Veterinarska klinika
Buhe prenose i neke vrste trakavica!
dr. sc. Davorin Lukman
01.02.2012, Kućni ljubimci
Autor: Davorin Lukman
Prilikom svakog pregleda pacijenta, uvijek provjerimo hoćemo li u dlaci pronaći odrasle buhe ili njihov izmet! Zašto je to bitno? Ne samo zbog samih buha, već i zbog činjenice da su buhe prijenosnici jedne vrste trakavica, koja nazivamo Dipylidium caninum.
To su trakavice za koje možemo biti sigurni da su stanovnici crijeva, ukoliko dokažemo nalaz buha na životinji. Iako nosi naziv pseća (Caninum), nalazimo ih i u mačaka! Kako primijetiti trakavicu? Vrlo često nalazimo na dlaci u području čmara životinje slijepljene posušene ili žive članke odrasle trakavice, koji su u stalnom pokretu.
Svijetloružičaste su ili bijele boje, a dužine 7 - 12 mm te širine 1,5 - 3,0 mm. Uzrokuju slab apetit, mršavost, slabokrvnost, pad imuniteta pa i stoga sklonost drugim bolestima! Treba naglasiti da je potrebno, ukoliko nađemo takve članke, ampulom terapirati osim buha na životinji i insekticidnim preparatima i njenu okolinu! Zašto?! Stoga jer je samo 5 % buha na životinji, a ostatak sa svim razvojnim stadijima u okolini životinje!
Ampulu treba ponoviti minimalno još jednom, a ukoliko životinja izlazi iz kuće, tretmane treba ponavljati ampulama ili insekticidnim ogrlicama prema uputi proizvođača! Životinju protiv trakavica tretiramo minimalno dvokratnom terapijom djelotvornim tabletama. Paste koje također nalazimo u praksi ne djeluju na trakavice, već samo na gliste!
To je najčešća zabluda kad vlasnici kupuju preparate u pet-shopovima! Drugi najčešći problem su gliste! Naravno, kao što to uobičajeno biva, novi vlasnici su uvjereni da je u uzgoju gdje su nabavili mače ili štene, provedeno sve što je potrebno s obzirom na prevenciju nametnika. U štenadi i mačića najčešće nalazimo Toxocaru canis i cati, odnosno valjkaste crve, koje jednostavnim rječnikom nazivamo glistama. U štenadi i mačića oni mogu uzrokovati i teške simptome bolesti, jer larve putuju krvlju iz crijeva do pluća te dušnika pa natrag u crijeva.
Zato je moguće u štenadi čuti kašalj, ali i štucanje kao simptom glistavosti. Kako se štenad invadira glistama? Ukoliko gravidna kuja nije očišćena od crijevnih parazita, jajašca glista prenijet će se na plod putem krvi preko posteljice, a u novorođenih štenaca putem majčinog mlijeka. Razdoblje za razvoj odraslih glista u štenadi je do 30 dana od štenjenja i to je vrijeme kada treba obavezno provesti prvi tretman!
Dakle, već u uzgoju, štenad s mjesec dana mora biti prvi put očišćena od glista! Najčešći simptomi koje možemo primijetiti su bljedoća, mršavost, povećan i napet trbuh, proljev, povraćanje, miris po acetonu, a kao teže komplikacije i začep crijeva. Budući da larve putuju i kroz plućno tkivo, moguća je i brohopneumonija, a zbog ketoze i neurološki poremećaji.
Liječenje se provodi simptomatski uz terapiju glistavosti. Najbitnija je preventiva koja se u štenaca mora provesti i nekoliko puta, a u odraslih pasa obavezno dva puta godišnje.
Treba svakako ponovno naglasiti i opasnost za djecu, a higijena ruku najbolja je preventivna mjera!
Ispiši članak
Pratite nas
FacebookTwitterYoutubeRSS