Laži i podmetanja

U Gradu Varaždinu i dalje lažu o povećanjima većim od 200 %!

Neću dozvoliti da građani plaćaju previsoku cijenu obrađivanja otpada u tvornici koja nema dozvole za rad. Uz podršku i suglasnost Vijeća, pronaći ću i uskoro ponuditi zakonu sukladno i jeftinije, građanima prihvatljivo rješavanje nagomilanog smeća.

Po osobi 20-ak kuna

Istaknuo je to varaždinski gradonačelnik Goran Habuš u priopćenju koje je poslao povodom najave prosvjeda zaposlenika T7 VIS-a kojim se želi ukazati na nezakonitost i štetnost njegovih postupaka, posebice prijedloga Odluke o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti odlaganja komunalnog otpada s područja grada Varaždina.

To, kao i druga dobronamjerna ukazivanja na činjenice vezane uz zbrinjavanje otpada označava „pokušajem manipulacije javnošću“, dok istovremeno se (i dalje) ne libi svjesno iznositi neistine pod krinkom navodne brige za interese građana.

Tko zapravo laže i podmeće, odnosno kome je uistinu stalo da se zakonito i što povoljnije riješi problem varaždinskog otpada, najbolje govore opetovane manipulacije s cijenom mehaničko-biološke obrade otpada. Naime, u „Okvirnom obračunu za postupanje komunalnim otpadom – kućanstva“, koji je dostavljen vijećnicima, navodi se da je porast cijene s 65,54 kune na 170,43 kune poskupljenje od 260, a ne 160 posto!
Nasuprot ovakvom, opetovanom i neutemeljenom zastrašivanju javnosti navodnim nužnim enormnim poskupljenjem, T7 VIS daje projekciju prema kojoj bi se po osobi plaćalo dvadesetak kuna. To, nažalost, Grad Varaždin prešućuje i zaobilazi, baš kao i službeno ponuđeni model kojim bi se otpad u balama zbrinuo bez izravnog plaćanja građana, a zahvaljujući već odobrenim sredstvima Fonda za zaštitu okoliša, predviđenim sredstvima u gradskom proračunu i dr. 

A čime gradonačelnik pravda nerazmatranje prijedloga iz T7 VIS-a? Navodi da je „Ugovor između Grada Varaždina i T7 Grupe predmet istrage USKOK-a koja je prosincu rezultirala podizanjem optužnice“. No, ako zanemarimo to da su Ugovor o interventnom zbrinjavanju sklopili zapravo Varkom i VIS, a ne Grad Varaždin, važnije je da ni istraga, koja je pokrenuta temeljem gradonačelnikove prijave uime nekolicine HNS-ovaca, baš kao ni optužnica – ne stavlja ugovore izvan snage. Njihova valjanost može se osporavati tek nakon pravomoćne presude, koju neki, usput rečeno, rado spominju u slučaju Ferenčak…

Gradonačelnik nadalje navodi da se pokušavalo iznaći rješenje u tri kruga pregovora, ali da se pristalo na smanjenje samo za 4 posto, pa bi Varaždinci i dalje plaćali zbrinjavanje otpada po daleko najvišim cijenama jer se cijena zbrinjavanja otpada u Hrvatskoj kreće od 160 do 740 kuna, dok T7 Grupa traži cijenu od 1.263 kune po toni. Međutim, točno je da je T7 VIS nakon tri sastanka uputio pismenim putem prijedlog o smanjenju cijene na koji nije dobio ni pismeni odgovor, a kamoli poziv da se opet sjedne za pregovarački stol. 

U Totovcu 692 kune

Što se tiče „najviših cijena“, lijepo je da gradonačelnik priznaje kako Varaždinci sada ustvari imaju najveće troškove zbrinjavanja u Hrvatskoj jer plaćaju baliranje i odlaganje na ilegalnom deponiju, što je bacanje novca u zrak jer to nije ni trajno ni zakonito rješenje, pa će sve zbrinjavanje bala još jednom morati platiti! A proteklih osam godina za omatanje otpada u Brezju utrošeno je više od 40 milijuna kuna!

