U BESPUĆIMA VELEBITA

Nedostatak vode opasniji je i od medvjeda

Božidar Kociper (63) i njegova supruga koju od milja zove Maca strastveni su planinari i može se reći da su uspjeli napraviti i ono što nisu i neki njihovi puno mlađi kolege. Njih su dvoje Velebit prošli zaista uzduž i poprijeko i to ne samo, kako ih oni zovu, turističkim rutama. Njih su dvoje tako planinarili od Alana do Velike Paklenice, a da prijeđu tih 70-ak kilometara trebalo im je 15-ak dana.

Kamo drugi nejdu

- Premužićeva staza je klasična staza po kojoj se planinari po Velebitu. To je zaista lijepa staza, ali mi smo željeli tamo gdje drugi baš i nejdu – ispričao je Božidar Kociper koji se planinarenjem bavi još od 1962. godine i to kao član varaždinskog Planinarskog društva "Ravna Gora".
- Ne treba čovjeku neka posebno velika fizička kondicija, ali treba se ipak malo pripremiti. Najteže je nositi ruksak u kojem je kad si na planini cijeli tvoj dom – ispričao je.

Od vode do vode

Rutu su planirali tako da idu „od vode do vode“. – Voda je najbitnija stvar na Velebitu i opasnost od dehidracije veća je od primjerice opasnosti od divljih životinja – kaže Kociper. – Dobro je pojesti i slanu juhu koja vam vrati izgubljene elektrolite – pojasnio je. Na pitanje zašto su se odvažili na takvu jednu zahtjevnu ekspediciju Kociper odgovara kako „taj posebni mir i tišina Velebita koji se ne daju opisati, daju čovjeku snagu za dalje“.