PROF. DR. SC. SLAVKO KULIĆ O OPSTANKU PLANETA ZEMLJE

Nema boljeg rješenja za otpad od MBO tvornica

Iako se dr. sc. Kulić obrazovao na Sveučilištima u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani, a tijekom postdoktorskih studija boravio na Floridi na State University i u bivšem Sovjetskom Savezu te na brojnim studijskim godinama u Kini, Francuskoj, Njemačkoj i Austriji itd., Kulić plijeni pažnju svojom jednostavnošću u pristupu svakom čovjeku, ali i temperamentom koji osvaja. Prof. dr. sc. Kulić bez predaha, s iskrenošću i nenametljivošću upozorava ljudski rod da svojim životom kojim se udaljio od sebe samog i od prirode ugrožava svoj opstanak na planetu Zemlji kao i opstanak svega ostalog živog svijeta.
 

Zašto su suvremena civilizacija i kultura u sukobu sa životom i prirodom?
Suvremene civilizacije i kulture u sukobu sa životom i prirodom su samo zato što mi nismo razumjeli uvjete opstanka i razvoja života. Ljudsko mišljenje ili konstrukt ljudskog mišljenja, djelovanja i ponašanja je u sukobu i sa životom i sa prirodom, jer to njegovo mišljenje, djelovanje i ponašanje je nasilno i destruktivno. Pa se otvara pitanje: što je to što mi uopće znamo i zašto smo uopće u sukobu i sa životom i sa prirodom? Što znači da nismo razumjeli uvjete opstanka života. Temeljni princip evolucije u ljudskom konstruktu koji je ljudskoj vrsti nametnut nije sukob već suradnja! Prema tome, geobiopolitički tip razumijevanja opstanka i razvoja života na sukobu po kriteriju jačeg vuče svijet, Europu i Hrvatsku u sve jači sukob i s prirodom i sa životom. To vrijedi i za stanje u kretanju u Varaždinu.
 

Koliko to strašno nesuglasje između čovjeka, svemira i prirode možemo “zahvaliti” antropocentičnom svjetonazoru koje prevladava unatrag nekoliko stoljeća?
Antropocentrizam je paradigma temeljem koje je Homo sapiens sapiens uzurpirao sebi pravo ovladati prirodom i svime što jest u prirodi. Znači, Homo sapiens nije uopće u pravu kada sebi uzurpira tu poziciju, ono što bi naš narod rekao: poziciju Boga, da vlada i prirodom i svim drugim oblicima života. Nije u pravu. Znači, antropocentrički sustav vrijednosti ne može biti temelj ljudskog mišljenja! Već ekocentrični sustav. Znači da respektira ekosustav koji nam pruža uvjete opstanka i razvoja života: hranu, vodu, kisik itd. Međutim, čovjek je s antropocentričnim sustavom vrijednosti, jer nije razumio uvjete opstanka života, stavio sebe u sukob i sa životom i s prirodom. S time da rasprave na tu temu uopće nema, jer nam je “velika znanost” nametnula da je antropocentrizam temeljni vrijednosni sustav na temelju kojeg Homo sapiens prisvaja i osvaja ono što se dogodilo. Zaključno: ljudska vrsta je na planetu Zemlji prisutna samo 0,15 posto vremena! Ljudska vrsta broji u odnosu na druge vrste u prehrambenom lancu života 0,5 posto. Ovih 0,5 posto s naslova antropocentričnog sustava vrijednosti za 0,15 posto vremena dovela je u pitanje ekološki sustav, znači funkcioniranje eko sustava. Znači: opstanka života na Zemlji. Nije problem opstanak Homo sapiensa nego je u pitanju opstanak života na planetu Zemlji. Znači, priroda bez Homo Sapiensa može, ali Homo sapies bez prirode i prehrambenog lanca ne može!
 

U svojoj najnovijoj knjizi govorite i o “zarobljenosti ljudskog uma u dogme s autističnim prosuđivanjem te isključenjem žene iz ljudskog uma...”. Da smo drugačije “konstruirali” ljudski um, dakle, na ženskim principima milosrđa, suradnje, nježnosti, bi li današnji svijet drugačije izgledao?
Homo sapiens sapiens u svom razumijevanju opstanka i razvoja života, znači u psihologiji lovca sakupljača u suvremenoj lubanji, ni majku rođenu nije uvažio. Lovac sakupljač je Homo sapiens koji je stariji od 18 godina, čija je zadaća da osvaja i prisvaja. On je rođenu majku izbacio iz konstrukta tog mišljenja. Ako je isključio ženu iz konstrukta ljudskog mišljenja, on je izbacio ženu iz filozofije roda, a rod je kulturni pojam. Što znači da Homo sapiens takav kakav jest - nasilan - stječe osnovna temeljna znanja za brže osvajanje i brže prisvajanje, ali ništa nije učinio za svoju ljudskost i za svoju čovječnost!
 

U knjizi također govorite i o tome da se “suvremene civilizacije i kulture javljaju kao suvremeni oblik robovlasnika moćnih nasuprot slabijih i spram prirode, kao i o profitu i pohlepi koji pokreću svijet”...
Taj civilizacijski ustroj koji se temelji na pravu jačeg, znači na destruktivnom mišljenju, na mišljenju tog Homo sapiensa sapiensa, mišljenju pojedinca kao dominatora, s naslova mišljenja pojedinca do Ujedinjenih nacija uspostavljena je hijerahijska struktura moći, civilizacijski ustroj na principu prava jačeg. Ako kažem da je civilizacijski ustroj utemeljen na konstruktu prava jačeg što znači da uža grupa moćnih ljudi ili institucija u pojedinom društvu u Europi ili u svijetu s tog naslova upravlja sviješću. Znači s pozicije moći, s naslova atrakcijskih sila koje vrše represiju manjine spram većine u smislu profita. Profit nikad nije bio ekonomska paradigma već politička! To je naknada za rizik provođenja nasilja manjine nad većinom!
 

Apostrofirali ste u knjizi i “vladajuću političku oligarhiju svijeta i Europe kojoj nije stalo do osvješćivanja naroda...”
Točno je. S obzirom na to da su svi sustavi socijalnog obrazovanja u funkciji nametanja ograničenog mišljenja, znači ograničene svijesti, i to za ocjenu. Tu zapravo otvaramo prvi put problem destruktivne antroplogije. Homo sapiens nije destruktivan slučajno! Ta njegova destrukcija u njegovom umu s ograničenom sviješću je uvjetovana za ocjenu. Znači najtragičniji dio ljudskog postojanja je to da su svi sustavi socijalnog obrazovanja utemeljeni na destruktivnoj antropologiji dakle, uvjetuju nasilje kao oblik razvoja. A znamo da nasilje ne može biti razvoj. Mi nismo slučajno ljudi s ograničenom sviješću u svemu, pa i onome što mislimo, onome što djelujemo i kako se ponašamo.

Ali ste i kritički i to s pravom progovorili o “obrazovanju kao idiotizaciji ljudi”. Nije li tako?!
Taj proces sustava socijalnog obrazovanja je zaglupljivanje ili stvaranje ljudi s ograničenom sviješću u smislu pitanja tko sam ja da se uči iz moje skripte. A cijeli sustav obrazovanja počiva “na mojoj skripti”. Ali s obzirom na to da znamo da niti vjerski niti politički niti tzv. znanstveni determinizam nisu valjana ljudska mišljenja već važeća, otvara se pitanje kako smo mi pristali biti u funkciji tih ograničenih mišljenja koja počivaju na dogmi ili mitu. Mi smo prešutno prihvatili taj proces idiotizacije ili zaglupljivanja ili da budemo ljudi s ograničenom sviješću i da budemo u funkciji nasilja kao oblika razvoja.

Uz “pohlepu i profit kao pokretače svijeta” govorite i o nezaobilaznom konzumerizmu. Kako je došlo do toga da i kod nas unatrag nekoliko desetljeća ljudi radije sa svojom djecom provode slobodno vrijeme u velikim šoping centrima nego u šetnji uz Dravu na Ivančici ili na Sljemenu ili u Maksimiru i sl.?
Nije problem samo ostvarivanje tzv. egzistencijalnih potreba, nego je taj konzumerizam Zapada koji je prihvatio svijet stvari i odbacio svijet života nametnuo svijet stvari. Konzumerizam su moćni nametnuli bespomoćnima, posebno zemljama dužničkog industrijalizma da troše unaprijed na kartice na kredite itd. Znači, oni su prihvatili u polju svoje neobazrivosti da troše tuđe stvari za novac koji nije rezultat rada već je posuđen. Što znači da je konzumerizam oblik filozofije koji je svijet uvukao u potrošnju bez znanja i rada i to na dug. Ako kažem da je konzumerizam nametnut svijetu, većini svijeta, od strane moćnih onda se otvara jedno od temeljnih pitanja: na čemu počiva taj konzumerizam? On počiva na tržišnom fundamentalizmu i na monetarizmu. Znači, na uzurpaciji novca koji je otuđen od stvarnosti, od realiteta i do njega se ne može nikako osim uz nižu cijenu rada ili višu cijenu novca.

Neprekidno svojim životom, djelovanjem i ponašanjem kao i kroz ovu najnoviju knjigu govorite o “kulturi”. Kad se prosječnom čovjeku spomene riječ "kultura", odmah mu pred očima iskrsnu knjige, predstave, glazba, filmovi... No pojam kulture je ipak puno širi! Što je, zapravo, kultura?
Kultura nisu izvedbeno-zabavni projekti! Niti kupoprodaja kojekako stečenih slika i umjetnina. Kultura je proces oblikovanja ponašanja pojedinca i naroda spram života i spram prirode! Što znači da je izlaz opstanka života na Zemlji u tzv. supridanosti bitka u skladu mišljenja, djelovanja i ponašanja, u skladu s uvjetima opstanka i razvoja života. Mi to nismo razumjeli. Znači, kultura je ključ opstanka i razvoja života u cjelini, pa i u ovom segmentu filolozofije materijalizma u kojoj je svijet stvari nametnut umjesto svijeta života! Bez znanosti i obrazovanja nema ni kulture. Kulture nikad dosta.

U tom kontekstu, ide li “ruku pod ruku” suvremeni urbanitet s kulturom ili se iza “sofisticiranog” urbanog čovjeka krije animalnost?
Točno je. Sve što je sagrađeno danas na svijetu u smislu ljudskih staništa i poslovnih objekata jest pogrešno, jer je sagrađeno bez kulturne dimenzije. Urbanizam je nasilje. Urbanizam je cinizam! Urbanizam je nešto u čemu bismo morali sasvim drugačije razumjeti uvjet opstanka drugog pored nas. To posebno kad govorim o civilizaciji kao organizaciji ljudske vrste u tzv. gradovima, selima itd. Što znači da je civilizacija ili urbanizacija oblik nasilja nad životom, jer vidimo problem jedan u drugom umjesto da smo razumjeli jedan drugog i da zajedničke probleme rješavamo zajednički, a ne da ih prikrivamo i to čak s predumišljajem.

U knjizi govorite i o tome da su ranije civilizacije i kulture koje su propale iza sebe ostavile pisane artefakte na temelju čega smo mi nešto doznali o njima, a da će naša civilizacija iza sebe ostaviti hrpu otpada. Što to o nama govori?
Zasigurno! S obzirom na to da filozofija materijalizma stvara i orijentirana je profita radi na svijet stvari, život na planetu Zemlji ima opasnost da se uruši u taj svijet stvari zbog toga što ekonomija nasilja proizvodi stvari kao oblik naše kompenzacije sa sve kraćim vijekom trajanja, pa ih brzo izbacujemo iz uporabe a da nismo mislili pri tom što ćemo s njima u smislu otpada ili smeća. Mi nismo razumjeli te uvjete svojeg ponašanja sa svijetom stvari. I kada bismo morali kod kupnje stvari platiti i otpad, odlaganje ili rješavanje problema otpada i smeća, vjerojatno bismo sigurno trošili manje stvari, manje bismo stvarali otpada i manje bismo stvarali smeća koje i dan-danas prešućujemo kao civilizacijski problem! To nije više bilo što, to je civilizacijski problem i kulturni problem pojedinca, Hrvatske, Europe i svijeta, znači i Varaždina!

Apostrofirali ste u knjizi i tzv. primitivne narode” iza kojih nije bilo niti sukoba, niti konflikata, ali niti otpada. Što nam to govori?
Točno je. Ti su ljudi poštovali zakone prirode. Oni su se odnosili prema ekološkom sustavu i prirodi tako, jer su znali da je to njihova kolijevka, da je to njihovo određenje. I da oni prema svojem bližem ili daljnjem okruženju ne mogu biti protivni u smislu razaranja, već su očuvali uvjete i poštovali zakone prirode radi svojeg života i sebe radi, a ne samo prirode radi. Znači, te primitivne civilizacije su poštovale zakone života u prirodi, jer su znali da prirodne okolnosti određuju kvalitetu njihovog života (ekosustav).

Shodno vašem habitusu, vi u ovoj knjizi ne nudite nikakva rješenja izlaska iz “ponora u koji je čovjek zaglibio”. Čak štoviše, kritički progovarate o svim iluzijama deklarativnog istupanja u borbi za, primjeric,e prava zelenih ili sličnim akcijama. Koliko, zapravo, takva deklarativna istupanja idu “na ruku neoliberalnom kapitalizmu i proizvod su začaranog kruga u kakvom živimo”?
U pravu ste. Sve je zarobljeno u tom ograničenom mišljenju, ograničenoj svijesti filozofije materijalizma gdje svijet stvari vlada životom. Ja sam tek nedavno u odgovoru na vaše pitanje imao jedan vrlo težak razgovor s predsjednikom Vlade Indije koji je obavljen ovdje u ovom hotelu Westin prije par mjeseci na temu opstanka ne ljudske vrste nego opstanka života, a u kontekstu toga i ljudske vrste. I ja sam predložio predsjedniku Vlade Indije, Singu filozofiju dematerijalizacije civilizacije da smanjimo opredmećivanje života i trošenje života za stvari. Da sačuvamo život u smislu kvalitetnijeg življenja, a da ne opredmećujemo život i ne predajemo život svijetu stvari. Kad bismo smanjili svijet stvari ili proizvodnju svijeta stvari kao vrijednosnu orijentaciju, kao vrijednosnu koncepciju svijeta, mi bismo smanjili svijet stvari, smanjili bismo sukob s prirorodom i sukob sa životom. Međutim, na tu temu ljudskoj vrsti tek predstoje razgovori i u pravu ste kad pitate tako nešto. Ovo su rijetka pitanja koja su nepitana, ali pitanja čije odgovore ne smijemo više izostaviti. Jer se oni tiču i života u Hrvatskoj u Europi i u svijetu. Tiču se i boljeg, čovječnijeg ustroja grada Varaždina.

Čak govorite i o tome da “zbog zagušenja otpadom civilizaciji i kulturi prijeti uništenje poput onih gdje bi vulkanske lave progutale sve...”?!
Ali tada nas više biti neće. Prema tome: nemojmo čekati erupciju vulkana koja će zapravo promiješati Zemljinu koru itd. nego moramo pristupiti procesu osvješćivanja da smanjimo svijet stvari, da život stavimo na prvo mjesto, a stvari na drugo. Na taj način ćemo spriječiti manju proizvodnju svijeta stvari, manji otpad i manje smeće. Mi ništa ne rješavamo odlaganjem u biosferu ili izgaranjem – spalionicama u atmosferu, jer je i biosfera i atmosfera jedno te isto, uvjetuje život. Prema tome, mi s predumišljajem, prešutno izbjegavamo susret svijesti s mogućom nepožaljenom stvarnošću. Nije točno da život nije moguć. Međutim, ljudsko mišljenje se mora bitno promijeniti iz filozofije materijalizma u filozofiju dematerijalizma civilizacije kako bismo, zapravo, razumjeli uvjete opstanka života i preferirali život u odnosu na svijet stvari. Slučajno, život ljudske vrste i život na Zemlji urušit će se u svijet stvari. Nemojmo čekati provalu vulkana, jer tada nas više biti neće! Varaždin ne mora čekati da se uguši u smeću koje se balira i odlaže u vodonosnik. Isti slučaj je i u Zagrebu – problem Jakuševca.

No što je sa socijalnim kataklizmama?
Što se tiče socijalnih kataklizmi, one su kao i prirodne - neizbježne, jer političko mišljenje ne može biti temelj međuljudskih odnosa, jer ono zakonito vodi u sukob profita radi, po kriteriju prava jačeg. Politika pogoduje profitu, politika uvjetuje profit. Prema tome: svijet ide sve jače i jače u sukob i s prirodom i sa životom zbog borbe i prevlasti nad preraspodjelom s naslova neoliberalne doktrine onoga što je preostalo za ovaj tip načina života u kojem svijet stvari ide ispred života s odlaganjem smeća u bližu okolinu (biosferu), slučaj Varaždin.

Što je, međutim u tom kontekstu s “malom“ Hrvatskom? Ne mogu je zaobići “svjetski vjetrovi”, zar ne?
Točno. Ovo o čemu govorimo su civilizacijski problemi. I kultura i civilizacija su problem svijeta, Europe, Hrvatske, pa i Varaždina. Što znači da mi još nismo niti u Hrvatskoj niti u Europi niti u svijetu razumjeli uvjete opstanka života, pa hrvatski problemi i njihovo rješavanje imitiraju ono što čini svijet i Europa. Međutim, niti Europa niti svijet nisu riješili pitanje otpada filozofije materijalizma, a još manje smeća. Tamo gdje svi sudjeluju u stvaranju otpada i smeća svijeta stvari, jer se svi koriste svijetom stvari ne misleći što će s njime po njihovoj amortizaciji ili izbacivanju iz uporabe, pa čak ne misle na ono što se zove smeće. Nego svi prešutno s predumišljajem prikrivamo civilizacijski i kulturni problem i mislimo da će to netko drugi za nas rješavati, za neke sitne ili krupne novce. Za sada, civilizacije i kulture još se nisu srele s tim civilizacijskim problemom niti na razini svijeta niti na razini Europe, pa još manje u Hrvatskoj. Mi misaono kasnimo za rastom problema. Problemi rastu, a mi umišljeno mislimo da je to ispravno ljudsko kretanje! To je pogrešno ljudsko kretanje!

