Početna ŽIVOT I DRUŠTVO Ljudi i priče Karolina Perec ne vidi, jedva čuje i hoda, ali stvara pjesme i rukotvorine

Majka Đurđa 24 sata skrbi o najstarijoj kćeri

Ova 32-godišnja Varaždinka osvaja iznimnom životnom energijom, a oko sebe širi vedrinu i optimizam. 

 

- Nemam kolica! Ma kakvi, neću ih tak dugo dok mogu stajati na nogama – odgovorila nam je energično odmahujući glavom. Posjetili smo je zbog važne stvari: u Gradskoj knjižnici i čitaonici “Metel Ožegović” Varaždin ovaj četvrtak, 24. svibnja, u 19.30 sati počet će promocija njezine prve zbirke pjesama “Budi mi prijatelj”. 

 

- Zbirka se zove po mojem nerazdvojnom prijatelju Dreamu, psu vodiču s kojim sam provela devet godina. Bio je pravi vražićak, po karakteru sličan meni. Bilo mi je teško kad je preminuo prije tri godine. Sada imam kuju Mimi, ali ona vam je mamin pas koji meni mora pomagati – rekla nam je. 

 

Pjesme piše od svoje 16. godine, ali dugo nitko za to nije znao. - Skrivala sam ih, jer sam mislila da će me špotati kakve mi se to gluposti motaju po glavi. No kad je netko pjesme slučajno našao, ipak sam bila špotana, ali zato što sam ih skrivala. E, onda sam im rekla da kad me već tako hvale, nek se izvole potruditi da za pjesme svi čuju – sa smiješkom priča Karolina. I tako je nastala zbirka, čiji je urednik Stanislav Šmaguc, a nakladnik Tiva Tiskara Varaždin. 

Nisu pjesme jedino čime se bavi. Karolinine ruke su od vune stvarale neodoljive anđele, krunice, crviće, točno prema zamislima koje je vidjela, kaže, u svojoj glavi. Od toga je, nažalost, morala odustati, jer joj ruke drhte i sve su slabije. Ipak, prošli tjedan smo je zatekli kako od običnog papira za poklone stvara šarmantne ukrasne kutijice.

 

- Čujte, gnjavim mamu da pomogne tak dugo dok ne popusti – sliježe ramenima vrckava Karolina, koja bez pomoći mame Đurđe više ne može u šetnju. S bolestima, koje su samo stizale jedna za drugom, bori se od osme godine života. Tada joj je dijagnosticiran tumor na mozgu u predjelu očnog živca i morala je na operaciju. No tumor je opet rastao i osam godina kasnije morala je na još jednu operaciju, ali i zračenja. Posljedice su teške: izgubila je vid, gotovo i sluh, dobila epiletičke napadaje, sve teže hoda, a umalo je ostala i bez glasa. U svojem stilu, kaže da je za sve kriv - broj osam.

 

- Broj osam mi je ukleti broj. Rođena sam u osmom mjesecu. Na prvoj operaciji sam bila s osam godina u osmom mjesecu, a osam godina kasnije opet, ponovno u osmom mjesecu! U osmom mjesecu mama i ja imale smo i lakšu prometnu nesreću – ispričala nam je Karolina. Protiv svih nedaća uspješno se bori - osmijehom.

U teškim financijskim prilikama živi obitelj Perec. Majka Đurđa dobila je status roditelja – njegovatelja, jer stalno mora biti uz teško bolesnu Karolinu. Međutim, tih 2.500 kuna mjesečno “ode” za lijekove koje Karolina mora uzimati. Za hranu, režije i sve ostalo ostane im 1.250 kuna osobne invalidnine koju prima 32-godišnjakinja.
- Ne znam kako bismo uspjele da nam ne pomažu moji roditelji, Udruga sv. Vinka Paulskog, župa, dobri ljudi. Uz to i ja svašta radim kako bismo preživjele – kaže Đurđa, koja ima i mlađu kćer Tanju, europsku prvakinju u gađanju iz zračne puške. 
- Tanja studira, a sreća je da dobiva stipendiju – kaže Đurđa, koja je sretna i što njezin sin uspijeva zaraditi za svoje potrebe.
Možete im pomoći kupnjom zbirke “Budi moj prijatelj” ili kupnjom Karolininih rukotvorina u cvjećarnici Diva u Varaždinu, čija im vlasnica Ruža Horvat na taj način nesebično pomaže. Imate li mogućnosti, možete pomoći i uplatom na Karolinin broj računa 2360000-3100034245 otvoren kod Zagrebačke banke.