KICKBOXING

U organizaciji Hrvatskog kickboxing saveza i varaždinskog KKB Mladost u Varaždinu je održan trenerski i sudački seminar koji je okupio više od stotinu trenera i sudaca iz cijele Hrvatske.

 

Teoretski dio seminara za suce održan je u Elektrostrojarskoj školi, a praktični za trenere u dvorani u Graberju. Na praktičnom dijelu sudjelovao je i Mirko Filipović koji se podsjetio svojih sportskih početaka u Varaždinu. Rekao kako i dalje trenira svaki dan. – Ujutro prošetam pse, odem na trčanje, jedan dan radim borilački trening, hrvanje, pa drugi dan snagu i tako dalje.

Mislite li osnovati klub ili školu?

Nemam trenutno takvih ambicija, radim sa svojim sinom i njegovim prijateljem.

Hoće li vaš sin nastaviti vašim stopama?

Ne daj Bože da nastavlja mojim putem. Što bi dijete trebalo trenirati ako sam mu ja otac? To je logično. Ja gledam taj sport da to bude put do zdravlja. Kako bi usvojim jednu vještinu i disciplinu i tako. Kako i ostali roditelji koji vode svoju djecu na treninge karatea, tekvandoa, hravnja, juda i sl. Ne žele svi ljudi da im dijete završi u gladijatorskoj areni. Ja to iskreno ne želim za svog sina, ali zbog njegovog samopouzdanja, motorike, tjelesnog razvoja i sl. volio bi da nastavi trenirati, koliko on to bude htio. Ja ga niti ne zovem, on sam dođe na trening.

Kako naći ravnotežu između treninga i velikog broja natjecanja za djecu?

Ne smije se forsirati. To mora biti samostalna odluka djeteta. Kao što sam ja izabrao. Ja sam se sam „grebao“ rukama i nogama. Moji počeci su bili jako teški. Od 1996. do 1998. Išao sam s boksačkom reprezentacijom, išao sam se besplatno, gratis boriti s najjačim boksačima današnjice, poznati Kubanci, Rusi, pa olimpiski, evropski, svjetski pobjednici .  Kasnije su ti ljudi bili i prvaci u profi boksu. Još sam i posudio kune za put. Znači to mora biti ogromna želja, kad razgovaramo o natjecateljskom dijelu, možemo i uvjetno reći o ekstremnom dijelu sporta. Borilački sport kao rekreacija je najljepši sport, vjerujte mi. Svejedno da li je to judo ili hrvanje. To je prekrasno. Razvija se koordinacija, motorika, agilnost, radi se i puno gimnastike i sl. Na kraju krajeva usvajaju se nove vještine. To je put do zdravlja., tijelo se kvalitetnije razvija. Borilački sport je, po meni  za sve to na prvom mjestu. Kad govorimo o amaterskom, odnosno rekreativnom dijelu borilačkog sporta. Za ekstremni, natjecateljski dio ne mogu reći da je zdrav. Gdje god su uključeni udarci u glavu ne možete reči da je to nešto posebno zdravo.  U profesionalnom bavljenju sportom tijelo se oštečuje o kojem god je sportu bila riječ, od plivanja do biciklizma.

 Uz Cro Copa na seminaru su sudjelvali i prof.dr.sc. Hrvoje Sertić i doc.dr.sc. Ivan Segedi s Kineziološkog fakulteta te prof. Neven Šavora iz Hrvatskog olimpijskog odbora. Sudački seminar vodili su Davor Milaković, Romeo Deša i Igor Bezjak. Nakon seminara  održana je i Skupštine Hrvatskog kickboxing saveza.

 

Izvor:
Foto: