(Ne) filozofiraj

Sad je stvarno dosta

mag. phil. Damjan Bermanec

A strasti su ovaj put provalile nakon navodne mise zadušnice za jednog odavno mrtvog diktatora i zločinca, sudske presude u slučaju nekog nesretnika koji je prodavao majice s jednim povijesno okaljanim pozdravom te početka televizijskog prikazivanja dokumentarne serije o jednom drugom, u svijetu vrlo omiljenom preminulom diktatoru i zločincu.  

U svemu je tomu najfascinantnije koliko se ljudi u hrvatskom javnom prostoru još uvijek priključuje toj besplodnoj i štetnoj, nikad prestajućoj raspravi. Komentatori, kolumnisti, analitičari, javni intelektualci, svi oni skaču kao bijesne zvijeri koje žele u njoj sudjelovati, ne bi li zabile svoje ideološki obojene zube u vrat povijesnih neprijatelja i tako dokrajčile sukob i izborile se za prevlast vlastite verzije istine.

Čak i neki od najfinijih hrvatskih umova i najbritkijih literata troše uludo svoj talent pokušavajući u korist svoje ideologijske vizije okončati ove nazovisudbonosne borbe, umjesto da se, kako bi bilo i dolično, odluče boriti za bolji život i budućnost ljudi na ovom prostoru. Nama, mladim generacijama, koje nismo vidjele ni Tita ni Antu, koje nismo pjevale ni partizanske ni ustaške pjesme, koje nismo bile proganjane od bilo kojeg od ova dva diktatora, uši su i oči već prokrvarile od slušanja i gledanja ovih lažnih povjesničara koji defiliraju hrvatskim medijima i umjesto budućnosti žele nam uvaliti neku svoju perverznu borbu za tobožnju povijesnu istinu.

Najveću bi uslugu ti i takvi svima učinili kad bi se jednostavno zauvijek izgubili iz javnog prostora, odbacili svoja besplodna pera i štetne fraze, i tako sudjelovali u prijeko potrebnoj dekontaminaciji Hrvatske od povijesno nakupljenog taloga. Upravo oni stoje na putu ozdravljenju društva, koje bi se konačno moglo, oslobođeno kvazipovijesnih razmatranja, okrenuti svojoj budućnosti.