AVANTURA PROFESORA IZ KLENOVNIKA

Svoje ljeto avanturist Kruno Rukelj odlučio je provesti klačeći. Put koji je trajao 32 dana počeo je u svojem Klenovniku, a noge su ga odvele puno dalje – do daleke Sicilije na jugu Italije. Jedino što je na tom putu imao zacrtano bilo je posjetiti tri vulkana – Vezuv, Etnu i otok Vulcano.

Svaki dan počeo je i završio na drugome mjestu od ukupno 4300 kilometara koliko ih je prošao. Prvih šest dana s njim je bio kolega iz zbornice Dražen Dragović, a  nakon što ga je ostavio na sjeveru Italije Kruno je nastavio sasvim sam. – Ovo mi nije bio prvi takav put. Već sam s prijateljima putovao biciklom, ali bilo je prvi put da sam sâm. I to je potpuna sloboda. Ja, bicikl i mali šator – kaže Kruno. Iako su ga kod kuće plašili svakakvim pričama koje su uključivale i krađu te prodaju njegovih organa, on se vratio s putovanja čitav i pun oduševljenja koje ne jenjava ni nakon više od mjesec dana

Prvi put je na ovakvo putovanje išao potpuno sam

. – Među upozorenjima kojima su me obasuli bila su i ta da na Siciliji ne smijem pogledati ni jednu ženu u oči i to iz razloga što ću se onda morati njome oženiti – prisjeća se kroz smijeh. Nekakav sličan susret mu se i desio, ali u pitanju su bile njegove oči i pripita dobrodržeća talijanska bakica do čega ćemo doći na kraju putovanja.

Učenje talijanskog

Kruno kada nije na biciklu predaje geografiju na Prvoj gimnaziji, pa je na ovaj put, od opreme za navigaciju, krenuo samo sa znanjem snalaženja na karti i dvadesetak talijanskih riječi. – Prošao sam prvo Sloveniju, a nakon toga prema dalje. Kako sam se približavao jugu tako sam se sve više uvjeravao da Talijani ne znaju ni jedan drugi jezik osim talijanskog, a moj vokabular se povećavao – veli.

Talijanski Twin Peaks

Nakon nekog vremena kako je putovao sam upoznao je još jednog entuzijasta poput sebe – Bernarda iz Francuske. – Htjeli smo zajedno otići u gradić San Luca u blizini nacionalnog parka Aspromonte u planinama. Lokalci su nas prije penjanja upozoravali da nije baš pametno ići gore, da tamo živi zatvorena zajednica i da su ljudi čudni. Bernard je odlučio ostati u podnožju, a ja sam krenuo u taj talijanski “Twin Peaks”.

Na put krenuo bez GPS-a, samo s kartom i nekoliko riječi talijanskog

Kada su me vidjeli, tog čudaka na biciklu kako se sporo penje, počeli su mi mahati i odmah je pao poziv na pivu. Nakon toga je slijedio klasični set pitanja (tko si, što si i zašto si tu) i kada su čuli da sam iz Hrvatske, dali su mi i pizzu, a pozvali su i lokalnog Engleza Domenica da im prevodi. Naime, on je jedini tamo koji zna engleski jer je nešto malo radio u Australiji. Kada je čuo da ću prespavati na njihovom gradskom trgu prije nego što krenem gore u park, samo mi je rekao: “Bruno ideš spavati kod mene”. Iako sam se ja tome protivio jer moram ustati rano ujutro da krećem dalje, nije se dao odgovoriti.

Sljedećeg jutra u 5:15 zvonio mu je alarm. Došao je po mene i rekao “Bruno brekfest”. Pripremio je mesni doručak, voće i brojeve hitne, vatrogasaca i svoj broj te me probao još par puta odgovoriti od toga da idem sam u planine. Bio je jako zabrinut. Ja sam mu se javio kasnije da sam dobro, ali moram priznati da mi je to doista bilo najtežih 30 kilometara na cijelom putu od kojih sam 12 kilometara gurao bicikl, a uspon je trajao šest sati. To su bile samo serpentine i kada je put završio, bio sam mrtav umoran – prisjeća se Kruno.

Osvajanje planina

Biciklom je uz taj nacionalni park Aspromonte (nadmorske visine 1850 metara) obišao i Gargano (1280 m), a penjao se i na Etnu (1920 m). Talijanska obala apsolutno je drugačija od Hrvatske. Uz duge pješčane plaže nalaze se široke ceste i široke biciklističke staze. Osim što sam htio ići u planine, više sam se vozio po ravnom – veli biciklist.

Kruno s Domenicom, Talijanom koji je pričao engleski i biciklistu pružio prenoćište i doručak

Cilj njegovog putovanja bila je Sicilija. Otok Cosa nostre i otok na kojem je Kruno jedan jedini dan proveo u hostelu, a ne u svom šatoru. To je i otok na kojem je avanturist shvatio da je Italija doista zatrpana smećem. – Kako se ide prema jugu, to je sve više smeća, onako uz cestu, na ulici… a Sicilija je vrh – kaže.

No, iz Sicilije, tj. puta na otočić Alicudi gdje je i jedini aktivni vulkan, vuče najljepše pejzaže. – Na tom otočiću vidio sam najljepši zalazak sunca ikad. Sunce je zalazilo nad vulkanom i činilo se da ima aureolu – prisjeća se. Uz to, na tom se otočiću nalazi crna plaža od pijeska lave, blatno jezero i prirodni jacuzzi  u moru gdje je voda temperature 70 stupnjeva.

Zaljubljena bakica

Na putu na taj otočić Kruno je dobio i poziv na večeru. Doduše, došla je od pripite talijanske bakice kojoj su njegove zelene oči bile jako zanimljive. – Naravno da sam prihvatio poziv na besplatnu hranu, ali gospođa nije došla. Valjda se otrijeznila – smije se Kruno.
Nakon svega što je prošao Kruno samo sada razmišlja koja je nova destinacija za njegov novi put.

Za većinu Kruno je bio hrvatski bogec na biciklu

Kruno je na svojem putovanju kroz Sloveniju i Italiju proveo 31 dan. Za to je imao i ograničeni budžet – samo 15 eura na dan! I to u skupoj Italiji.
– Tajna je u tome da sam samo jedan dan proveo u hostelu. Spavao sam na trgovima, u parkovima, uz cestu… negdje gdje mogu biti nevidljiv i sakriti se. To je i potpuna sloboda. Ne moraš rezervirati kamp ili sobu, a ako baš zagusti, pitat ćeš nekoga možeš li prespavati u njegovom dvorištu – veli Kruno.

Nije jeo po restoranima, već je kupovao hranu u trgovini, a najvažnije od svega bila mu je voda.

– Italija je puna fontana i česmi koje nisu za ukras, već su za to da se čovjek osvježi. Ako već ideš na ovakav put, trebaš biti spreman da ćeš se na fontani kupati plus da se treba zaboraviti na udobnost. Kilometri su zapravo u cijeloj priči najmanji problem – objašnjava. Veli, većina ljudi koje je sreo po putu i ispričao im svoj put gledali su ga kao “bogeca na biciklu”. No on se osjećao božanstveno.

Izvor:
Foto: