Maltezer

Prvi pisani spomen te pasmine potječe izravno od Aristotela, koji je napisao da se radi o maloj pasmini psa imenom „Canies Malitenses“. Našao sam čak i jedan podatak, da maltezeri potječu s našeg otoka Mljeta, što je, naravno, opet nečija fantazija. Naime značenje njegovog imena ne određuje njegovo podrijetlo i ne dolaze s otoka Malte. To je talijanska pasmina. Adjektiv „maltais“ potječe od semitske riječi „malat“ što znači utočište ili luka. Taj semitski korijen je bio nekad čest u nazivima mnogih gradova na obali mora, kao npr. jadranskog otoka Melede ili danas Mljeta, u siciljanskom Melita ili imenu otoka Malte!

Dakle, njihovo ime nije vezano uz podrijetlo pasmine. Preteče današnjih maltezera su zapravo lučki psi Sredozemnog mora koji su bili poznati kao vrsni štakoraši i lovci na miševe te su bili česti stanovnici brodova, skladišta tj. luka općenito. U vrijeme antičkog Rima, pisac Strabon iz prvog stoljeća poslije Krista opisao ih je kao pratitelje žena respektabilnih rimskih obitelji.

U doba renesanse, mnoge ruke tadašnjih slikara crtale su ih kao salonske pse, uz ljepotice tog doba. Iako je to miran i blag pas, može biti i prepreden te spreman na ugriz u svakoj situaciji, no svog gospodara poštuje i voli iznad svega. Njegova sjajna bijela dlaka treba svakodnevnu njegu i iščešljavanje te je to stoga pasmina o kojoj treba voditi posebnu brigu. Poseban problem je pojava dlake bakarno smeđe boje na pojedinim mjestima.

To je posljedica porfirina u strukturi dlake, koja u kontaktu s npr. suzama daje nepoželjno bojanje dlake. Inače se smatra da su maltezeri jedna od najzdravijih pasmina, s najmanje mogućnosti za neku nasljednu bolest. No njihova sreća je to veća, jer provode zapravo skoro cijeli životni vijek na ženskim grudima!

Davorin Lukman