No kako se taj potrebiti i očekivani “klik svijesti”, taj obrat može dogoditi? I može li se on uopće dogoditi? Je li to moguće?
U pravu ste. Nama se mora dogoditi radikalna promjena u neurologiji, znači obrat u svijesti, jer mi prakticiramo pogrešnu svijest, pogrešna znanja s pogrešnim sustavom vrijednosti. Prema tome, da bi došlo do obrata u mišljenju, djelovanju i ponašanju, nama se mora dogoditi radikalna promjena u neurologiji. A to se može dogoditi samo s procesom osvješćivanja (evolucijom svijesti, kulturom) umjesto procesa zaglupljivanja! Nema procesa osvješćivanja, jer je proces zaglupljivanja na dnevnom redu i on se preferira. Znači, koliko ste u stanju prihvatiti to ograničeno mišljenje, toliko dobijete veću ocjenu! Znači, ljudska vrsta iz oklopljene svijesti ne može tako lako izaći, pa se pita kako iz tog trokuta animalizma, kako u polje ljudskosti i u polje čovječnosti? Odgovor je na to pitanje: samo radikalnom promjenom u ljudskoj svijesti, kolektivnoj svijesti! Mi smo već na tragu toga te promjene koja je nužna da bi život na Zemlji opstao, a ne Homo sapiens!

Govorili ste o tome da “lokalnu zajednicu čekaju svjetski problemi.” U tom kontekstu ste i definirali otpad i smeće kao “rezultat unutrašnjeg pritiska u nama u pohlepi za stvarima, koja nas sve jače pritišće iznutra (pohlepa) i izvana (konzumerizam)... Moramo imati i htjeti drugačiji svijet. Osim toga, vi ste kazali kako i odnos prema otpadu i smeću spada u kulturu!?
Govorio sam o civilizacijskom ustroju i kulturi ponašanja pojedinca i naroda. Mi još nismo razumjeli problem, jer da smo ga razumjeli, mi bismo ga počeli rješavati. Još uvijek taj problem mi prešućujemo i odlažemo ga u prirodu, u biosferu misleći kako smo mi to riješili. Odlaganje ili sustavno odlaganje otpada ili smeća u biosferu nije sustavno rješavanje nego je to sustavno odlaganje problema i nametanje budućim generacijama problem koji neće moći riješiti, a onda će se oni sjetiti tko su im bili pradjedovi, djedovi, očevi, učitelji i državni voditelji koji nisu razumjeli život! A nisu niti njima dali da razumiju, jer su i od njih tražili kroz odgoj i obrazovanje ograničeno mišljenje! Znači, mi proizvodimo ili stvaramo ljude s ograničenom sviješću koji nisu u stanju proturiječiti problemima koje sami stvaramo. Jer mi otpad i smeće s predumišljajem svako jutro kad idemo na WC nadalje stvaramo i o tome šutimo. S predumišljajem! Mislimo kako će to morati netko drugi riješiti. Taj problem, civilizacija, svijet, Europa i Hrvatska nisu riješile!

A Varaždin u tom kontekstu?
Tamo gdje se pokušalo to djelomično riješiti na lokalnoj razini, primjera radi, na razini grada Zagreba, a ovo što pokušavate vi u gradu Varaždinu napraviti, Istra itd. otvara temeljno pitanje: je li se hrvatsko društvo na makro ili mikro razini susrelo uopće sa suštinom ovoga problema o kojem mi govorimo, a ne da umišljeno mislimo kako mi rješavamo kroz sustavno odlaganje. Zapišite i poručite javnosti i Varaždina i Hrvatske i Europe: sustavno odlaganje smeća ili otpada nije sustavno rješavanje problema! Sav otpad ne mora biti smeće (reciklaža).

Kako onda promatrate model gospodarenja otpadom MBO koji u Varaždinu pokušava uvesti tvrtka T7?
Na tu temu imamo na razini Europe neke tehnologije (MBO, MTO itd.) za mehaničko-biološku ili termičku obradu, pa i za reciklažu. Ovo što vi pokušavate napraviti u Varaždinu, vi ste među prvima u Hrvatskoj i u Europi, da izdvajate makar dio komunalnog otpada ili otpada iz smeća. Znači ne rješavate sve vrste otpada, opasni otpad i industrijski otpad, ali komunalni otpad velikim dijelom? Niste bolje rješenje mogli naći od ovog koje imate! I vi ste za sada jedini u Hrvatskoj koji imate postrojenje za reciklažu otpada, ali na razini komunalnog otpada, a ne industrijskog i ne svih vrsta otpada. Znači: vi ste na tragu da se Varaždin potvrđuje kao subjekt kulture koji je preko tisuću godina star, da pokušavate prvi doći do tog kulturnog stupnja, da osvijestite problem i da ga sami rješavate. Način na koji politika uvjetuje da taj problem riješite, primite na znanje da s naslova politike nemojte očekivati nikakva rješenja osim destrukcije ili „pogodovanja“! Jer je to pitanje kulture, a ne politike! Ako kažem da je to zadaća kulture, a ne politike onda pogodovanje poduzetnicima ili destrukcija poduzetnika da rješavaju te probleme ne mora zaslužiti nikakvu nagradu niti hvalospjev jer se radi o nužnosti, ali neka makar, kultura u Varaždinu učini to da politika poduzetnicima ne stvara probleme i ne radi ono što je napravljeno u smislu destrukcije i disfunkcije onoga što bi svaki grad u Europi, pa i u Hrvatskoj poželio imati! A nema! U suprotnom, T7, ni T77 nemaju smisla ni značenja za vas, još manje za političku moć iznad moći smeća, kao civilizacijskog problema.

S obzirom na aktualne probleme grada Varaždina koji pokušavaju naš grad pretvoriti, bez stvarnih i neutemeljenih razloga u “grad slučaj”, što biste na kraju poručili stanovnicima baroknog i cvjetnog grada?
S obzirom na to da su problemi grada Varaždina i kulturni i civilizacijski aktualizirali ovaj problem, to vrijedi za Hrvatsku: budite ustrajni, posebno mladi, i ja vam predlažem javnu tribinu u gradu Varaždinu da osvijestite problem u smislu onoga o čemu smo govorili: kako bitno promijeniti svijest? Samo dramatičnom interpretacijom naše stvarne situacije! Da ne budu mladi ljudi manipulirani u Varaždinu i za 20 - 30 godina rješavali probleme koje je netko umišljeno riješio. Učinite to sebe radi i mislim da ćete doći do potrebnog stupnja svijesti da upravljate svojom stvarnošću, jer s njom neće nitko drugi niti ne treba upravljati osim vas u Varaždinu. Varaždin ima te kulturne pretpostavke i učinite to za sebe i suprotstavite se svakom obliku nasilja, posebno političkog nasilja, za koje se zna da ne može biti temelj međuljudskih odnosa, već kultura! Ja sam svjestan da smeće, pa i otpad, ima snažnu i prijeteću moć životu. Ako politička moć (politologija, politika i ponerologija) vlada i nad tim tipom moći, tada izgradnja objekata za novi civilizacijski ustroj Varaždina, županije pa i regije nema smisla ni značenja iako se radi o vrlo relevantnim, nužnim i aktualnim objektima za pomak u novom civilizacijskom i kulturnom životu grada Varaždina, u smislu ljudskosti i očovječavanja života. Infrastrukturni objekti, izgradnja ljudskih staništa pa i izgradnja postrojenja za reciklažu komunalnog otpada usprkos svim propustima u odnosima između politike i poduzetništva, opravdanim i proceduralno nesmotrenim u kaosu prava, 250.000 pravnih normi sa stalnim procesuiranjem promjena i privremenosti važenja normi, pravnih i političkih naputaka, odluka i rješenja koje ne može pratiti ni institut za pravne znanosti, a kamoli poduzetnik kojem je sve uvjetovano u smislu „pogodovanja“ ili zabrane. To Varaždin mora nepodmitljivo razumjeti da bi pridonio nešto Hrvatskoj, s naslova novog civilizacijskog ustroja. To traži odnose suradnje, a ne odnose sukoba između politike i poduzetništva. Kultura je temelj suradnje i suglasnosti u svemu što nam je zajedničko u budućnosti.