DUHOVNO I SVJETOVNO

Maja i Ivan ustali su u dva ujutro, probudili tri sina – dvije i pol, pet i 11 i pol godina – i uputili se na autobus kojim su iz Osijeka za četiri sata stigli u Ludbreg. Ovo im je četvrto hodočašće ove godine i Ludbreg je nezaobilazna destinacija. Na pitanje što ih motivira na hodašča, nama neobičan odgovor.

– Ovaj mali od 2 i pol godina je hiperaktivan. Nadamo se da će se ovdje naše molitve uslišiti i da će postati normalnim dječakom, veli Ivan. Na pitanje uspijevaju li takve molitve, pokazuju nam „hiperaktivnog dječaka“ koji mirno sjedi na dekici i gleda slikovnicu. – Prije nego je obred počeo nismo ga mogli umiriti. S prvim riječima sam od sebe je sjeo i od tada se nije pomaknuo, vele. 

Proštenje

I dok oni sa svoja tri dječaka sjede među hodočasnicima koji su zauzeli što bolje mjesto prije sv. mise, dok je predsjednik Sabora u ime pokrovitelja događanja, Hrvatskog sabora, držao pozdravni govor, jednako je ljudi, ako ne i više, bilo na ulici ispred svetišta, kupujući na štandovima. Netko dobacuje: – Tko kaže da nema Boga? Evo i sirotinja se može obući od glave do pete za stotinjak kuna, komentirajući cijene na štandovima. Ipak, trgovci vele da ova godina nije ni slična prošloj po zaradi. Dok političari u procesiji – Josip Leko, Sunčana Glavak, Darinko Kosor… s nacionalne razine, i svi županijski gradonačelnici i načelnici na čelu sa županom – rado spominju gospodarski rast, ludbreški ih trgovci demantiraju. Jedno je u Saboru i vijećnicama, drugo na terenu. Jedno su brojke u službenim dokumentima, a nešto sasvim drugo u apoenima u novčanicima hodočasnika. 

Grižnja savjesti

I dok se s oltara preko zvučnika ore riječi „svatko nosi svoj križ“, gospođa koja stoji na sredini ulice ne zna bi li krivila Boga ili vremensku prognozu za svoj „peh“ – ona prodaje kišobrane. – Svake godine prodajem što mislim da će „ići“. Ove su godine rekli da će lijevati kao iz kabla pa sam se odlučila za kišobrane, govori i gleda u sunčano nebo bez ijednog oblačka. Nije prodala nijedan kišobran. Kad nas je vidjela s diktafonom, jedna se gospođa uporno pokušala sakriti iza visokog kupa pidžama i bokserica. Nismo odoljeli ne „uloviti je“. Djelovala je kao da je upravo prekršila svih deset Božjih zapovjedi. – Nemojte, molim vas. Došla sam ja na misu, ali samo sam trknula pogledati što se nudi, pravda se dok iz zvučnika riječi svećenika s oltara o griješnicima kao da postaju sve glasnije. – Idem, idem natrag… odjurila je posramljeno.

 

Ustali u ranu zoru i s tri dječaka krenuli iz Osijeka put Ludbrega

Poslije kupovine svjetovnih potrepština, većina je na kraju tržila i na štandu sa svetačkim relikvijama, kao da otkupljuju savjest. Nemaju razloga. Ludbreške vlasti ponosne su jer su uspjele sačuvati, kako kažu – možda jedino pravo proštenište u ovom dijelu Hrvatske.

Centar dobrih vibracija – Mali smo tek onoliko koliko želimo biti

Centar dobrih vibracija u gospodarstvu. I dok je velika većina gradova u utrci za gospodarskim prosperitetom usput zagubila svoju tradiciju, Ludbreg upravo u Danima Svete Nedjelje – u čuvanju tradicije proštenjaštva, vidi dobar gospodarski potencijal. Jedini je cilj dobrobit građana. A tu se gradskoj vlasti na čelu s gradonačelnikom Bilićem nema baš ništa za prigovoriti. Besplatni udžbenici za 740 ludbreških osnovnoškolaca, najjeftiniji dječji vrtići u Varaždinskoj županiji, stotine metara novoizgrađenih nogostupa, povećanje jednokratne novčane naknade za novorođenčad, četrdesetak stipendija na godišnjoj razini… Dodajmo tome još i dva europska projekta u sklopu kojih je otvoren Međugeneracijski centar te postavljene zelene točke na kojima lokalni poljoprivrednici prodaju svoje proizvode, zatvaranje odlagališta otpada Meka… nije ni 20 posto novih gradskih projekata. – Mali smo tek onoliko koliko želimo biti, reći će gradonačelnik Bilić. 

– Ne možemo očekivati da će investicije same doći, one su rezultat sinergije interesa poduzetnika i nastojanja lokalnih vlasti. Ludbreg je Centar svijeta, makar mnogi to osporavaju, međutim mi smo i zahvaljujući investicijama centar dobrih vibracija u gospodarstvu. Rijetki su gradovi od niti 10.000 stanovnika čije su tvornice osvojile globalno tržište. Rijetki su oni koji, primjerice, znaju da je baš ludbreški Dječji vrtić „Radost” prvi hrvatski objekt javne namjene koji je 2010. dobio energetski certifikat.

Na pitanje što su prioriteti, gradonačelnik će reći „jačanje poljoprivrede i nastavak dobrih gospodarskih kretanja“. – Nemamo velikih površina kao neki gradovi za postojanje velike poduzetničke zone, no to ne znači da zbog toga odustajemo. Koristimo postojeće resurse i svakodnevno imam na umu osnovni cilj: Učiniti Ludbreg što poželjnijim za život! – zaključuje gradonačelnik Ludbrega,Dubravko Bilić. 

Hodočasničko misno slavlje

Deseci tisuća vjernika, molitva i zajedništvo obilježje su Svetu Nedjelju. Hodočasničko misno slavlje u 11 sati u zavjetnoj kapeli predvodio je mons. Dražen Kutleša, porečko-pulski biskup, u zajedništvu s domaćinom mons. Josipom Mrzljakom, varaždinskim biskupom, čuvarom svetišta mons. Josipom Đurkanom i drugim svećenicima. Misi je prethodila svečana procesija s relikvijom Presvete Krvi od župne crkve Presvetog Trojstva.

Potom je održano euharistijsko klanjanje u zavjetnoj kapeli, pa križni put i blagoslov hodočasnika na prostoru kod kapele. Poslijepodne je pjevana zlatna krunica u župnoj crkvi, nakon koje je uslijedilo pjevane pohvale Krvi Kristovoj, litanije, večernja molitva, blagoslov te sveta misa zahvalnica.

 

Izvor:
Foto: