PAKAO STARIJIH OD 70

Stari, nemoćni i žrtve obiteljskog nasilja

Kad je riječ o nasilju u obitelji, problemi starijih osoba u našem su društvu pali u drugi plan! Dok su ženske udruge velikim kampanjama protiv zlostavljanja žena uspjele u proteklih 17 godina senzibilizirati građanstvo za probleme žena i relativno ih dobro zaštititi, starije su osobe u tom dijelu ostale po strani i, na žalost, ni danas se dovoljno ne čuju! A ne čuju se ponajprije zato jer su stari i izolirani od društva, ne mogu se kretati i imaju niz zdravstvenih problema, a nemaju ni udruge koje bi se time aktivno bavile kao udruge starijih osoba. Očekuje li se s pravom da mlađi preuzmu brigu o njima i da im u tom dijelu pomognu? O tome smo u varaždinskom Centru za socijalnu skrb razgovarali s psihologinjom prof. Stankom Vereš.

Senzibilizirati

- Mislim da bi trebalo ići u akciju senzibiliziranja građana da se prepozna nasilje i da se ono prijavi. Mi ne možemo samo očekivati da se netko sam od sebe sjeti prijaviti nasilje, ukoliko ta osoba nema osjećaj da će biti zaštićena. Osim toga, ne treba nasilje prijaviti samo zlostavljana osoba! Zašto nasilje ne bi prijavili njezini susjedi koji imaju uvid u cijelu situaciju i znaju što se događa, umjesto da, kao što se često događa, šute o svemu jer se „neće mešati“. Smatram da bi se sustavnom akcijom i kroz adekvatne programe na razini županije moglo znatno više učiniti na prevenciji kao i na njihovoj zaštiti. Među prvim koracima dobro bi došlo otvaranje SOS telefona za starije osobe. I ako je netko star, onda već zbog svoje starosti zaslužuje poštovanje, pažnju i njegu te miran i dostojanstven život. A kad su dio obitelji, onda su tu prisutne i emocije zbog kojih se od djece i očekuje da će još više pogodovati starijim osobama, a ne da ih iskorištavaju i da im zagorčavaju život - ustvrdila je prof. Vereš.
U svjetskim istraživanjima navodi se podatak da se broj starih zlostavljanih osoba kreće od 4 do 6 posto i tu su uključeni svi oblici zlostavljanja – tjelesno, psihičko, seksualno i materijalno zlostavljanje, te zanemarivanje. Nasilnici su obično muževi i sinovi, potom kćeri, snahe i ostala rodbina.

Upitali smo prof. Vereš koji su razlozi neprijavljivanja nasilja.

- U prvom redu je to strah od daljnjeg nasilja i to zato što nemaju osjećaj da će biti adekvatno zaštićeni ako prijave zlostavljača. Za starije ljude ne postoji plan postupanja u kritičnim situacijama, a ni tzv. sigurne kuće u koje bi se mogli skloniti kao što je to riješeno za zlostavljane žene i djecu. Osim toga, vrlo se rijetko roditelji odlučuju prijaviti vlastito dijete da ga na bilo koji način zlostavlja, a još će manje tužiti svoje dijete jer ga je prema Obiteljskom zakonu dužno uzdržavati. Praktički, pronalaze tisuću opravdanja zbog kojih ne prijavljuju svoje zlostavljače. S druge strane, nasilnici u obitelji se brane da su za to krivi sami roditelji jer ih svojim ponašanjem tjeraju na takav čin. To se, međutim, nikako ne može uzeti kao opravdanje jer ukoliko je došlo do promjene ponašanja, onda takvim starijim osobama treba pružiti liječničku pomoć i opservaciju kako bi se utvrdilo da su promjene u ponašanju nastale zbog zdravstvenih razloga i u tom se smislu primjenjuje određena terapija kako bi se takvim osobama pomoglo. Ali njihovo zdravstveno stanje ne može i ne smije biti razlogom za zlostavljanje starijih osoba - dodaje prof. Vereš.

Uloga policije
Problematika nasilja u obitelji, pravovremenog preveniranja i zaštite starijih osoba vrlo je kompleksna što nam je pojasnila i mr. Ruža Levačić, nositeljica linije maloljetničke delinkvencije i kaznenopravne zaštite u Odjelu kriminalističke policije PU varaždinske.
- Naši statistički pokazatelji govore da se i osobe koje su navršile 60 i 70 godina javljaju kao žrtve nasilničkih ponašanja, a nažalost imamo i ponašanja gdje se te dobne skupine javljaju i u počinjenju nasilničkog ponašanja. U Varaždinskoj županiji broj prijavljenih počinjenja nasilničkog ponašanja kreće se svake godine oko 1000 i taj broj ukazuje da su se dogodili određeni pomaci na bolje jer su ljudi ipak, više nego ranijih godina, senzibiliziraniji za problem nasilničkog ponašanja i da ga prijavljuju. U tim situacijama traži se i pomoć zdravstvene službe odnosno hitne medicinske pomoći, a istovremeno se odlučuje radi li se o prekršaju ili će biti podnijeta kaznena prijava pogotovo u onim situacijama gdje su učestala nasilnička ponašanja u obitelji. Ukoliko se osoba izjasni da želi ići u Dom za žrtve obiteljskog nasilja – Utočište Sv. Nikola, tada se povežemo sa Centrom za socijalnu skrb koji se pobrine za njen smještaj, a kad nema mjesta u utočištu, tada Centar smješta osobu na neko drugo područje izvan Varaždinske županije. Uglavnom, uvijek se pronalazi način kako pomoći osobi koja se našla u takvoj situaciji - ističe mr. Levačić.
Dugoročnije rješenje, prema mišljenju mr. Ruže Levačić i prof. Stanke Vereš, ipak bi trebalo tražiti u psihološkom programu pružanja pomoći takvoj obitelji iz razloga da i najmlađe generacije shvate da će i oni jednog dana biti starija generacija.

Koga nazvati za pomoć?
Starije bi osobe, kad se nađu u teškoj situaciji, trebale tražiti pomoć te bez straha i stida nazvati Centar za socijalnu skrb, a u slučaju fizičkog maltretiranja, i policiju. U to se svakako trebaju uključiti i građani, a pogotovo susjedi kako bi spriječili nasilje i zaštitili ih. Socijalni će radnik ili policijski djelatnik izaći na teren, vidjeti kakva je situacija i pronaći način kojim će zaštititi zlostavljanu osobuKoga nazvati za pomoć?
Starije bi osobe, kad se nađu u teškoj situaciji, trebale tražiti pomoć te bez straha i stida nazvati Centar za socijalnu skrb, a u slučaju fizičkog maltretiranja, i policiju. U to se svakako trebaju uključiti i građani, a pogotovo susjedi kako bi spriječili nasilje i zaštitili ih. Socijalni će radnik ili policijski djelatnik izaći na teren, vidjeti kakva je situacija i pronaći način kojim će zaštititi zlostavljanu osobu.