SUPERBAKA Terezika Pavković

Terezika Pavković iz Čukovca ništa ne bi mijenjala u svom dosadašnjem životu. Izjava kao izjava i nije toliko raritetna. Ali kad znate da je Terezika Pavković rođena 1. rujna 1912. godine, pa shvatite da ima 102 godine, njene riječi poprimaju drukčiju notu. Baš ništa ne mijenjati u 102 godine? 

– Jako sam zadovoljna svojim životom iako je bilo dobrih i loših trenutaka. Nemam nikakvih neostvarenih želja. Kada bih se ponovno rodila, sve bih ponovila kako je bilo. Meni je navek bilo lijepo – istaknula je baka.

Draga i lucidna

Iako baka živi sama, ne osjeća samoću. S njom je stalno Petrica, crni mješanac koji nije prestajao lajati jer ga je baka ostavila vani dok je pričala s nama. Pomažu joj, kako kaže, “dečki” i dobri susjedi.

Nas je do bake doveo Valent Pavković. Ona mu je strina, a pazi na nju baš kao i svi susjedi. Premda se ne bi reklo da baku uopće treba paziti. Istina je da su godine donijele svoj danak i da se Terezika teže kreće, ali većinu stvari u svakodnevnom životu odrađuje sama.

Iako živi sama, ne osjeća samoću. S njom je stalno pas Petrica, a pomažu joj susjedi

Kad smo stigli, u nevjerici smo gledali u dvorište: baka u 103. godini je baš bila gurala tačke! – Dela sam na tačke zemljicu kaj su krti nakopali, da zamećem grabice di su bili oleandri – objašnjava nam.

Gospođa Terezika ima tri oleandra koje svake jeseni vadi iz zemlje, pa ih u proljeće iznova sadi. – Dečki mi izvade oleandre, to je ipak teško za mene, ali ovu šakicu zemlje valjda mogu sama maknuti. Kad radim vani, na svježem zraku, pa dođem unutra, jako sam smirena – veli nam baka.

Tako lucidnu i inteligentnu osobu rijetko sretnete i među onima dvostruko mlađima. Kad nam je govorila kada je rođena, prvo je rekla godinu, a onda stala i rekla da je pogriješila jer “datum ide najprije”. Terezika Pavković jednako se sjeća onoga što je bilo prije 95 dana, kao i onoga prije 95 godina. Svoju je biografiju ispričala ukratko.
– Rođena sam u Globočecu od dobrih roditelja koji su me naučili svemu što bi trebala naučiti i današnja djeca. Biti poštena, poštovati starije, odbaciti zlo i takve stvari. Ljepše se živi tako – priča baka.

Udala se s 20 godina, a u braku je bila 40 godina, sve do suprugove smrti. Valent Pavković, u čiju je kuću u Čukovcu doselila nakon udaje, bio je postolar. – Bilo mi je lijepo i uvijek smo si bili dobri. Radili smo, ali smo uvijek našli vremena za zabavu – kaže nam kratko i jasno.

U sretnom braku rodilo se četvero djece. Tri je kćeri nadživjela, a najmlađe dijete – sin – živi u Njemačkoj, pa je baka financijski zbrinuta. Jer kad bi ovisila o 500 kuna koliko dobiva od države…

Ima šestero unučadi i jednako toliko praunučadi. Na naše pitanje njezinom nećaku je li dobro zbrojila, baka nas je pogledala sućutnim pogledom i nabrojala jedno po jedno unuče i praunuče.

Odličan đak

Na našu pretpostavku kako u vrijeme njezine mladosti nije bilo škole za djevojčice, baka je prvi i jedini put žešće reagirala. – Kako nije bilo škole? Još i kako smo išli u nju. Morali smo biti pametni, mirni, poštovati druge, pozdravljati ljude koje smo sretali – prisjetila se vremena prije 90-ak godina kada je bila odlična učenica četverogodišnje pučke škole. Još i danas čuva svjedodžbu zadnjeg, četvrtog razreda, u kojoj su sve ocjene „veoma dobar“. Pandan današnjem odličnom.

Baka Terezika ima šestero unučadi i jednako toliko praunučadi

Na pitanje je li se brzo nakon školovanja udala, energično odgovara: – Ma kakvi, imala sam punih 20 godina. Već sam skoro bila stara cura! – kaže.

I dok je na početku 20. stoljeća 20-godišnjakinja već spadala u “stare cure”, brakovi po dogovoru roditelja nisu dolazili u obzir. Barem kad su u pitanju bili Terezika i Valent.

– Ne daj Bog! Moj Valent i ja smo se zaljubili i jako sretni oženili – veli.

U dobrim odnosima je bila i sa svojom svekrvom, koja im je kuhala sve dok se nije razboljela i završila u krevetu. Gospođa Terezika ju je njegovala punih sedam godina, a uz to i radila na zemlji.

Nekad bolje 

Kako u današnje vrijeme doživjeti 102 godine, pitali smo za savjet baku Tereziku. – Ima tu i radosti i žalosti. Rakijica za dobro jutro pomaže. Ne valja se previše žaliti – otkriva nam “recept” za dugovječnost.

Na pitanje o usporedbi nekadašnjeg i današnjeg života, bez razmišljanja veli da je nekada bilo bolje.

– Djeca su se znala ljepše igrati. Lijepo nam je bilo i u školi. Imali smo dobru ali strogu učiteljicu, jako dobro je podučavala. Zvao je mene i ondašnji ravnatelj Građanske škole Miškulin da idem na daljnje školovanje, ali odgovorila sam da me mamica ne pusti. Nisam mu htjela reći da imam jake glavobolje. Voljela sam puno čitati, ali glava me zaista jako boljela – govori nam baka i otkriva da je najviše voljela čitati bajke.

– Onda su se kod nas u selu teško i nabavljale druge, naučne knjige – dodaje.

Čukovec je multikulturalno selo u kojemu nikada nije bilo nacionalnih tenzija. – Oduvijek mi je, kao i danas, svejedno tko je pravoslavac, a tko katolik – veli baka koja je prošla tri rata. Najgori joj je ipak bio Drugi svjetski rat.

Istančani ukus

Iako baka djeluje krhko i veli da je uvijek bila malena, Terezika Pavković snažna je i inteligentna žena koja sa svoje 102 godine (upozorava nas da će 1. rujna 2015. napuniti 103) razbija predrasudu za predrasudom. – Brzo sam shvaćala sve što sam čula, ali mislim da su drugi to malo preuveličavali, uzdizali me više nego što jesam – veli skromno o svom intelektu.

Odgojena je da živi pošteno i poštuje starije, a ističe da tako treba djecu i danas odgajati

Mi ne bismo rekli da je bilo tko preuveličavao kad je Tereziku Pavković nazvao iznimno inteligentnom. A uz to i iznimnom domaćicom. U njezinoj kući je kao u “apoteci”. Svaka stvar na svome mjestu, uredno, spavaća soba je predivni primjerak starinskih soba koje bi danas koštale bogatstvo. Tu i tamo neki šlingani milje… Vidi se da baka ima istančani ukus i ne dozvoljava da se kuća zapusti.

– Održavam kuću koliko mogu. Dva puta na mjesec dođe žena koja mi opere prozore ili obriše paučinu, što ja više ne mogu – rekla je baka, čijeg bi se domaćinskog umijeća posramile i puno mlađe žene. Izvlači iz ormara prekrasan veliki pokrivač za krevet koji je izradila kad je dolazila u Čukovec, dakle prije 83 godine. Kao da je rađen jučer.

Kad smo odlazili, vitalna baka nam je rekla kako ništa čovjeku ne treba poželjeti osim zdravlja.

– Kad si zdrav, možeš sve. Samo ovisi hoćeš li to iskoristiti – još jednom nas je začudila svojom lucidnošću.
Osim reume koja ju muči “tu i tamo”, Terezika Pavković je zdrava. Zdrava, lucidna i žilava starica čije bi bore na licu ispričale tko zna koliko priča.

Papa joj dodijelio apostolski blagoslov

Tereziki Pavković je papa Benedikt XVI. prije šest godina dodijelio apostolski blagoslov kao zalog milosti i nebeske pomoći za dugogodišnji doprinos u životu i radu. 
A 102-godišnjakinja se doista trudila živjeti skromno i pošteno. Cijeli je život pjevala u crkvenom zboru.
Kad nam je zapjevala, teško je bilo povjerovati da taj glas, intonacija, pjevačka vještina pripadaju ženi od 102 godine. Kao da se vratila u dvadesete. 
Od današnje mlađe generacije pjevača ne može izabrati koga bi favorizirala, ali nam je otkrila da je nekada jako voljela Ivu Robića, Gabi Novak, Terezu Kesoviju.
Na pitanje bi li voljela da je mogla postati pjevačicom, jer to joj je očigledno jedna od najmilijih ljubavi, odgovara nam kratko i jasno:
 – Dosta sam se ja napjevala i ovako.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović