Zlatni retriver

Zlatni retriver zapravo spada u lovačke pse, no za razliku od drugih pasmina retrivera – kovrčavog, dugodlakog, labrador, retrivera zaljeva Chesapeake i novoškotskog, koji se još uvijek koriste u lovačke svrhe zbog kojih su i uzgojeni, zlatni danas uživaju u blagodatima mirnog kućnog života. Međutim, oni su i dalje aktivni i veseli psi koji traže društvo vlasnika, zajedničke akcije i aktivnosti. Iako se zbog retrivera s područja Kanade i SAD-a smatra da potječu s američkog kontinenta, zlatni retriver je zapravo engleska pasmina.

Njihov uzgoj datira iz 1865. godine, kada je škotski lord Tweedmouth kupio jednu kujicu žute boje (vjerojatno sličnu današnjim retriverima) i dao joj ime Nous. Pario ju je s mužjakom danas izumrle pasmine tweed water španijelom, i time dobio novi tip psa, kojim je zapravo stvorio današnju pasminu zlatnog retrivera. Godine 1913. prvi puta s u kinologiji spominje ime golden retriever, dakle zlatni retriver, i to zahvaljujući gđi Charlesworth, koja je standardizirala pasminu i predstavila je kinološkoj publici i svijetu. Međutim, postoji i tzv. američki standard i taj tip zlatnog retrivera je teži, tamnije boje i dlake koja se čini finijom i mekšom. Također su ti psi manje aktivni.

Zlatni retriver je pasmina koja ima vrlo široku uporabu, a to mogu zahvaliti svojoj poslušnosti, discipliniranosti, prijateljskoj naravi, privrženosti i inteligenciji. Stoga su nerijetko vodiči slijepih osoba, hendikepiranih, tragači, ali i još uvijek aporteri.

To je pasmina koja ipak traži i pažnju i njegu i to znatno više nego npr. labradori, koji su robusniji i manje zahtjevni. Nažalost, i jedna i druga pasmina su sklone nasljednoj displaziji kukova i laktova te je stoga potreban oprez prilikom kupnje štenadi. Potrebno je kontrolirati rodoslovlje i rendgensku kontrolu predaka. Prve kontrolne RTG snimke kukova potrebno je načiniti u dobi od 8 mjeseci, a laktova pri svakom prvom simptomu šepanja, jer je operacija lakta to jednostavnija što se učini u ranijoj dobi psa.

Davorin Lukman