OSVRT

Eko pustolovina gradonačelnika Habuša

Iznimna smjelost koju varaždinski gradonačelnik Goran Habuš otvoreno pokazuje na različitim područjima, okolnostima i prigodama gotovo od prvog dana vođenja Grada Varaždina, ponovno je došla do izražaja, i to opet na način koji je vjerojatno malo tko očekivao. Naime, Regionalna energetska agencija odlučila je među učenicima četvrtih razreda škola gradova svojih osnivača podijeliti slikovnice "Eko pustolovina" kako bi ukazala na nužnost zaštite okoliša i koji su načini za to prihvatljivi, što je za svaku pohvalu. Međutim, prigodu da to učini u Varaždinu dobio je nitko drugi nego varaždinski gradonačelnik Goran Habuš koji je tom prilikom - pozvao djecu da o toj važnoj temi razgovaraju zajedno s nastavnicima i roditeljima?!

Ovom podjelom eko slikovnica, a posebice pozivom na razgovore o očuvanju okoliša, varaždinski je gradonačelnik opet pokazao iznimnu smjelost, premda bi se vjerojatno i drukčije mogla nazvati njegova karakteristika koja je tu došla do izražaja. Jer, podsjetimo, svega prije tjedan dana upravo je Habuš najavio odvoz više od 100 tisuća tona bala s ilegalnog deponija u varaždinskom Brezju na područje druge općine ili grada gdje bi se trebalo - zakapati! A svega nekoliko dana kasnije odobrio je i proširivanje ilegalnog deponija u Brezju gdje će se bale jedno vrijeme i dalje gomilati, iako je riječ o vodozaštitnom području! Istovremeno, usprkos ugovornim obvezama te riskirajući goleme ekonomske i ekološke štete za okoliš i građane, čini sve da ne počne zbrinjavanje smeća u suvremenoj tvornici za mehaničko-biološku obradu otpada u Brezju, pravdajući takvo svoje nerazborito ponašanje brigom za građane koje bezrazložno plaši enormnim poskupljenjima od 240 posto te ih "štiti" od "sumnjivih poslova", dok njegovi (stranački) kolege sjedaju u fotelje državnih poduzeća, iako već imaju (nepravomoćne) presude za gospodarski kriminal!?

Raskorak između riječi i djela ljudi, a posebno političara, nije nova pojava. Štoviše, kod većine njih nikad neće ni nestati želja da se prikažu u javnosti boljim nego što jesu, odnosno istaknu vrline koje zapravo nemaju te razinu svijesti od koje su još poprilično udaljeni, što najbolje pokazuju svojim svakodnevnim postupcima i djelima. Takvi postupci i nastojanja, međutim, ne bi trebali samo tako prolaziti u društvu ukoliko želi napraviti pozitivne iskorake, a kamoli dobivati potporu u bilo kojem obliku. Već samo mirno promatranje dvoličnosti vodećih ljudi nekog društva iz ovih ili onih, često osobnih interesa, najbolji je put do društvene dekadencije od koje pak do nazadovanja i propasti, kao što je uči povijest, ali i aktualna hrvatska te varaždinska svakodnevica, ne treba mnogo…