Jeleni i košute čiji je dom na rubu grada

28.01.2012, Jeste bizar

Autor: Tihana Drumev Foto: Andrej Švoger

Na samom rubu Varaždina, par kilometara od Korza žive jeleni. Kad prolazimo pored groblja znamo ih vidjeti kako u krdu pasu travu, trče po ogromnoj livadi i izvode one skokove po njima nazvane – jelenjim. No, kako se ta grupica plahih i lijepih životinja uopće našla na vodocrpilištu? Sve je počelo prije 31 godinu.

Plaho krdo od 26 jelena i košuta

- U ljeto 1981., u kolovozu, lovci iz Margečana u šumi su našli malog jelena i košutu bez majke. Doveli su ih ovdje i othranili smo ih na flašicu i dudicu. Sjećam se, isprva su hodali za nama, a kad su stasali ostali su pitomi i dalje nam prilazili – prisjeća se Stjepan Lončar koji se za jelene brine od tog prvog dana. Danas na pedeset jutara ograđene livade živi 26 jelena i košuta.

"Othranili smo ih na flašicu i dudicu pa su prvo vrijeme hodali za nama"

Svi oni potomci su upravo napuštenog para kojeg više nema, a svoj život žive baš kao i u prirodi. Osim činjenice da znaju trčati za Varkomovim kamionom. - Oni razumiju da sam ja nutra i da im nosim hranu – uz smiješak nam objašnjava Lončar kojem je kroz godine briga za jelene postala velika ljubav. Hranu nose samo zimi – kukuruz i sol da ojačaju kad nema trave, a svaka košnja livada rezultira i čuvanjem sijena za mezimce vodocrpilišta.

Lončarov nadređeni Tomica Božić s jelenima nije od prvog dana, ali kaže – voli ih promatrati. - Zanimljivo je gledati kako se ponašaju. Na jesen, kad se pare zna biti "napeto", ali pravo veselje je kad se na proljeće pojavi novo lane. Uskoro će mužjaci izgubiti i ove rogove, a da bi im lakše otpali trljaju se u drva. Zato smo im i "pošumili" jedan dio – kaže Božić.

Jeleni koji šeću oko ograde žele se pridružiti krdu

U Vodocrpilištu nikada nisu imali problema sa svojim "kućnim ljubimcima", a kad se krdo povećalo stavili su im još jednu ogradu – da baš svoje rogove ne guraju sve posvud. - Tu i tamo nam ljudi jave da nam se jelen šeće uz ogradu, ali to nisu naši. Šume i polja su blizu pa se tu i tamo nađe neki samotnjak koji bi se želio pridružiti krdu – veli Lončar.

Ovi su polu-urbani jeleni sigurni i od lovaca – nitko im se ne usudi približiti jer ih i danju i noću čuvaju Varkomovi čuvari. Još dugo će ovo plašljivo krdo dolaziti gledati vrtićka i školska djeca te slučajni prolaznici...