Početna ŽIVOT I DRUŠTVO Kućni ljubimci Doberman

Doberman je stabilan, neplašljiv i za okolinu stalno zainteresiran pas. Odmah na početku svoje karijere korišten je kao pas za pratnju i zaštitu poreznika, uglednih osoba, ali i za lov na pse lutalice! Razlikujemo europski i američki standard psa. Iako ga prve fotografije s početka 20. stoljeća prikazuju s kupiranim ušima i repom, danas je to u većini zemalja Europe zabranjeno. No u Americi je to još uvijek propisani standard za tu pasminu! Američki tip dobermana, za razliku od europskog, gracilniji je, finijih linija, nešto dužeg vrata i nježnije glave.

 

Prvi dobermani uvezeni su u SAD početkom 20. stoljeća, no oni svoju pravu ekspanziju doživljavaju nakon korištenja od strane marinaca, posebice na bojištima u vrijeme Drugog svjetskog rata na Južnom Pacifiku. U sedamdestim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća doživljavaju ponovo svoju renesansu, ali sada kao kućni psi. Tako da su 1978. godine u SAD-u registrirana 81.964 šteneta. Danas, kao i u nas, interes za tu pasminu je znatno manji pa se u SAD-u broj smanjio na nekakvih 18 % od tadašnjeg broja.

 

To je samo dokaz da koliko god neka pasmina bila i lijepa i pametna, moda za nekim pasminama i kontrola tržišta pasa od strane onih koji u tome vide samo zaradu čini svoje.

 

Kao što se u Americi sve statistički obrađuje, tako postoji i podatak da je u jednom razdoblju doberman bio na drugom mjestu kao najomiljeniji pas „svih vremena“. To je bio vjerojatno i razlog zašto su vrlo često na izložbama proglašavani kao „THE BEST IN SHOW“! Rekorder po broju te titule je pas Kafka, koji je bio 124 puta proglašavan najljepšim psom izložbe. Njegovi potomci su također bili vrlo uspješni, i 110 puta bili najljepši psi izložbe. Uspjeh možda može zahvaliti svom rođenju na Božić! 

 

To je pasmina koja zbog svojeg dugotrajnog uzgoja u službene svrhe uvijek može pokazati i svoju negativnu stranu tog uzgoja, dakle žestinu ili agresivnost. Zato se s odgojem treba započeti od prvih dana, a s obukom poslušnosti prije ulaska u pubertet, dakle s 10 - 12 mjeseci. Taj pas treba „čvrstu ruku“ i autoritet vlasnika. Pronašao sam i jedan potpuno netočan podatak - da se radi o dugoživućoj pasmini. Nažalost, urođena sklonost brzom oslabljivanju srčanog mišića mnoge pse stoji života znatno kraćeg od deset godina.