Još malo o „crvenom“ Božiću

mr. sc. Denis Peričić

04.01.2012, Kolumne

Autor: Denis Peričić

Nešto se dogodi, pola dana o tome svi melju, a onda svi zašute i zaborave. I bi tako i s dolaskom Josipovića i Milanovića na božićnu misu. Svi su rekli da je to dobro, ali nitko nije uspio reći zašto je to dobro. Jedino si je „liberalni“ don Grubišić zabio autogol rekavši, manje-više, da bi mu bilo draže da se „crveni“ dužnosnici za Božić prek vuha prekriju titovkom.

No, zašto je bitan taj iskorak nove vlasti? Mi dosad i nismo mogli uvidjeti da je to posve normalno, zato jer nas je godinama zbunjivao bivši predsjednik Mesić, koji je toliko jarčevito, kao vrag od tamjana, bježao od crkve, koliko se nekad trsio biti prvi tamo gdje se jedna ruka držala na srcu a druga na džepu i gdje su se pjevale ustaške pjesme, a devize se dijelile šakom, kapom i bez potvrda.

Normalno je da državni čelnici budu na božićnoj misi zato jer je Božić državni blagdan, a božićna misa je središnja svečanost njegova obilježavanja. Primarno vjerski blagdan, Božić je odavno nadišao svoje izvorište te poprimio općecivilizacijsko značenje.

Isto je i s 1. svibnjem. Čelnici moraju biti na središnjoj svečanosti Praznika rada (npr. u Maksimiru), ali ne moraju tamo pjevati „Bandieru rossu“, kao što se ne moraju križati kada u crkvi odaju počast državnom blagdanu Božiću, ali i onima – treba i to reći, jer ponavljam da nova, agnostička vlast mora biti svjesna da ju je izabrala katolička većina – koji Božić slave kao vjernici.

Isto je i sa središnjim svečanostima obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana državnosti, kojima bi morali prisustvovati i oni hrvatski političari koji su u ratu bili na neprijateljskoj strani. Da, ima i takvih, ali takvi se, začudo, baš i ne jarče slikati se po kninskim slavljima, kao što se jarče podizati obilne plaće koje im osiguravaju hrvatski porezni obveznici!