Kralj Aleksandar tri puta posjetio Varaždin

Treba napomenuti kako je ovaj članak zapravo sažetak znanstvenog rada, a cijeli se može pročitati u Radovima br. 21 Zavoda za znanstveni rad HAZU u Varaždinu.

Prvi i drugi dolazak

U lipnju 1924. kraljevski par prvi je put posjetio Varaždin na poziv Društva kolo jahača i vozača Zrinski radi prisustvovanja utrci. Grad je bio ukrašen hrvatskim barjacima, a na trkalištu prostor oko kraljevske lože okružili su brojni članovi Građanske čete, Zanatlijsko-pomoćničkog društva, vatrogasci, članovi Društva varaždinskih žena i Pjevačkog društva Vila. Nakon utrke, kraljevski par obišao je grad, gradske vojarne i krenuo prema Trakošćanu Ipak, na dan kraljeva posjeta, Franju Bombauera, varaždinskog
urara i draguljara, napala su trojica pripadnikaOrganizacije jugoslavenskih nacionalista na kućnom pragu jer nije stavio državnu zastavu na prozor. Ovaj događaj potvrđuje kako varaždinski pristalice jugoslavenske ideje nisu prezali ni pred fizičkim obračunom kako bi zaplašili ili ozlijedili političke neistomišljenike.

Drugi posjet kraljevskoga para bio je u listopadu 1925. kada su dvorskim vlakom stigli u Ormož, u vlaku prespavali i drugo jutro automobilom krenuli preko Čakovca i Varaždina k obitelji Bombelles u lov. Mladi grof Josip osobno je svojim automobilom vozikao kralja po parku i pokazivao mu rijetke primjerke nasada

Zadnji posjet

Treći i posljednji posjet Varaždinu detaljnije je opisan u tada jedinim gradskim novinama - Varaždinskim novostima, koje su u svrhu propagande gotovo poetski pisale o kraljevom putovanju i, kako navode, oduševljenom narodu koji ga je svugdje dočekao. Naravno, mogući incidenti ili nezadovoljstva nisu spomenuti. Dan prije dolaska kralja, Varaždinske novosti su na naslovnici opisale plan njegova kretanja i donijele izrazito nadobudni prorežimski komentar: ‘’Ako upitate koji je grad u našoj zemlji najviše zadojen jugoslavenskom idejom - onda na svakom mjestu (…) vam bez razmišljanja odgovara(ju): Varaždin. Jeste. Varaždin je to bio, to je sada, to će i ostati.’’ Čitatelj mora razumjeti kako se u vrijeme diktature kralja Aleksandra drugačije i nije moglo javno pisati, zato ranija rečenica predstavlja dobar primjer kontroliranog režimskog izvještavanja.

U svom posljednjem posjetu, kralj Aleksandar stigao je u Varaždin bogato ukrašenom Zagrebačkom ulicom gdje ga je kraj današnje Varteksove tvornice dočekao slavoluk s natpisom ‘’Dobro nam došao Kralju Ujedinitelju!”, a kod kazališta drugi s obostranom porukom: ‘’Aleksandre, Varaždin je Tvoj’’ i ‘’Živio naš Kralj’’. Pri dolasku u grad, vojna glazba svirala je državnu himnu, zvonila su 370gradska zvona i pucali počasni topovski plotuni, a gimnazijska mladež držala je špalir dok su sokoli postrojeno čekali. Pred vijećnicom gradski načelnik Dragutin Perko kralju je izjavio kako ‘’(…) u ovom historijskom gradu (…) za Vas sva srca biju (…) za čast, slavu i veličinu moćne nam Jugoslavije, i za obranu Vašeg Veličanstva i cijele uzvišene dinastije Karagjorgjevića.’’
Nakon posjete gradskoj vijećnici, za koju je rekao da je vrlo otmjena, kralj je otišao u Muzej gdje ga je dočekala Građanska četa i ravnatelj Krešimir Filić. Posjet Varaždinu završen je odlaskom u smjeru Ivanca, dok ga je kraj bolnice dočekao slavoluk ‘’Bog Te pratio – skoro nam se vratio.’’ Kao što je poznato – nije se vratio.

S obzirom na navedeno, čitatelj može lako uočiti kako su gornji citirani opisi spadali u oblik propagande koja je kralja i vlast uvijek prikazivala u najboljem svjetlu, no to ipak nije promijenilo činjenicu na koji su način kralja Aleksandra dočekali u gradu.

Suprotnosti

O tom istom dočeku zabilježeno je i drugačije sjećanje: ‘’Ali buržoaske novine, namjesto da pišu o neuspjehu i blamaži režima, raspisale su se o oduševljenom dočeku kralja (…) zbog toga navodim nekoliko primjera, kakvi su bili u stvarnosti ti oduševljeni dočeci. Kad je Aleksandar Posljednji (tako ga oslovljava autor) dolazio u Varaždin, morali su po naređenju bana doći iz svakog sela po dva odbornika u seljačkom odijelu. Došlo je nekoliko tuceta špijuna, policajaca i vojska.

Da bi bilo što više svijeta, najurili su svu djecu iz škola i državne službenike, a radnicima iz tvornice Tekstil zaprijetili su da moraju doći. No uza sve to nisu mogli sabrati dosta masa. Videći neuspjeh kralj je sa svojim čuvarima odmaglio...”

Smrt kralja, mise zadušnice, i komemoracija na Korzu

Prva javna obavijest o smrti kralja Aleksandra 9. listopada 1934. u Varaždinu je objavljena vjerojatno dan kasnije plakatom ‘’Jugoslavenski narode!’’ Očekivano, prorežimske Varaždinske novosti na naslovnici su u crnom stiliziranom okviru izvijestile o smrti kralja. Uredništvo izvještava kako su na vijest o kraljevoj smrti zazvonila sva crkvena zvona u baroknom gradu, građani su izvjesili crne zastave, a trgovci

u izlozima stavili sliku ili portret ubijenog vladara s crnom trakom.
I ne samo to. Naime, vojno osoblje varaždinskoga garnizona podnijelo je prisegu novom kralju Petru II., odnosno Kraljevskom namjesničkom vijeću. Prisegu vjernosti položili su i svi državni i gradski činovnici, a u vijećnici je održana izvanredna žalosna skupština.

U Varaždinu je u crkvi sv. Nikole služena sv. misa, a 18. listopada, na dan pokopa, najavljena je žalosna komemoracija na Korzu. Vijećnica je uređena crnim velom, a pred glavni ulaz smješteni su improvizirani oltar i odar. Na tom se mjestu predstavila počasna straža koju su činili Sokoli, članovi Građanske čete, zanatlije, vatrogasci i vojnici. Iza njih stigla su razna varaždinska društva, školarci i građani. Iza svete mise održani su kratki govori, položeno je cvijeće pred oltar, a vojna glazba odsvirala je Bethovenovu Eroicu. Nakon molitve za novog kralja Petra II., Korzo se polako ispraznilo. Treba znati da su članovi Gradskog poglavarstva otišli na komemoraciju u Beograd te sprovod na Oplenac i pritom položili srebrni vijenac s tekstom: ‘’Viteškom Kralju Aleksandru I. Ujedinitelju gradjani grada Varaždina 18 X 1934.’’

A kako su podigli spomenik?

Projugoslavenski orijentirano Gradsko poglavarstvo već je 24. listopada 1934. odlučilo podići spomenik kralju Aleksandru. Radi toga je 26. studenog osnovan “Odbor za podignuće spomenika Viteškom Kralju Aleksandru I. Ujedinitelju u gradu Varaždinu”. Bez natječaja posao je pripao Antunu Augustinčiću, a prihvaćeni prijedlog prikazivao je kralja Aleksandra u uspravnom položaju s kapom i vojnim kaputom, koji u desnoj ruci drži Ustav. Sama statua izrađena je od bronce i smještena na postolju obloženom tamnim kastavskim mramorom, ukupne visine 6,5 metara.

Za dan otkrivanja spomenika odabran je rođendan kralja Petra II. - 6. rujna 1935. godine. Enes Čengić u knjizi S Krležom iz dana u dan navodi kako je nakon skidanja jugoslavenske zastave sa spomenika navodno kralju na ruku kojom drži Ustav stavljena košara sa smećem. Spomenik će kasnije biti izmijenjen jer se na fotografijama vidi da je postament obložen bijelim ukrasnim kamenom, a s prednje strane je nestao natpis Aleksandar I. Dan nakon proglašenja NDH, građani Varaždina lancima su srušili kip te do kraja dana na Korzu više nije bilo ni traga postojanju ikakvog spomenika.

Piše: dr. sc. VLADIMIR HUZJAN
vhuzjan@gmail.com

Fotografije: Gradski muzej Varaždin,
privatna kolekcija