OSVRT

Tko zapravo manipulira i dalje svjesno iznosi neistine

Ističe to varaždinski gradonačelnik Goran Habuš u priopćenju povodom najavljenog prosvjeda zaposlenika T7 VIS-a kojim se želi ukazati na nezakonitost i štetnost njegovih postupaka, posebice prijedloga odluke o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti odlaganja komunalnog otpada s područja Grada Varaždina. Kada već ne želi dopustiti da na sjednici Gradskog vijeća zakazanoj za ponedjeljak svoje stavove iznesu i predstavnici T7 VIS-a, što nam je potvrdilo više vijećnika, onda će čuti što zaposlenici govore ispred Gradske vijećnice.
To, kao i druga ukazivanja na činjenice vezane uz zbrinjavanje otpada, označava „pokušajem manipulacije javnošću“, dok se istovremeno (i dalje) ne libi svjesno iznositi neistine pod krinkom navodne brige za interese građana.

Tko laže

Tko zapravo laže i podmeće, odnosno kome je uistinu stalo da se zakonito i što povoljnije riješi problem varaždinskog otpada, najbolje se vidi kod onoga što je građanima, uz zaštitu okoliša, najvažnije: cijene zbrinjavanja otpada. Tako gradonačelnik pred vijećnike Gradskog vijeća šalje nove projekcije troškova (cijene) za domaćinstva s iznosima i po nekoliko stotina kuna u slučaju mehaničko-biološke obrade?!

Nasuprot ovakvom, opetovanom i neutemeljenom zastrašivanju javnosti navodnim nužnim enormnim poskupljenjem, T7 VIS daje projekciju prema kojoj bi prosječni žitelj Varaždinske županije, uz uvođenje naplate po masi otpada, mjesečno plaćao tek 16 kuna za mehaničko-biološku obradu novonastalog otpada (prema službenim podacima AZO-a, lani je svaki stanovnik Varaždinske županije napravio 203 kg otpada, a ugovorena cijena obrade s T7 VIS-om je jedna kuna za kilogram). To, nažalost, Grad Varaždin prešućuje i zaobilazi, baš kao ni službeno ponuđeni model kojim bi se otpad u balama zbrinuo bez izravnog plaćanja građana, a zahvaljujući već odobrenim sredstvima Fonda za zaštitu okoliša, predviđenim sredstvima u gradskom proračunu i dr.

Istraga, optužnica i ugovori

A čime gradonačelnik pravda nerazmatranje konstruktivnih prijedloga iz T7 VIS-a koji bi za većinu građana zadržao račune otprilike na sadašnjoj razini?

Navodi da je „Ugovor između Grada Varaždina i T7 Grupe predmet istrage USKOK-a koja je prosincu rezultirala podizanjem optužnice“. No ako zanemarimo to da su Ugovor o interventnom zbrinjavanju sklopili zapravo Varkom i VIS, a ne Grad Varaždin, važnije je da ni istraga, koja je pokrenuta temeljem gradonačelnikove prijave uime nekolicine HNS-ovaca, baš kao ni optužnica – ne stavlja van snage nikakve ugovore, pa ni spomenuti. Njihova valjanost može se osporavati tek nakon pravomoćne presude, koju neki, usput rečeno, rado spominju u slučaju Ferenčak…

Gradonačelnik nadalje navodi da se pokušavalo iznaći rješenje u tri kruga pregovora, ali da se pristalo na smanjenje samo za 4 posto, pa bi Varaždinci i dalje plaćali zbrinjavanje otpada po daleko najvišim cijenama (cijena zbrinjavanja otpada u Hrvatskoj kreće se od 160 do 740 kuna, dok T7 Grupa traži cijenu od 1.263 kune po toni). Međutim, činjenica je da je T7 VIS nakon tri sastanka uputio pismenim putem prijedlog o smanjenu cijene na koji nije dobio ni pismeni odgovor, a kamoli poziv da se sjedne za pregovarački stol. Što se tiče „najviših cijena“, lijepo je da gradonačelnik priznaje kako Varaždinci sada u stvari maju najveće troškove zbrinjavanja u Hrvatskoj jer plaćaju baliranje i odlaganje na ilegalnom deponiju, što je bacanje novca u zrak jer to nije ni trajno ni zakonito rješenje, pa će sve zbrinjavanje bala još jednom morati platiti!

Nepoznavanje problematike

Posebno je zanimljiva usporedba cijena zbrinjavanja smeća u Hrvatskoj i Varaždinu jer zapravo ukazuje na nepoznavanje problematike zbrinjavanja otpada, a posebice zakonodavstva. Naime, činjenica je da se u Hrvatskoj, nažalost, može naći deponij na kojem se otpad može još uvijek odlagati bez prethodne obrade za nekoliko stotina kuna. Međutim, to je protivno zakonu najmanje iz dva razloga: nema popisane prethodne obrade i ne naplaćuju se sve zakonom propisane naknade. Među rijetkim odlagalištima koja posluju u skladu sa zakonom i naplaćuju sve naknade je ono Totovcu, a tu je cijena odlaganja jedne tone 692 kune! A to je tek tristotinjak kuna manje od cijene trajnog zbrinjavanja u tvornici za MBO koje je jedino sukladno direktivama EU koje nas obvezuju da do 2018. zatvorimo sva odlagališta, a već do 2014. značajno moramo smanjiti udio biorazgradive komponente u otpadu!

- Samo uz uvjet ovako visoke cijene i uz uvjete iz Ugovora koji je Uprava T7 Grupe sklopila s bivšom gradskom vlasti, investicija u MBO postrojenje za T7 Grupu značila bi budućnost i zaposlenost do 2013. godine, no na veliku štetu svih građana Varaždina, tvrdi gradonačelnik. Međutim, iz ranije navedenog, potpuno je jasno da nema ni govora o šteti za građane kod MBO-a koji je prihvatljiv i po cijeni, a posebice kvaliteti rješenja. Nasuprot tome, potpuno je nejasno na što gradonačelnik misli kako bi tvornica za MBO radila samo tijekom 2013. godine.

U Piškornicu već 2013.

Gradonačelnik ističe da „Grad Varaždin nikako ne može dozvoliti da se teret povećanja cijene zbrinjavanja otpada prebaci na leđa građana“. To ne želi ni T7 VIS. Stoga je i ponudio prije izložene modele, za razliku od Grada Varaždina koji nije javnosti objasnio ni što će zapravo sa smećem, a kamoli koliko to košta i tko će platiti to njegovo rješenje. Kod toga treba imati na umu zakonske okvire, pa tako i Zakon o otpadu gdje se navode tri osnovna načela kod gospodarenja otpadom: onečišćivač plaća, odgovornost proizvođača te blizina oporabe), kao i akte Grada Varaždina, poput Plana gospodarenja otpadom iz 2009. u kojem se navodi MBO, a ne izvoz bala.

Neosporna je činjenica da T7 Grupa još uvijek nema izvršnu dozvolu za gospodarenje otpadom, čime problematika zbrinjavanja otpada, čak i da se Grad Varaždin i dogovori s T7 Grupom, i dalje ostaje neriješena. Međutim, činjenica je da je T7 VIS dobio dozvolu za pokusni rad od strane Varaždinske županije, ali da se na nju žalio Grad Varaždin, iako nije stranka u postupku. Stranke u postupku su Županija, Ministarstvo i inspekcije, ali nitko od njih se nije žalio. To najbolje govori da gradskim čelnicima uopće nije stalo do rješavanja problema, već uništenja T7 VIS-a, iako tvrde da to nije tako. No mogu pričati što žele, ali djela govore o čemu se radi.

Na kraju priopćenja gradonačelnik se osvrće na Piškornicu gdje vidi rješenje za varaždinski otpad. Tako spominje nedavni sastanak župana u nadležnom ministarstvu gdje je navodno dobiven snažan vjetar u leđa i tome slično. Međutim, prešućuje snažno protivljenje Grada Koprivnice i gradonačelnika Mršića koji javno poručuje da postojeći planovi jednostavno neće proći.

Posebno je zanimljiv gradonačelnikov navod da će se „novonastali otpad rješavati promptno prema predloženom rješenju samo do 2013. godine kad će se, sukladno strategiji Republike Hrvatske, zbrinjavati u Piškornici“. Naime, iz ovog bi se moglo zaključiti da će sav novonastali otpad u Varaždinu odlaziti u Piškornicu već iduće godine! Je li to uistinu tako i moguće, odnosno hoće li se otpad samo zakopavati ili ipak nekako obrađivati, zapitali smo nadležno ministarstvo od kojeg očekujemo odgovor koji ćemo objaviti odmah po primitku.