Pin it
Početna ŽIVOT I DRUŠTVO Intervju tjedna Naš BDP ovisi više o klimi, nego o politikama

Prof. dr. Ljubo Jurčić, profesor zagrebačkog Ekonomskog fakulteta i predsjednik Hrvatskog društva ekonomista

Naš BDP ovisi više o klimi, nego o politikama

Nema riječi o globalnoj krizi i recesiji, već su u krizi i recesiji oni koji imaju nesposobnu vlast.

Ne trebamo biti rejting agencija da bismo zaključili kako smo u krizi, a za to smo u najvećoj mjeri sami krivi jer nije točno, kao što se obično tvrdi, da je svijet u krizi, ističe prof. dr. Ljubo Jurčić, profesor zagrebačkog Ekonomskog fakulteta i predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, jedan od vodećih domaćih ekonomskih analitičara.

Nesposobne politike

- Naša situacija plod je domaćih nesposobnih politika. Ove godine, ako gledamo svjetsko gospodarstvo u cjelini, stopa gospodarskog rasta bit će veća od tri posto. Dakle, već po tome je jasno da svijet nije u krizi. Gospodarstvo Indije rast će više od sedam posto, a Kine više od devet posto. Japan, koji su lani zadesila izuzetno teška stradanja zbog cunamija i oštećene nuklearke, već je zabilježio rast veći od četiri posto u prvom kvartalu ove godine. Predviđa se da će na kraju godine biti veći od 2,5 posto, a toliko će imati i američko, najveće gospodarstvo u svijetu.
 
No ne može se reći da u Europi nismo u problemima.
EU je uistinu u dubokoj ekonomskoj, političkoj i financijskoj krizi. Međutim, prilike nisu ni izdaleka iste u svim zemljama, odnosno nisu jedinstvene, iako se želi tako prikazati. Tako će, primjerice, Njemačka ove godine vjerojatno dostići rast od jedan posto. Ta je zemlja zanimljiva jer su u listopadu prošle godine, na temelju pada narudžbi, svi davali procjene kako će njezino gospodarstvo pasti ove godine za jedan posto.
 
Kako je došlo do takvog preokreta za svega nekoliko mjeseci?
Vidjevši pad narudžbi i negativnu prognozu, njemačka vlada stavila je sve glave skupa. Pozvala je lokalne zajednice, komore i druge te njihove predstavnike pitala što može napraviti da se najavljeni pad ne dogodi, odnosno da njemačko gospodarstvo nastavi s rastom. Zahvaljujući tome, već početkom ove godine došli su do nule, a zadnji pokazatelji govore o rastu od 0,8 posto, a do kraja godine vjerojatno i više od jedan posto.

Mi i drugi

Kako je u drugim zemljama?
Talijansko gospodarstvo past će 2,5 posto, a Grčka, koja je više od 30 godina u EZ, odnosno EU, praktički je u bankrotu jer ne može vratiti niti euro duga. Mađarska, koja je srušila sva pravila MMF-a, bankrotirala je 1996. godine kada su joj MMF i EU dali više od 30 milijardi dolara da preživi, ali danas opet traži pomoć da može funkcionirati. Portugal i Španjolska su također faktički u bankrotu. Nasuprot tome, Poljska, najveća tranzicijska zemlja, imat će rast veći od 2,5 posto. Gospodarstvo će rasti i u Latviji, Češkoj… Dakle, u EU ima zemalja koje imaju pozitivan rast i dobre gospodarske prilike, ali i onih koji imaju negativan te su u krizi. Očigledno, ne treba kriviti ni EU jer nema riječi o općoj, globalnoj krizi i recesiji, već su u krizi i recesiji one zemlje koje imaju nesposobne vlade.
 
Što to znači za nas?
Svaka zemlja u Europi, poštujući pravila EU i europske direktive te osnivajući europske institucije, treba gledati kako da što bolje organizira život u toj velikoj zajednici. Zemlje koje imaju neuspješne vlade, bez obzira na to jesu li u EU ili izvan nje, ulaze u krizu. To je poruka za nas. Nije dovoljno to što iduće godine ulazimo u EU jer time neće biti riješeni naši problemi. Ne samo da oni neće biti riješeni, već će se jasnije vidjeti.
 
