Pin it
Početna ŽIVOT I DRUŠTVO Intervju tjedna Kad nemaju argumente, političari vrijeđaju

Varaždinka dr. sc. Gabrijela Kišiček, viša asistentica na Odsjeku za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, o važnosti umijeća govorništva

Kad nemaju argumente, političari vrijeđaju

Govornički se obrazovati spada u opis posla političara i uobičajena je praksa u EU, a o SAD-u da i ne govorimo. Ipak, čini se da hrvatski političari to teško prihvaćaju.

Rasprave u Hrvatskom saboru pozorno prati Varaždinka Gabrijela Kišiček. Za razliku od ostalih Hrvata koji se više ili manje nerviraju zbog izjava i raznoraznih “bisera” političara, ovoj doktorici znanosti posao je isključiti emocije te pomno analizirati kako, ali i što govore. Viša asistentica na Odsjeku za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu bavi se retorikom, umijećem govorništva, a u njezinom fokusu trenutno je argumentacija, retorički postupak koji se prerijetko koristi u javnom govoru, prije svega onom političkom. 

 
Dr. sc. Gabrijela Kišiček bila je predsjednica Organizacijskog odbora na nedavno održanim Danima Ive Škarića, međunarodnom znanstvenom skupu o retorici na otoku Braču, na kojem su predstavljena nova znanstvena istraživanja i spoznaje s područja retorike i teorije argumentacije. Bio je to i neposredni povod za intervju s mladom Varaždinkom i uspješnom znanstvenicom.

Opravdane kritike

Javni govor najčešće povezujemo s političarima, a upravo su njihove govorničke vještine bile predmet vaših znanstvenih radova. Trenutačno analizirate korištenje smicalice argumentum ad hominem, koju definirate kao način na koji se nedostatak argumenata za obranu vlastitog stava prikriva napadanjem ličnosti ili postupaka suparnika. Zašto ste izabrali baš ovu temu?
Danas gotovo da ne postoji zanimanje koje ne uključuje javni govor. Tako su i nastavnici javni govornici, novinari i odvjetnici, ekonomisti i liječnici. Međutim, od Cicerona do danas, političari su svojevrsni sinonim javnoga govornika pa su nerijetko i predmet istraživanja retoričkih stručnjaka. Jednako tako, često su predmet kritika, i to opravdano. Naime, političari u svojim javnim nastupima imaju veliku odgovornost jer govore u ime građana, u ime svojih birača. Dakle, nisu privatne osobe koje si mogu dopustiti nepromišljene izjave, neznanje, nepripremljenost ili, najgore, govornu nekulturu. Ad hominem je najčešća pogreška u argumentaciji koja se može čuti u političkome govoru. Uvjerljivost političara vrlo se često zasniva na njegovom etosu, vjerodostojnosti, a ad hominem je usmjeren na rušenje te vjerodostojnosti, prokazivanje nedosljednosti, laži... I kao takav, prema teoriji argumentacije, katkada može biti i valjani argument. No ako za nečiju laž ili nedosljednost ne postoje potkrijepe ili dokazi, ili se napada osobnost govornika, tada se radi o nedvojbenoj pogrešci. Dakle, analizom želim utvrditi koliko često je ad homimen valjan, a kada je isključivo vrijeđanje osobe potaknuto netolerancijom i nesnošljivošću, a ponajviše nedostatkom argumenata. Preliminarna istraživanja pokazuju da se vrlo često radi o pukom vrijeđanju. 
 
Koje su odlike dobroga govornika? 
Kada su Demostenu postavili slično pitanje, on je odgovorio: “Tri stvari su potrebne za dobroga govornika: izvedba, izvedba i izvedba.” Ja bih tome dodala logičnost i znanje. Dobrom govornom izvedbom govornik privlači pozornost publike, elokvencijom odaje dojam stručnosti, pouzdanosti. No dobar govornik mora znati o čemu govori, mora se pripremiti i mora uvjerljivo argumentirati. Ciceron je rekao: “Znanje bez elokvencije je beskorisno, a elokvencija bez znanja je opasna”. 
 
U svojim javnim istupima isticali ste da je važno da se u Hrvatskoj češće počnu koristiti - argumenti. 
U Hrvatskoj je potrebno više učiti argumentaciju. Nedovoljno je knjiga i radova posvećenih toj temi. Zašto i kome je ona važna? Ne samo govornicima nego i slušačima. Kada imate publiku koja vrlo dobro zna razlikovati dobre od loših, jake od slabih argumenata, vi dobivate publiku koja nije pasivni promatrač već kritičar. Neće samo tako proći bilo kakva nerealna obećanja, neargumentirane tvrdnje. Od govornika (prije svega političara) zahtijevat će se više i bolje. Posljedično, i oni će se više truditi. Tako da je poznavanje argumentacije važno i za nas slušače, birače.

Kajkavski i švapski

Kakvi su govornici političari sa sjevera Hrvatske? 
Način izgovora također je dio govorne izvedbe, a njezinu važnost već smo naglasili. Za političare sa sjevera važan je odmak od regionalnih obilježja govora. Čujno regionalne govore smatra se manje prestižnima i društveno nepoželjnima, a takvim se govornicima manje vjeruje. To pokazuju brojna istraživanja u hrvatskom, ali i u stranim jezicima, ponajviše britanskom engleskom. Primjerice, snažan švapski naglasak u njemačkom ili roterdamski izgovor u nizozemskom također su prepreka društvenom napretku na državnoj razini. Važno je naglasiti da su to elementi govora koji se relativno lako mogu ispraviti uz stručnu pomoć fonetičara. 
 
Na čemu bi morali poraditi? 
Izgovor se može popraviti, dikcija učiniti dostatnom, a glas kultivirati. Primjerice, varaždinski župan Štromar trebao bi na tome poraditi. Dragutin Lesar, koji je ponovno zastupnik u Saboru, još i više. Lokalni političari prije izlaska na nacionalnu političku scenu trebali bi za nju biti spremni. Ne samo u političkom smislu nego i u govorničkom. Tako jedan od trenutačno vrlo eksponiranih političara s velikim ambicijama koji hitno treba govorne vježbe jest Tomislav Karamarko. Ipak, čini mi se kao da je to teško prihvatiti hrvatskim političarima. To je uobičajena praksa u europskim zemljama, a o SAD-u da i ne govorimo. Govornički se obrazovati spada u opis posla političara i ne shvaća se olako. 

Sustavno obrazovanje

Analizirali ste i propovijedi svećenika, pri čemu nisu baš dobro prošli. Rezultate ste im i osobno prenijeli. Kakve su bile reakcije i povratne informacije?
Moram reći da su svećenici zaista zainteresirani za napredak u govorničkim vještinama. Vrlo često organiziraju seminare, radionice u kojima žele naučiti nešto novo, a retorika je jedna od stvari koju smatraju osobito važnom. Zamolili su me da analiziram njihove propovijedi i ukažem na nedostatke, odnosno načine da postanu bolji. Sugestije prihvaćaju, imaju želju i volju za radom. Rad je objavljen, a nakon toga je uslijedilo nekoliko poziva za predavanjima mladim svećenicima. U budućnosti očekujem da će sustavan rad na govorničkim vještinama postati dio obrazovanja svećenika. 
 
U kojim je zanimanjima još važno učiti retoriku?
Govorničke vještine potrebne su svima. Učenici pozornije prate nastavnike koji dobro i lijepo govore i čija su predavanja dobro strukturirana. Svećenici čije su propovijedi zanimljive, a koji nisu monotoni u govoru, koji propovijedi ne čitaju nego uspostavljaju kontakt s vjernicima, lakše privlače pozornost slušača. Televizijski voditelji, novinari i odvjetnici spadaju u skupinu govornih profesionalaca i kao takvi naravno da moraju posvetiti pozornost osnovnom alatu svoje profesije – govoru. 
Neki fakulteti danas svojim studentima nude kolegije govorničkih vještina. Radim na Agronomskom fakultetu, a također sam predavala na Kineziološkom, Prirodoslovno-matematičkom i Ekonomskom fakultetu. Nastavnički smjerovi na Filozofskom fakultetu također imaju mogućnost pohađanja Govorništva.

Kakav je govor društveno najpoželjniji?

Doktorirali ste ove godine na forenzičnoj fonetici. Što ste istraživali?
Tema moje doktorske disertacije bila je povezana s prethodno spomenutim regionalnim obilježjima govora. Istraživala sam karakteristike govora pojedinih gradova i na temelju procjene stavova slušača pokušala odrediti koje su karakteristike prestižnoga govora te koji se govor danas smatra društveno najpoželjnijim. Zaključak je bio da je to onaj koji se približava tzv. općehrvatskome govoru, govoru obrazovanih Hrvata iz urbanih sredina koji odmiču od regionalnih obilježja prvenstveno u izgovoru vokala. Dakle, dubrovački, splitski, šibenski govori nisu bili pozitivno procijenjeni. Ali ni govornici Varaždina ili Čakovca koji su u svom govoru zadržali previše otvorene ili stražnje vokale. Neregionalnim govorima pripisuju se ujedno karakteristike višeg statusa, višeg stupnja naobrazbe i općenito pozitivne društvene karakteristike. To je govor uglavnom visokoobrazovanih osoba iz Zagreba, Varaždina, Osijeka, Rijeke, Pule...

Upisala je fiziku i kemiju, a doktorirala je fonetiku

Završili ste Medicinsku školu u Varaždinu nakon čega ste upisali fiziku i kemiju na PMF-u, a danas ste doktorica društvenih znanosti. Mnoge bi neuspjeh na jednom području obeshrabrio. Koji je “recept”? Što je vas motiviralo? 
Zapravo, moj životni put nije toliko nelogičan. Ja sam oduvijek osjećala da naginjem egzaktnim, prirodnim znanostima. Nakon srednje škole upisala sam fiziku i kemiju, a izbor fonetike nakon toga nije bio posve neshvatljiv. Naime, od svih humanističkih znanosti fonetika je najviše egzaktna. U fonetici su važna akustička mjerenja, eksperimentalna provjera, statistička obrada podataka... Možda nisam tip za fizičara i kemičara, ali analitičke vještine koje stječete u prirodnim znanostima vrlo su primjenjive u ovome čime se danas bavim. Za uspjeh u životu važno je pronaći motivaciju u sebi, ali imati podršku svoje obitelji. Najveću zahvalnost svakako dugujem roditeljima. 
 
I vaš suprug je Varaždinac i znanstvenik. Čime se on bavi? 
Da, moj suprug Tomislav je docent na Građevinskom fakultetu i bavi se betonskim konstrukcijama. Uz mene je postao pravi kritičar javnoga govora, ali ja se u konstrukcije baš ne razumijem... No kako oboje radimo na Sveučilištu i bavimo se znanstvenim radom, shvaćamo jedno drugo, podupiremo se i motiviramo. On je akademski na višoj poziciji od mene pa ga vrlo često pitam za savjet. 
 
Još uvijek ste prijavljeni na varaždinskoj adresi iako ste tijekom tjedna u Zagrebu. Je li naporno?
Da, i dalje živimo u Varaždinu, volimo svoj grad i teško nam pada pomisao da se iz njega odselimo. Svakodnevno putujemo, s posla se vraćamo tek navečer, što nije lako osobito po snijegu i kiši, ali nekako smo na to navikli. Zato vikendom kad god možemo odgađamo posao i dopuštamo si odmor, druženje s obitelji, osobito s nećacima Vitom i Tristanom koje ne viđamo toliko često koliko bismo htjeli.

Istražuje retoriku

Dr. sc. Gabrijela Kišiček rođena je u Varaždinu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu fonetiku je diplomirala 2004. godine nakon čega je upisala poslijediplomski znanstveni studij lingvistike. Magistrirala je 2009. s temom “Usporedba muške i ženske retorike u politici”. Te godine je zaposlena na Odsjeku za fonetiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta kao znanstveni novak na projektu Forenzična fonetika. Doktorski rad “Forenzično profiliranje i prepoznavanje govornika prema gradskim varijetetima hrvatskoga jezika” obranila je u siječnju ove godine. Na Odsjeku za fonetiku danas radi kao viša asistentica. Na diplomskom studiju, smjer Govorništvo, predaje Govorničku argumentaciju i Povijest govorništva, a na preddiplomskom studiju Govorništvo i Neverbalnu komunikaciju. Predavala je i na drugim fakultetima, posljednjih 10 godina predaje kao mentorica na Govorničkoj školi za nadarene učenike, a zadnje četiri godine radi u Informativnom programu Nove TV kao vanjski stručni suradnik za govor. ”Stavovi hrvatskih sportaša i trenera o motivacijskim govorima”, “Retorička analiza svećeničkih propovijedi”, “Pogreške u argumentaciji – dvojbe u tumačenju i klasifikaciji”, “Usporedba ženske i muške retorike u politici”, samo su neki od njezinih objavljenih znanstvenih radova. Sudjelovala je i na međunarodnim konferencijama u Belgiji, Nizozemskoj i Hrvatskoj.

 

Ispiši članak

Komentari

učitavam komentare...
 (prije 1 sat 30 min)

Četvrtak
24.04.2014
13°C   16°C

 (upravo objavljeno)

Petak
25.04.2014
13°C   16°C

 (upravo objavljeno)

Subota
26.04.2014
12°C   13°C

 (upravo objavljeno)

Nedjelja
27.04.2014
10°C   15°C

Valuta Kupovni Srednji Prodajni
CHF 6.219645 6.23836 6.257075
EUR 7.589211 7.612047 7.634883
USD 5.48393 5.500431 5.516932
Valuta Kupovni Srednji Prodajni
GBP 9.211325 9.239042 9.266759
JPY 5.366054 5.382201 5.398348
CAD 4.97099 4.985948 5.000906

Prijava