Posebno je zanimljiva usporedba cijena zbrinjavanja smeća u Hrvatskoj i Varaždinu jer zapravo ukazuje na elementarno nepoznavanje problematike zbrinjavanja otpada, a posebice zakonodavstva. Naime, činjenica je da se u Hrvatskoj, nažalost, može naći deponij na kojem se otpad može još uvijek odlagati bez prethodne obrade za nekoliko stotina kuna. Međutim, to je protivno zakonu najmanje iz dva razloga: nema popisane prethodne obrade i ne naplaćuju se sve zakonom propisane naknade. Među rijetkim odlagalištima koja posluju u skladu sa zakonom i naplaćuju sve naknade je ono u Totovcu, a tu je cijena odlaganja jedne tone 692 kune! A to je tek tristotinjak kuna manje od cijene trajnog zbrinjavanje u tvornici za MBO koje je jedino sukladno direktivama EU koje nas obvezuju da do 2018. zatvorimo sva odlagališta, a već do 2014. značajno moramo smanjiti udio biorazgradive komponente u otpadu!

- Samo uz uvjet ovako visoke cijene i uz uvjete iz Ugovora koji je Uprava T7 Grupe sklopila s bivšom gradskom vlasti, investicija u MBO postrojenje za T7 Grupu značila bi budućnost i zaposlenost do 2013. godine, no na veliku štetu svih građana Varaždina - tvrdi gradonačelnik. Međutim, iz ranije navedenog, potpuno je jasno da nema ni govora o šteti za građane kod MBO-a koji je prihvatljiv i po cijeni, a posebice kvaliteti rješenja. Nasuprot tome, potpuno je nejasno na što gradonačelnik misli kako bi tvornica za MBO radila samo tijekom 2013. godine.

Samo se žalio - Grad

Gradonačelnik ističe da „Grad Varaždin nikako ne može dozvoliti da se teret povećanja cijene zbrinjavanja otpada prebaci na leđa građana“. To ne želi ni T7 VIS, kao što je više puta naglasio. Stoga je i ponudio prije izložene modele, za razliku od Grada Varaždina koji nije javnosti objasnio ni što će zapravo sa smećem, a kamoli koliko to košta i tko će platiti to njegovo povoljnije rješenje. Kod toga treba imati na umu zakonske okvire, pa tako i Zakon o otpadu gdje se navode tri osnovna načela kod gospodarenja otpadom: onečišćivač plaća, odgovornost proizvođača te blizina oporabe), kao i akte Grada Varaždina, poput Plana gospodarenja otpadom iz 2009. u kojem se navodi MBO, a ne izvoz bala.

Neosporna je činjenica da T7 Grupa još uvijek nema izvršnu dozvolu za gospodarenje otpadom, čime problematika zbrinjavanja otpada, čak i da se Grad Varaždin i dogovori s T7 Grupom, i dalje ostaje neriješena. Međutim, činjenica je da je T7 VIS dobio dozvolu za pokusni rad od strane Varaždinske županije, ali da se na nju žalio Grad Varaždin, iako nije stranka u postupku. Stranke u postupku su Županija, Ministarstvo i inspekcije, ali nitko od njih se nije žalio. To najbolje govori da gradskim čelnicima uopće nije stalo do rješavanja problema, već uništenja T7 VIS-a, iako tvrde da to nije tako. No mogu pričati što žele, ali djela govore o čemu se zapravo radi.

Na kraju priopćenja gradonačelnik se osvrće na Piškornicu gdje vidi rješenje za varaždinski otpad. Tako spominje nedavni sastanak župana u nadležnom ministarstvu gdje je navodno dobiven snažan vjetar u leđa i tome slično. Međutim, prešućuje snažno protivljenje Grada Koprivnice i gradonačelnika Mršića koji javno poručuje da postojeći planovi jednostavno neće proći. A nadaleko zaobilazi Mršićevo traženje da se pojasni cijena mehaničko-biološke obrade u Piškornici od 105 eura po toni. Ako će uistinu toliko koštati zbrinjavanje otpada u postrojenju koje bi se uglavnom trebalo napraviti bespovratnim novcem EU, zar je 131 euro previše za tvornicu gdje nije poklonjen ni euro i koja ima manje količine otpada?

Habuš planira voziti otpad u Piškornicu već 2013.?!

Posebno je zanimljiv gradonačelnikov navod da će se „novonastali otpad rješavati promptno prema predloženom rješenju samo do 2013. godine kad će se, sukladno strategiji Republike Hrvatske, zbrinjavati u Piškornici“. Naime, iz ovog bi se moglo zaključiti da će sav novonastali otpad u Varaždinu odlaziti u Piškornicu već iduće godine?! Je li to uistinu tako i moguće, odnosno hoće li se otpad samo zakopavati ili ipak nekako obrađivati, zapitali smo nadležno ministarstvo od kojeg očekujemo pojašnjenje kako je to moguće.

Nanosite nam štetu svjesno, promišljeno i namjerno 

Glede tvrdnji gradonačelnika i privremenog pročelnika „da tvornica nema dozvole za rad“, T7 VIS u dopisu Gradu Varaždinu ističe da su to neshvatljive izjave te podsjeća da posjeduje lokacijsku dozvolu za izgradnju građevine za MBO, potvrdu glavnog projekta (građevinska dozvola), potvrdu o dopuni Potvrde glavnog projekta za pokusni rad, izvadak iz javnog Registra dozvola i potvrdu Agencije za zaštitu okoliša te drugo. Glede informacije da je Grad Varaždin izjavio žalbu na Privremenu dozvolu za MBO, T7 VIS ukazuje da je to apsurdan postupak.

- U „normalnom“ poslovnom svijetu i svijetu zaštite okoliša, Varkom i Grad Varaždin bi trebali poduzimati sve što je u njihovoj moći da T7 VIS što prije dobije sve potrebne dozvole za obradu otpada, a ne da izjavljuje bilo kakvu žalbu, a poglavito neosnovanu. Naime, ključno, formalno-pravno, Grad Varaždin uopće nije bio stranka u postupku izdavanja predmetne dozvole, što se vidi iz činjenice da mu dozvola nije ni dostavljena na znanje, a to možete provjeriti u samoj dozvoli dostavljenoj u privitku te stoga ne može ni izjavljivati nikakve žalbe - upozorava T7 VIS. Grad Varaždin ovakvim postupkom, kako se dodaje, neobjašnjivo samo želi kočiti i usporavati pokretanje tvornice MBO i obradu otpada te odgađati izvršenje rješenja inspekcije zaštite okoliša, ali i svojih obveza preuzetih ugovorom, čime se stvara svekolika šteta.

- Sve gore navedeno potvrđuje naše sumnje da je pokušaj stavljanja dozvole za MBO izvan snage i javno pozivanje kroz medije na „neposjedovanje dozvole za rad” subjektivno, politikantsko i svakako opasno djelovanje pojedinaca u čijoj je osnovi svjesno, promišljeno i namjerno nanošenje štete T7 VIS-u, a što bi za posljedicu moglo imati kaznenu odgovornost tih istih pojedinaca - stoji na kraju dopisa.

Pročelnik u dugovima ne zna matematiku

Ispričavam se što smo u materijalima za sjednicu Gradskog vijeća naveli da bi u slučaju mehaničko-biološke obrade otpada računi porasli 260 posto, jer je jasno da bi se radilo o 160 posto, rekao je Vlado Vlašić, privremeni pročelnik za komunalne poslove Grada Varaždina, tijekom sjednice varaždinskoga Gradskog vijeća održane u ponedjeljak.

Revizor/poduzetnik

Vlašić nije detaljno govorio o tome kako je u Gradu Varaždinu nastao sporni obračun koji osporava T7 VIS navodeći i da je i 160 posto preveliko i nepotrebno povećanje za građane, a još manje kako se došlo do iznosa od 260 posto, i to ne prvi put, što upućuje da si u najmanju ruku nije dobar s matematikom ili je (i) krajnje zlonamjeran.

Uistinu, teško je vjerovati da se radi o slučajnosti jer je riječ o donedavnom revizoru Varaždinske županije i bivšem poduzetniku, to tim više što je u prosincu prošle godine zajedno s gradonačelnikom Goranom Habušem građane također plašio s poskupljenjem od 240 posto, iako se taj iznos također neosnovano „podebljao“ za čak 100 posto. Naravno, samo naivni mogu vjerovati da su ova preuveličavanja slučajna budući da Zakon o otpadu dopušta odlaganje otpada ukoliko su naprednije tehnologije nerazmjerno skuplje, a upravo u tome se nastoji naći uporište za izvoz varaždinskog otpada i njegovo zakopavanje…

Dugovi ipak veći?

Ništa pričljiviji privremeni pročelnik nije bio ni kod objašnjavanja koliko zapravo iznose njegova ukupna dugovanja, kako s osnove poreza koji su nastali dok je bio poduzetnik, tako i zbog neplaćanja komunalne naknade. Naime, nezavisnu vijećnicu Iris Lambreščak zanimalo je zašto komunalnu naknadu nije plaćao godinama, kao i je li točno da je za komunalnu naknadu zapravo dužan 3.800 plus kamate, dok se dug prema Poreznoj upravi penje čak i prema 100 tisuća kuna.

- Ja sam samo jedan od građana koji živi od svoje plaće, koju pošteno zarađujem. Obveze uvijek podmirujem, a one koje nisam, budem podmirio - jedino je što je Vlašić uspio izgovoriti za govornicom u Gradskoj vijećnici.

Takav njegov odgovor sigurno će otvoriti nova pitanja, baš kao što je već otvorio nove dvojbe, uz ranije koliko je primjereno da osoba koja ne plaća komunalnu naknadu vodi Upravni odjel za komunal. 

Tako je, primjerice, potpuno nejasno kako će od plaće riješiti svoja porezna dugovanja ukoliko su uistinu tako velika kao što se priča. A to nije još sve jer se spominju i repovi oko Varteksa što u toj tvrtki ne žele komentirati.

Može li takva osoba naplaćivati komunalnu naknadu dužnicima? Može li propali poduzetnik voditi ključni upravni odjel u gradu Varaždinu koji ima najveći proračun? Ili je možda upravo zbog potonjeg i postavljen? 

Očigledno, sve više je dvojbi i pitanja vezanih uz Vlašića, ali i druge novozaposlene u Gradu Varaždinu, koji se mogu riješiti samo točnim podacima o njihovim ukupnim prilikama. Međutim, krajnje je upitno ima li za to političke volje.

Zaposlena da govori umjesto Habuša!?

Nezavisnu vijećnicu Iris Lambreščak zanimala su i druga pitanja.
- Gradonačelnik Habuš je u više navrata govorio o rastrošnosti bivše vlasti, pa tako i korištenju automobila i telefona i tome slično. Posebno je upozoravao na kupnju devet iPhonea, iako se pokazalo da su plaćeni po jednu kunu. No nedavno su kupljena četiri nova iPhonea za 16.000 kuna. Tražim podatak koliko je mobitela u gradskoj upravi i tko ih koristi, kao i službene kreditne kartice. Zanima me i koliko Grad ima službenih automobila te tko ih koristi i za što - upitala je vijećnica.

Odgovorio joj je gradonačelnik.
- Kupnja iPhonea izazvala je previše zanimanja. To sam usput spomenuo. U Gradu Varaždinu je zadnjih nekoliko godina podijeljeno više od 50 iPhonea. Točno je da su ti iPhonei bili po jednu kunu, a su dijeljeni onima koji su trebali i nisu trebali. Tako smo došli u poziciju da više nije bilo iPhonea za jednu kunu - rekao je Habuš. 

Gradonačelnik se osvrnuo i na zapošljavanje Romane Kranjčić.
- U ovakvim vremenima, ovakvim medijskim pritiscima i napadima i svega onoga što nas čeka idućih godinu dana trebamo imati ljude koji će reagirati na to. Ne mogu se baviti samo davanjem izjava. Trebamo nekog tko će i na taj način braniti interese Grada, pojasnio je.