Brzi oporavak

-Ovdje u gnijezdu si najsigurniji a hrane ćemo ti donositi koliko god želiš- govorio mu je tata.
-Strpi se još malo. Kad narasteš i ti ćeš putovati koliko god želiš- pokušala ga je utješiti mama.

Zaista, hrane je dobivao u izobilju. Nosili su mu u kljunovima sve moguće finote koje su mogli naći, ali Vin je iz dana u dan bio sve mršaviji i tužniji.
-Znam što treba učiniti- „dosjetila“ se mama –svaki dan ću pjevati s njim, to će ga oraspoložiti.
Trudila se ona, živkala, skakala oko njega, ali sve je bilo badava. Mali je vrapčić naočigled kopnio a glavu je spuštao sve niže i niže.
-Sigurno je ozbiljno bolestan- rekao je zabrinuto tata i požurio po još svježe hrane.
Vin sve to nije htio ni pogledati. Idućeg dana je prestao govoriti. Nije prozborio ni jednu jedinu riječ.

Mama i tata su prestrašeno gledali svog sinčića, ne znajući kako mu pomoći. U svojoj zabrinutosti nisu primijetili da im je u posjet došla stara rođakinja, teta Nada.
-Bok društvo, što se ovdje radi?- pozdravila ih je.
Nitko joj ništa nije odgovorio, ali njeno iskusno oko je sve vidjelo.
-Znam što će mu pomoći. Jedna dobra šetnja. Dođi mladiću- pozvala ga je.

Vin se podigne, zalamata krilima i krene za starom tetom. Letjeli su i skakutali ovamo-onamo i najzad došli do grmlja na kojem su bili njegovi mali prijatelji.
-Idi malo k njima. Ja ću biti tu negdje- rekla mu je teta.
Vin bojažljivo priđe a vrapčići, kad su ga opazili, počnu ga glasno dozivati.
-Gle tko nam je došao. Dođi k nama.
Igrali su se tako cijelo prijepodne, uživali, zabavljali se i Vin se tek na povratku kući sjetio da je gladan. Toliko mu je bilo lijepo da je cijelim putem živkao i smijao se.

U svojem je gnijezdu slasno pojeo sve što je našao.
-Mmmm. milina jedna- govorio je između zalogaja.

Nikad ga nisu vidjeli tako sretnog.
-Svako biće treba društvo a ova Vinova ekipa je fenomenalna- poručila je prije odlaska teta Nada.

Tata spusti kljun jer je uvidio svoju grešku.
-Sutra organiziramo feštu kod nas. Neka svi dođu- povikao je glasno.
Mali Vin na to podigne krila i s njima zapljeska kao da aplaudira tati na pravim riječima.  

Žarko Skok