Kada smo i zašto zapali u probleme?
Hrvatska je počela 2007. godine ubrzano pristupati EU te početi ispunjavati njezine kriterije, direktive i dr. Upravo te godine počela je i recesija u nas. U prvom kvartalu te godine imali smo stopu rasta od sedam posto te više od 1,6 milijuna zaposlenih. No od tada naše gospodarstvo stalno tone. Krajem 2008. već smo bili u minusu koji smo imali i 2009., 2010. i 2011., a bit ćemo sigurno i ove godine. Posljedica je to pogrešne strukture investicija zadnjih deset godina. Premalo smo ulagali u prerađivačku industriju, a previše u neproizvodne i infrastrukturne djelatnosti. Godišnje smo prosječno ulagali između 40 i 50 milijardi kuna, a 2008. čak 80 milijardi. Ukupno od 2002. do lani uložili smo 400 do 500 milijardi kuna. No nije se imalo na umu da treba ulagati kako bi smo, nakon što odu građevinari, imali radna mjesta. Kada smo završili veliki investicijski ciklus 2007. pa do danas, izgubili smo 200 tisuća radnih mjesta. Dakle, čak i onima koji se ne razumiju u ekonomiju jasno je da smo imali pogrešnu politiku. S obzirom na prilike, bio bih sretan kada bismo ove godine pali samo jedan posto u odnosu na lani. No to neće toliko ovisiti o sadašnjoj politici, koliko o vremenu.

Ovisni o vremenu

Kako to mislite?
Malo je čudno ali istinito da od ukupne proizvodnje od 300 milijardi godišnje koju Hrvatska ostvaruje tijekom cijele godine, najveći dio se odnosi na treći kvartal, odnosno sedmi, osmi i deveti mjesec, iako je u tom razdoblju pola ljudi na godišnjem odmoru. To ukazuje da ne ovisimo o radu i ekonomskoj politici, koje u suštini i nema, barem ne konzistentne, nego o vremenskim uvjetima. Stoga, ukoliko će ove godine vremenski uvjeti biti dobri, odnosno bude dobar raspored kiše i sunca, pa će poljoprivredna proizvodnja biti veća za deset posto, onda će to s pola posto utjecati na domaći BDP. Vidjelo se to i prošle godine kada je turistička sezona bila dobra jer se lijepo vrijeme produljilo i na rujan te listopad. Naravno, ako nam vremenske prilike neće ići u prilog, onda ćemo imati pad proizvodnje i dva posto.
 
Zar uistinu sada ovisimo više o klimi nego o radu i investicijama?
Tijekom prošle godine nije otvorena niti jedna značajnija tvornica ili proizvodnja, tako da ne možemo po toj osnovi ove godine očekivati veću proizvodnju. Dakle, ostaje nam nadati se lijepom vremenom kako bi nas izvukli poljoprivreda i turizam. 

Općedruštveno korisno postrojenje

Ovo postrojenje, koje je impresivno, rješava nusprodukte industrijskog društva, odnosno zaokružuje čitav sustav industrijske proizvodnje i života gdje se kroz proizvodnju potrebnih sredstava javlja velika količina otpada. Zadnjih četrdesetak godina svijet je postao općenito svjestan da otpad nije smeće jer, ukoliko se na primjeren način sortira, obradi i zbrine, a ne samo odloži, otpad može dati sirovine i energiju. Upravo je tvornica u Brezju dobar primjer kako treba pratiti industriju i cijelo suvremeno društvo, jer i kad nema domaće industrije, ljudi troše proizvode iz drugih zemalja i tako stvaraju otpad. Ovo je općedruštveno korisno postrojenje jer može biti privatno, ali još više društveno korisno. Privatnik ima korist samo od zarade, dok društvo ima veće. Nije, naime, dovoljno gledati samo cijenu, već treba gledati i što bi bilo kada takvog postrojenja ne bi bilo. Kolika bi bila šteta za okoliš i ljude? Kada se otpad počinje odlagati na otvorenom, onda se gomila geometrijskom progresijom te se s vremenom javljaju ekološke i zdravstvene posljedice. O tome nas malo zna i vodi računa, rekao je Jurčić u Brezju.

Komplekso - jednostavno

U prerađivačku smo industriju prosječno ulagali svega 12 posto. Zapravo, neto povećanje kapaciteta bilo je manje od 12 posto jer smo imali svake godine niz stečajeva u koje ulažemo i danas. Recimo, dajemo za otpremnine u Kraljevici gdje zatvaramo radna mjesta, umjesto da novac dajemo za očuvanje i otvaranje radnih mjesta.
 
Istovremeno, ulagalo se također 12 posto u trgovinu, distribucijske i šoping centre, dakle za prodaju uglavnom tuđe robe. A tranzicijske zemlje koje su se razvijale imale su više od 30 posto ulaganja u prerađivačku industriju, dakle proizvodnju hrane, automobila, kućanskih aparata i sličnog. Što od toga Hrvatska ima u dovoljnoj mjeri? Danas polako zatvaramo čak i onu kompleksniju proizvodnju koju smo imali i vraćamo se na jednostavne proizvode koje smo imali prije 100 ili 200 godina.
 
Naša sadašnja situacija posljedica je ranijih politika, ali nas zabrinjava što sadašnja vlada ne pokazuje da ima politiku kako zaustaviti ovu situaciju, a kamoli kako početi dizati i razvijati hrvatsko gospodarstvo. Doduše, statistički podaci idu na dušu prethodnoj vladi, ali od listopada ova vlada neće imati opravdanje. Nažalost, gledajući po strukturi investicija, aktualni prijedlozi za pokretanje gospodarstva nastavljaju politiku prethodnih vlada koja ne otvara radna mjesta, već privremeno zapošljava operativu. Kada se ona makne, ostat će samo dug koji će vraćati građani.

Dat ću podršku VAGA-i

U Varaždin sam došao dati podršku Varaždinskoj građanskoj akciji u njezinoj namjeri da stvori lokalnu politiku na dobrobit građana, a ne bavi se vlašću samom po sebi. Stoga sam prihvatio i poziv da budem glavni savjetnik u stvaranju gospodarskog programa VAGA-e koji će biti gotov kroz nekoliko mjeseci, a sve u želji da Varaždin opet krene naprijed, kao i Hrvatska. Naša ekonomska politika proteklih dvadeset godina uvijek je proizvodila euforije za narod. Prvo je bila euforija pretvorbe, zatim privatizacije. Nakon toga PIF-ova, ulaska u Svjetsku trgovinsku organizaciju koja nam je trebala otvoriti vrata i povećati izvoz. Zatim je došla burzovna euforija, a danas smo došli do investicijske euforije, euforije JPP-a. No nakon svih ovih euforija uslijedilo je neugodno buđenje: kroz PIF-ove su dionice došle u ruke nekoliko investitora, nakon ulaska u WTO uvoz je rastao tri puta brže od izvoza… Za razvoj države zadužena je vlada, a lokalna uprava uvijek treba naći prostora za učinkovitiju lokalnu gospodarsku, socijalnu i drugu politiku. Upravo zato sam i u Varaždinu gdje postoje, kao i drugdje, puno veće mogućnosti nego što se iskorištavaju. No politika se uglavnom bavila sama sobom i rješavanjem problema svojih članova.

Obišao MBO tvornicu

Domaćin predsjedniku Hrvatskog društva ekonomista bila je u Brezju Jasmina Prokop Tomić, članica Uprave T7 VIS-a, investitora koji je u prvu hrvatsku tvornicu za mehaničko-biološku obradu uložio 180 milijuna kuna. Riječ je, kako je naglasila, o najmodernijem postrojenju ovakve vrste u čitavoj Europi koje može zaposliti stotinjak ljudi, ali zbog političkog revanšizma i samovolje pojedinaca iz redova HNS-a na čelu s gradonačelnikom Goranom Habušom, tvornica još uvijek ne obrađuje varaždinski otpad, usprkos važećim i obvezujućim ugovorima.
 
- Drago nam je što je nakon više posjeta domaćih i stranih renomiranih stručnjaka i znanstvenika, tvornicu za MBO obišao i naš ugledni ekonomski analitičar te bivši ministar gospodarstva koji je prepoznao društvenu vrijednost ovog projekta koji bi mogao ne samo riješiti gorući varaždinski problem u čiju svrhu je i realiziran, nego i otvoriti nova radna mjesta, njih stotinjak. Nasuprot tome, varaždinski gradonačelnik Goran Habuš i njegovi kolege iz redova HNS-a još uvijek se ne žele odazvati ni našim pozivima za posjet, a kamoli početi isporučivati komunalni otpad sukladno važećem ugovoru, iako upravo ovih dana vidimo da nemaju baš nikakvo rješenje i da Varaždinu prijeti ekološka i financijska katastrofa nesagledivih razmjera, upravo zbog njihove tvrdoglavosti i nerazboritosti za koju nema baš nikakvog racionalnog razloga i opravdanja. Ovdje se radi isključivo o političkom revanšizmu i samovolji pojedinaca na čelu s gradonačelnikom Habušom koji svojim suludim potezima vodi Grad Varaždin u bankrot i ekološku katastrofu - rekla je članica Uprave T7 VIS-a. 

 

 

Ispiši članak

Komentari

učitavam komentare...
 (prije 14 sata 56 min)

Subota
19.04.2014
11°C   17°C

 (upravo objavljeno)

Nedjelja
20.04.2014
8°C   18°C

 (upravo objavljeno)

Ponedeljak
21.04.2014
7°C   14°C

 (upravo objavljeno)

Utorak
22.04.2014
7°C   19°C

Valuta Kupovni Srednji Prodajni
CHF 6.229717 6.248462 6.267207
EUR 7.596516 7.619374 7.642232
USD 5.497949 5.514492 5.531035
Valuta Kupovni Srednji Prodajni
GBP 9.22467 9.252427 9.280184
JPY 5.367424 5.383575 5.399726
CAD 4.995736 5.010768 5.0258

Prijava