjesima, već po činu dobrote i nesebične ljubavi. Kad je imao nešto više od 15 godina, Martin je na konju, u gordoj vojničkoj opremi, na kojoj se posebno isticao veliki crveni ogrtač, jahao dok je studeni vjetar najavljivao dolazak zime. Iznenada, uz rub ceste, pojavi se stari siromah, sav promrzao, u poderanim krpama koje je navukao da zaštiti tijelo od studeni. Taj je prizor toliko uzbudio mladog konjanika da je stao neodlučan pred starcem koji je tresući se pružio ruku za pomoć. Martin se dosjetio – mačem je presjekao polovicu svoga crvenog plašta i njime zaogrnuo promrzlog starca. Te noći je Martin blaženo usnuo, a u snu mu se javio Isus, kojega pravo još nije ni poznavao te mu zahvalio što ga je zaogrnuo polovicom svog ogrtača. “Martin još katekumen pokrio me ovim plaštem!” Legenda još dodaje da je tu gestu dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena, kao da se i nebo smilovalo siromašnima koji su cvokotali od studeni, pa na spomen toga i danas u mnogim krajevima toplije dane pred početak zime zovu “Martinje ljeto”.

Izvor:
Foto: