Koji su problemi kod posvajanja djece?

Siniša Česi, mag. socijalne pedagogije, certificirani supervizor, ravnatelj Zavoda za socijalnu skrb Varaždinske županije

25.01.2012, Savjeti

Autor: Siniša Česi

Ovih dana ponovno se aktualizira problem posvajanja djece u Republici Hrvatskoj. S jedne strane imamo mnogo potencijalnih posvojitelja, većinom mladih ljudih ljudi koji žele posvojiti dijete ili djecu, a s druge strane imamo mnogo djece koja su smještena u udomiteljskim obiteljima ili dječjim domovima i koji čekaju na posvojenje godinama.

S obzirom na to da se postupak za zasnivanje posvojenja vodi na području prebivališta i boravišta djeteta, tu nastaje prvi problem. Zavod za socijalnu skrb, prema Obiteljskom zakonu, dužan je voditi očevidnike i spise u vezi predmeta o posvojenju. No umjesto da se očevidnici i spisi okupljaju na jedinstvenom, centraliziranom mjestu, svaki od centara vodi vlastite očevidnike i spise.

To znači da kao potencijalni posvojitelj morate kontaktirati svaki od Zavoda za socijalnu skrb kako biste pronašli potencijalnog posvojenika. Prije osnivanja Zavoda, u Republici Hrvatskoj bila su 82 centra za socijalnu skrb, i na svaki ste morali uputiti zahtjev za posvojenjem. Potencijalni posvojitelji u svojem zahtjevu uglavnom navode kakvo bi dijete željeli.

Velika većina uglavnom želi dijete između 0 i 3 godine, no kada im centri ponude starije dijete ili dijete s invaliditetom te dijete koje ima problem u ponašanju, rijetko se koji par kojemu se takvo dijete ponudi odluči na posvajanje. Drugi problem koji se pojavljuje je postupak lišenja roditeljske skrbi. Ukoliko djelatnici zavoda/centra uslijed utvrđenog činjeničnog stanja daju na sud zahtjev za lišenje roditeljske skrbi kako bi mogli što prije dati dijete/djecu na posvajanje, takvi postupci traju predugo, tako da dijete za to vrijeme mora biti u dječjem domu ili udomiteljskoj obitelji.

Kako bi ubrzali postupak posvojenja, od roditelja koji nije lišen poslovne sposobnosti tražimo pristanak za posvojenje koji često ne žele dati te smo prisiljeni ponovno pokrenuti postupak na sudu. Kao izlaz iz trenutne situacije svakako treba tražiti u promjeni zakonodavstva, no svakako treba voditi računa da treba pružiti šansu i biološkom roditelju da promijeni svoje ponašanje i ponovno stekne uvjete da živi sa svojim djetetom.

Protokolom o postupanju, postavljanjem određenih rokova te ujednačavanjem rada svih postojećih zavoda/centara, svakako bi se doprinijelo većoj kvaliteti rada i smanjio se broj djece u ustanovama socijalne skrbi i udomiteljskim obiteljima. Osnovni i prvi korak je stvaranje jedinstvenog registra posvojitelja na području Republike Hrvatske.